Naša ognjišta

Piše: fra Goran Azinović

Robovlasništvo je staro koliko i čovjek. Prve tragove robovlasništva povjesničari nalaze još u Mezopotamiji i Egiptu, na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće, a temelji se na izrabljivanju robovskoga rada. U plemenskim društvima robovlasnički sustav utemeljen je u pretkolumbovskoj Americi, a temelji se na pretvaranju ratnih zarobljenika u robove.

Robovlasništvo – izrabljivanje čovjeka

Na prostorima Sredozemlja robovlasništvo datira tisuću godina, a završilo se u 5. stoljeću, kada na snagu stupa feudalni sustav. Iako je vremenski i prostorno raznoliko trajalo, robovlasništvo je u biti označavalo izrabljivanje čovjeka od njegovih gospodara.

Osim na poljima riže, kave, kakaovca robovi su morali raditi i druge teške poslove: podizati javne zgrade, krčiti putove, obavljati obrtničke i zanatske poslove te održavati kućanstvo. Za ovo posljednje osobito su bile zadužene žene, koje su pritom nerijetko bile i seksualno zlostavljane.

Iako je u brojnim zemljama ukinuto u 19. stoljeću, UN je 1948. godine ropstvo i službeno zabranio Deklaracijom o ljudskim pravima. Međutim, ropstvo u drugim oblicima vidljivo je i danas u modernome svijetu u obliku rada na crno, trgovini djecom i ženama itd.

Robuje i moderni čovjek

Premda je prvotni oblik ropstva s početka teksta uvelike iskorijenjen, moderni čovjek i danas još uvijek itekako robuje. Čovjek, kršćanin, danas robuje modnim trendovima, društvenim mrežama i raznoraznim lobijima te lažnim idolima.

Živeći pod utjecajem masovnih medija, koji propagiraju pobačaj, eutanaziju, istospolne brakove, čovjek nehotice postaje njihovim robom. Posljedica toga modernog ropstva jest aktualno odumiranje kršćanstva. Taj negativni trend ponajprije je zahvatio zapadnoeuropske zemlje, gdje se crkve pretvaraju u muzeje, a ispovjedaonice postaju odlagalištem pribora i sredstava za čišćenje.

Malotko se ispovijeda jer im ispovijed zvuči i čini se staromodnom pa se vjernik katkada ljutito pita: „Zašto svećenik mora poznavati moje grijehe?!“ Pritom zaboravlja veliku i važnu tajnu kršćanstva – vjernik se ne ispovijeda svećeniku, nego Isusu Kristu, koji djeluje po posvećenim svećenikovim rukama i nalazi se u ispovjedaonici.

Robovanje grijehu

U kulturno osviještenoj Europi, utemeljenoj na kršćanstvu, robovanje grijehu je naglašeno u micanju križeva iz ustanova. Križevi, naime, najednom postaju smetnjom pa se izbacuju iz javnih ustanova, bolnica, škola i sveučilišta, jer podsjećaju djecu i mlade na smrt. Ti isti takozvani kršćani pritom zaboravljaju da takvim razmišljanjem i sami grješno žive plešući na rubu smrti, jer: „Plaća grijeha je smrt“, kako je davno slikovito kazao sveti Pavao u Poslanici Rimljanima.

S filozofskoga gledišta grijeh također predstavlja djelovanje protiv vrjednota ili voljno kršenje neke norme na moralnome ili pravnome polju. Definirajući grijeh, u svome Filozofskom rječniku Ante Mišić naglašava da grijeh prema Bibliji označava slobodan neposluh Bogu kršenjem zakona s posljedicama u moralnome redu i spasenju.

Temeljna poruka kršćanstva je oslobođenje od istočnoga i osobnih grijeha. Međutim, antička se filozofija ne slaže s tim poimanjem grijeha, jer ne sadržava jasnu podjelu između dobra i zla, a čovjeka definira kao dio prirode. Primjerice Protagora tako čovjeka opisuje kao mjerilo svih stvari, onih koje jesu da jesu, onih koje nisu da nisu.

Okovani i izrabljivani grijehom

No, što Bog kaže o grijehu? Bog u Bibliji – toj velebnoj knjizi nad knjigama – istinski nadahnjuje pisce da iskreno progovaraju o grijehu i njegovim negativnim posljedicama. Još u Knjizi izlaska Jahve kao ljubomorni Bog kaže da kažnjava grijeh otaca – onih koji ga mrze na djeci do trećega i četvrtoga koljena, a iskazuje milosrđe tisućama koji ga ljube i vrše njegove zapovijedi.

Govoreći o grijehu, Bog mu se na više mjesta suprotstavlja svojim beskrajnim milosrđem. Tako psalmist u 51. psalmu nadahnuto kaže: „Objavi mi radost i strpljenje! Nek se obraduju kosti satrvene! Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu. Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni.“

Iako smo okovani i izrabljivani grijehom, robujući mu na razne načine, čak i gore od na početku navedenih robova, naš Bog je sama Ljubav i Milosrđe. Iako Bog neprestano upozorava kako su posljedice grijeha kobne za čovjeka, čovjek i danas, više od dvije tisuće godina nakon Isusova rođenja, olako shvaća grijeh.

I Blažena Djevica Marija već četrdeset dvije godine u Međugorju poziva svoju djecu na obraćenje, poziva ih da se ispovijede u najvećoj ispovjedaonici svijeta, no mnogi ta njezina majčinska upozorenja ignoriraju, tonući duboko u more grijeha. Mnogi su, na žalost, i u Međugorju okusili tajnu ropstva, mukotrpno radeći, kako naš narod kaže „od jutra do sutra“ za male dnevnice.

Oslabađanje od grješnih misli, riječi i djela

Iako ih Majka s Podbrda milostivo gleda, pozivajući ih na obraćenje i novi život u Kristu, njezina djeca i danas pate živeći duhovno zarobljeni u okovima tjeskobe i ogovaranja. Pritom se kršćani nerijetko uspoređuju s drugima, s filmskim zvijezdama ili osobama veće platne moći, a pritom vrlo lako zaboravljaju da najveću moć na Zemlji nema čovjek, nego Bog, Isus Krist. Jedino je on toliko moćan i vlastan izvući te, dragi kršćanine, iz ropstva tame i grijeha kojemu svjesno ili nesvjesno robuješ.

Stoga, dok još možeš, otiđi u ispovjedaonicu i skini taj jaram grijeha koji nosiš na svojoj duši! Obrati se milosrdnomu Ocu koji ti je spreman, ako se skrušeno ispovjediš i pokaješ, oprostiti. Dani su zli, Sotona te izrabljuje, ali Bog je predobar i nestrpljivo čeka da te izbavi iz okova zla i grijeha. Razni su sveci također stoljećima upozoravali kršćane na ispovijed i oslobađanje od grješnih misli, riječi i djela. Sveti Maksimilijan Kolbe nadahnuto je rekao: „Voljeni, neka svaki pad, čak i teški grijeh bude samo mali korak prema višemu stupnju savršenosti.“

 

Živeći pod utjecajem masovnih medija, koji propagiraju pobačaj, eutanaziju, istospolne brakove, čovjek nehotice postaje njihovim robom. Posljedica toga modernog ropstva jest aktualno odumiranje kršćanstva. Taj negativni trend ponajprije je zahvatio zapadnoeuropske zemlje, gdje se crkve pretvaraju u muzeje, a ispovjedaonice postaju odlagalištem pribora i sredstava za čišćenje.