Naša ognjišta

ANA JELIČIĆ, doktorica filozofije

Novinara treba čuvati i promicati istinu i dostojanstvo osobe

Razgovarala: Dragica Zeljko Selak

 

Izv. prof. dr. sc. ANA JELIČIĆ diplomirala je teologiju na KBF-u Sveučilišta u Splitu, 2005. godine. Kao stipendistica Renovabisa upisuje, a 2007. godine svršava Sveučilišni poslijediplomski studij društvenih komunikacija na Papinskome sveučilištu Gregoriana u Rimu. Na istome Sveučilištu upisuje Poslijediplomski studij filozofije gdje 2009. godine stječe akademski stupanj magistrice znanosti. Zapošljava se u Uredu za medije Splitsko-makarske nadbiskupije i upisuje Doktorski studij filozofije na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje, 2016. godine, stječe naslov doktora znanosti. Od 2012. zaposlena je na Sveučilišnome odjelu za forenzične znanosti gdje izvodi nastavu na više kolegija u području (bio)etike, javnoga priopćavanja i komunikologije. Kao vanjska suradnica sudjeluje u izvođenju nastave na više sastavnica Sveučilišta u Splitu, uključujući Katolički bogoslovni fakultet. Objavila je, samostalno ili u suautorstvu, više od trideset znanstvenih i stručnih radova, jednu znanstvenu knjigu, uredila je jedan zbornik znanstveno-stručnoga usmjerenja i sudjelovala je na brojnim međunarodnim i nacionalnim znanstvenim skupovima.

Na KBF-u Sveučilišta u Splitu održan je susret sa župnim suradnicima koji je priredio don Danko Kovačević i Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije, na kojemu je sudjelovala izv. prof. dr. sc. Ana Jeličić, koja je govorila o lažnim i obmanjujućim vijestima i pogodnostima u kojima se one šire u suvremenome društvu koje, kako je rekla, teško prihvaća istinu i loše razjašnjava i prenosi činjenice.

Bez digitalne tehnologije više se i ne možemo zamisliti, ona je danas sastavni dio života gotovo svake odrasle osobe i dio odrastanja i djetinjstva djece. Internet nudi neograničene mogućnosti za učenje, zabavu i razmjenjivanje vijesti, ali je važno da ga rabimo tako da nas štiti, naše podatke, našu privatnost i sigurnost. Iza privlačnih ekrana kriju se brojne zamke, a naučiti (posebno djecu) o sigurnome snalaženju u nestvarnome (tzv. virtualnom) prostoru za sve je nas pravi izazov. Stoga smo za razgovor zamolili izv. prof. dr. sc. Anu Jeličić, sa Sveučilišnoga odjela za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu.

Naša ognjišta (dalje NO): Koje je Vaše zanimanje, odnosno što točno radite na Odjelu za forenzične (sudbene) znanosti?

Ana Jeličić (dalje AJ): Na Sveučilišnome odjelu za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu bavim se znanstvenim radom i nastavom te srodnim znanstveno-istraživačkim aktivnostima kao što su razni edukacijski projekti, u okviru svoga znanstvenog interesa i obrazovanja, a to su područja bioetike te komunikacija i medija posebice pod vidom sigurnosti i etike.

Bježimo od istine – nasjedamo na lažne vijesti

NO: Kazali ste da većina ljudi danas razgovara i razmjenjuje vijesti pomoću društvenih mreža na kojima se pogoduje širenju laži za koju se pronalaze razne stilske figure koje se rabe kako bi se uljepšao ili ublažio neki izraz (eufemizmi) pa ju se naziva pogrješkom, neprovjerenom, drugom mogućom činjenicom i slično. Možete li to malo pojasniti?

