Naša ognjišta

„Sretna Nova godina!“ – tako smo na Novu godinu jedni druge pozdravljali. Komu je padalo na pamet da smo za 365 dana bliže vječnosti. Stojimo na međašu što dijeli naše dvije zemaljske godine. Potrebno je da se načas zaustavimo na tome mjestu: da bacimo kratki pogled na prevaljeni put, na život što je iza nas, da bacimo dugi pogled na život koji je pred nama.

Ovih dana posvuda: u radnjama, tvornicama, poduzećima, bankama, pa i u državnim ustanovama, sređuju se knjige i bilance poslovanja,  rade se obračuni radne godine. Uspješno ili neuspješno, ozbiljno ili aljkavo, ovisno kakvo je bilo poslovanje. O uspjehu ovisi sudbina ovozemaljskoga zaposlenja. Nešto slično potrebno je učiniti i na osobnoj razini: jer, zaposleni smo svi kod Boga, radimo na najvažnijemu poslu, na osiguranju svoje vječnosti. Zato je potrebno da na svršetku godine pogledamo kako smo poslovali u Božjem poduzeću, te načinimo ozbiljnu analizu kako u Novoj godini ne bismo, ne daj, Bože, doživjeli stečaj.

S pravom smo jedni drugima zaželjeli sretnu Novu godinu. No, kako bi nam nova godina uistinu bila sretna, potrebno je primijeniti stari recept iz kineske mudrosti koji kaže:

1. Uzmi dvanaest mjeseci. Brižno ih očisti od svake ogorčenosti, zavisti, cjepidlačenja, straha i sebičnosti…
2. Svaki dan posloži od jednoga dijela rada, a dva dijela dobre volje i humora.
3. Svemu ovom dodaj tri velike vrhom napunjene žlice optimizma, jednu žlicu strpljivosti, po zrnce bezbrižnosti i obazrivosti za druge.
4. Svu masu koju tako pripraviš obilno prelij s ljubavi. Tako pripremljenu masu uresi sitnim cvjetićima malih usluga učinjenih drugima te ih svakoga dana serviraj s toplom vedrinom. 

Nakon primjene ovih savjeta u svakodnevnome životu izvrsno nam se uklapa i  odluka pape Franje da ovu godinu proglasi Godinom nade. Svima nam je poznata mudrost da nada umire posljednja. Točno! Dok se god čovjek nada u svim životnim  okolnostima; u bolesti, u materijalnim poteškoćama, u društvenim okolnostima i svim drugim iskušenjima, ona umire posljednja i čovjek zbog nje ima razloga za radost. Krasan primjer o takvome razmišljanju nudi sv. Pavao u poslanici Filipljanima. Iako okovan u tamnici, Pavao Filipljanima veli: „Opet vam kažem radujte se! Bez obzira na  patnje opet radujte se.“ U Svetome pismu riječ „radujte se“ nalazi se 270 puta. Naša Crkva u svetoj misi, pa čak i za pokojne, ne da mjesta žalosti, nego, bez obzira na gubitak pokojnika, potiče na nadu.

Poznati rimski pisac poganin Plinije zapisao je da su kršćanski mučenici bili radosni i raspoloženi i pjevali su pjesmu Kristu Bogu svojemu kada su odlazili na mučilišta. Kršćanski su sveci svi odreda bili radosni i optimisti, nikada pesimisti, jer su vjerovali kako svijetom i životom upravlja Bog. Sv. Franjo Asiški izvrstan je primjer radosna i razdragana sveca. On se raduje i pjeva svakomu stvoru Božjem. Kao takav i smrt je dočekao kao dragu sestricu. Sve se to uklapa u temeljni Kristov navještaj radosti sažimajući sve ljudske vrjednote u blaženstva. Krist je najavio radost siromasima i progonjenima. Imao je pravo. Oni koji su njegovi trebaju bit i puni radosti.

Ovu godinu, kao što već napisah, papa Franjo je proglasio Godinom nade. Uoči Nove godine u bazilici sv. Petra predvodio je prvu novogodišnju misu u čast Svete Bogorodice Marije. U svojoj  poruci glavna mu je poruka bila da je nada svijeta bratstvo. Papa se pita: „Je li nada u bratsko čovječanstvo samo slogan ili ima temelje na stijeni na kojoj se može graditi nešto stabilno i trajno?! Odgovor nam daje Sveta Majka Božja pokazujući nam Isusovu nadu da bratski svijet nije ideologija, ekonomski sustav ni tehnološki napredak. Nada bratskoga svijeta je On, utjelovljeni Sin, poslan od Oca da svi postanemo djeca Oca koji je na nebesima, a samim tim mi smo braća i sestre“ – zaključio je papa Franjo. Dao Bog da njegove riječi i želje postanu stvarnost u ovome nesigurnom svijetu.

Svima vama, dragi naši čitatelji, neka ova godina bude ispunjena ljubavlju i nadom i neka vas svakodnevno prati Božji blagoslov. Bila vam sretna nova godina koju smo započeli i neka vas u njoj prate Mir i Dobro.

 fra Gabrijel Mioč