AJ: Riječ je zapravo o izlikama, odnosno o načinima na koji se pravdaju kako produkcija, tako i distribucija raznih oblika dezinformacija koje čine i izazivlju informacijske poremećaje. Malinformacije su zlonamjerne informacije koje se stvaraju i šire kako bi se nekomu napakostilo, narušilo mu ugled, ugrozilo život ili karijeru. Mada su i ti oblici dezinformacija prisutni u svim medijima, ipak prednjače lažne i neprovjerene informacije kojima je svrha obmana, nekakav politički ili ideološki cilj, odvraćanje pozornosti s ozbiljnih na trivijalne teme ili je pak riječ o propagandi ili marketingu. Sve smo skloniji ignoriranju istine, poricanju pa i bježanju od istine. Često smo čak ravnodušni prema istini ili jednostavno preslabi da istinu prihvaćamo i da se s njom suočimo. Zato vjerojatno sve više bježimo u virtualni svijet jer je to svijet zabave, mašte, iluzije, opuštenosti i bezbrižnosti.

NO: Laž se danas olako stvara i širi te svatko od nas, izravno ili neizravno, sudjeluje u tome dijeljenjem neprovjerenoga sadržaja? Kako se postaviti, obraniti?

AJ: Znate kako se kaže: Dok istina obuje cipele, laž proputuje svijet. (ovo je inače misao Marka Twaina, a ne narodna, kako autorica navodi!!!) Danas smo tomu svi svjedoci i možemo čak slobodno reći da je laž mnogo brža od istine zbog umreženosti svijeta. U širenju misinformacija, odnosno neprovjerenih informacija, svi smo mi vjerojatno barem jednom i to nenamjerno sudjelovali jer riječ je o neprovjerenim informacijama. No, tomu svaki korisnik društvenih mreža, jer tim se kanalom ovaj oblik dezinformacije najčešće širi, može lako stati na kraj. Svi smo moralno dužni provjeriti informacije prije nego ih proslijedimo ili podijelio s drugima u našoj komunikacijskoj digitalnoj mreži. Moramo imati na umu ozbiljne posljedice koje lažne informacije mogu izazvati pojedincima ili zajednici. Kao primatelji različitih informacija, s druge strane, moramo biti kritički nastrojeni. Ne upijati sve informacije kao spužve, već razmisliti i zapitati se o vjerodostojnosti tih informacija, zapitati se tko mi ih šalje, kakva je svjetonazora pošiljatelj informacije, što ga može motivirati ili jednostavno, pronaći način kako informaciju provjeriti prije nego je proslijedimo.

Umjetna inteligencija – bez putokaza i kaznenih mjera

NO: S kojim lažnim i obmanjujućim vijestima se susreće današnji čovjek? Koje su najčešće?

AJ: U digitalnome okruženju jako je teško pa čak je i gotovo nemoguće zaobići bilo kakvu dezinformaciju. Postoje predviđanja da će do 2026., a to je dogodine, 90% sadržaja na internetu biti lažno, a sociolozi suvremenu kulturu već nazivaju kulturom post-istine. Nisam sigurna hoće li se ova predviđanja obistiniti, ali lažnoga sadržaja na internetu će sigurno biti više jer ga stvara umjetna inteligencija. Sintetički mediji koji plasiraju bilo kakav informacijski sadržaj nemaju nikakvih pravnih ni etičkih normi, kazni ili usmjerenja. Deep fake je ponekada uistinu teško detektirati stoga je potrebno, dapače, hitno je potrebno provoditi edukacije vezane za digitalnu pismenost. U druge oblike dezinformacija, jednako opasne naravno, ubrajaju se teorije zavjere, propaganda, pseudoznanstvene objave, clikbait ili takozvane mamilice. Vrlo su zastupljene i informacije u obliku infomerciala. Riječ je o informativnim reklamama, informacijama koje imaju marketinšku svrhu, koje su tu da prodaju ideju, proizvod, uslugu ili čak da stvore nove potrebe. Donedavno su pak prednjačile informacije u obliku infotainmenta. Riječ je o tehnici stvaranja informacija na zabavan, primamljiv ili atraktivan način kako bi se privukla što veća publika. Tu su i drugi razni sponzorirani sadržaji.

Novinarska obveza – cjeloživotna izobrazba

NO: Koja je zadaća novinara, kako naučiti vrjednovati obavijesti? Je li potrebno trajno raditi na opismenjavanju?

AJ: Ne samo da je potrebno već je obveza svakoga novinara cjeloživotno obrazovanje koje obuhvaća medijsku pismenost, digitalnu pismenost, informacijsku pismenost i vizualnu pismenost, što omogućava stvaranje i jačanje medijske kulture. Na tržištu i u opticaju je sve više digitalnih komunikacijskih tehnologija i alata koje novinar mora naučiti rabiti. Osim toga, mora poznavati i poštivati etičke norme u novinarstvu, a kako bi se što bolje snalazio važno je naučiti se kritičkomu razmišljanju, analizi i vrjednovanju sadržaja, odnosno razlučivanju važnoga od nevažnoga, istine od laži. Obveza je novinara čuvati i promicati istinu i dostojanstvo osoba o kojima izvješćuje. 

NO: Umjetna inteligencija mijenja svijet – kako ostati razuman?

AJ: Trebamo postati oprezni. Umjetna inteligencija ne ugrožava naš razum, već izaziva antropološka pitanja položaja i uloge čovjeka u društvu i općenito u svijetu. Umjetna inteligencija već prožima našu svakodnevnicu, stoga je pitanje kako se postaviti prema njoj. Zbog brzoga razvoja umjetne inteligencije potrebno je što prije oblikovati pravne i etičke okvire, kako bi se regulirala pitanja granica zadiranja u ljudski život, pitanje dogovornosti, kao i odnosa čovjeka prema umjetnoj inteligenciji, raspodjele poslova i mnogo toga drugog. Zanimljivo je, ujedno i zastrašujuće, što ljudi pokazuju sve veću sklonost povezivanja s umjetnom inteligencijom, na primjer s chatbotovima, na intimnoj razini, što će pogodovati otuđenju. S druge strane umjetna inteligencija će nam u mnogo čemu olakšati život, pojednostavniti neke procese, ili će ih ubrzati. U pogledu umjetne inteligencije svakako mislim da vrijedi etičko načelo opreza koje dobro opisuje krilatica better safe than sorry.

Provjerite izvor vijesti

NO: Kako znati što je na internetu istina, a što laž? Kako provjeriti istinitost vijesti?

AJ: Obilježje dezinformacija čine senzacionalizam, površnost, laka recepcija i pamtljivost sadržaja, te atraktivnost sadržaja. Objave koje su anonimne obično su lažne. Najčešći kanali kojima se šire dezinformacije su društvene mreže i aplikacije za razmjenu poruka. Ovo je tek nekoliko natuknica koje mogu potaknuti na provjeru istinitosti informacija. Razlučiti istinu od laži ponekada u medijima i na društvenim mrežama nije lako. No, korisnik se uvijek može zapitati i potražiti izvor i autora, provjeriti vrijeme i surječje kada se informacija i gdje se pojavila, potražiti i provjeriti druge izvore, ili pitati struku. Nadalje, informacije koje su popraćene dramatičnim slikama i senzacionalističkim naslovima možda i nisu u potpunosti lažne ali obično pretjeruju ili manipuliraju emocijama svojih čitatelja, gledatelja ili pratitelja na društvenim mrežama.

NO: Što savjetovati, posebno ravnodušnim pratiteljima interneta i stvarateljima sadržaja društvenih mreža? Treba li i kako provjeriti pisce nekoga sadržaja kako bismo utvrdili je li izvor pouzdan?

AJ: Autora se može prepoznati po njegovu stilu pisanja, izričaju, jeziku, sklonostima i interesima koje iskazuje, odnosu koji ima s temama s kojima se bavi. Kvalitetan, autentičan, pošten, objektivan i istinoljubiv autor je onaj koji stoji iza svoga rada imenom i prezimenom, koji provjerava činjenice i objektivno ih interpretira, koji navodi reference, vodi razgovor sa stručnjacima i izbjegava bilo koji oblik govora mržnje.

Roditelji – gradite sa svojom djecom povjerenje

NO: Iza privlačnih ekrana kriju se brojne zamke, a kako naučiti djecu o sigurnome snalaženju u (tzv. virtualnome) nestvarnome, izmišljenome i prividnome prostoru koji nastaje uz pomoć računala, za roditelje je pravi izazov. Jer djeca su najviše izložena opasnosti odinterneta. Kako ih odgojiti? Imate li savjet roditeljima kako mogu zaštititi djecu opasnostiodinterneta?

AJ: Na prvome mjestu i najvažnije je da roditelji izgrađuju i da imaju sa svojom djecom odnos povjerenja. Povjerenje je važnije i donosi više rezultata od zabrane. Roditelji često budu licemjerni, brane djeci ono što sebi dopuštaju. Primjerice, brane djeci internet dok skrolaju po feedu svoga ekrana. Osim toga važno je da budu dosljedni ukoliko postave neke granice, na primjer zabrane uporabu pametnih telefona tijekom objeda ili prije odlaska na spavanje. Postoje naravno i tehnički alati nadzora vremena i sadržaja koje djeca gledaju na internetu. Zbog porasta ovisnosti o internetu, posebice o videoigrama i o online kockanju, vrlo je važno da roditelji vode brigu za aktivnosti djece na internetu. Na žalost, na internetu vrebaju brojne opasnosti za djecu kao što su kibernasilje, govor mržnje, uhođenje, slanje uznemirujućih i prijetećih poruka, TikTok izazovi, nagovaranje na odbacivanje iz društva i mržnju, lažno predstavljanje, da navedem samo neke. O ovim i raznim drugim izazovima i opasnostima za djecu i mlade na internetu poučavam svoje studente na Forenzici i na Teologiji, ali vrlo često me i župnici naše Nadbiskupije zovu da u okviru pastoralnih djelatnosti u njihovim župama posvijestim djeci i roditeljima ove probleme. Uvijek me zapanji odziv, što znači da se roditelji ozbiljno suočavaju s ovim problemima.

Umjetna inteligencija – muku muči s ljudskim zubima

NO: Naši su e-pretinci zasuti porukama (poznanika) koji žele s nama podijeliti neki videosadržaj, na kojemu je neka važna javna osoba nešto rekla ili učinila, imamo pred očima slikovni zapis… Kako provjeriti je li osoba vjerodostojna na videozapisu, je li to trodimenzionalna slika – iluzija (suvremenim rječnikom 'hologram') ili nešto drugo?

AJ: Umjetna inteligencija još se uvijek nije u potpunosti usavršila. Za sada je moguće prepoznati lažni sadržaj bilo u obliku fotografije ili videozapisa, ali i teksta. Na primjer, ukoliko obratite pozornost na ruke, šake, odnosno prste ruke, možete vidjeti da ih je obično prikazano više od deset. Stopala budu iskrivljena, ili u nekakvome neprirodnom položaju. Također, umjetna inteligencija muku muči s ljudskim zubima kojih obično ima znatno više nego je to moguće. Oči osobe koje je stvorila umjetna inteligencija često ne gledaju u istome smjeru, a na području oko očiju i ušiju na licu takve osobe prijelazi obično budu zgužvani. Pogrješke se mogu uočiti i u prikazivanju udaljenosti, veličine predmeta, percepciji prostora, omjera veličina te u samome tekstu jer još uvijek zna biti prepun gramatičkih pogrješaka. No, moramo imati na umu da se umjetna inteligencija jako brzo razvija i usavršava. Ona sigurno raspolaže sa znatno više podataka nego mi uopće možemo to zamisliti, kudikamo ih brže elaborira i iskorištava. Nečije privatne podatke, glas i fotografije koje su objavljene na internetu, ona modificira i prikazuje u raznim surječjima. Ono što mi kao pojedinci za sada možemo učiniti je paziti što objavljujemo na internetu jer nikako ne možemo znati kamo će otići i što će se dalje događati s našim podatcima, u koje će se sve svrhe rabiti, tko će s njima manipulirati, a tko će ih, zašto, i na koji način zlorabiti.