Naša ognjišta

Političar sebi mora postaviti sljedeća pitanja: „Koliko sam ljubavi uložio u svoj posao? U čemu sam postigao da narod napreduje? Kakav sam dojam ostavio na život društva? Koje sam stvarne poveznice izgradio? Koje sam pozitivne snage oslobodio? Koliko sam društvenog mira posijao? Što sam proizveo na povjerenom mi mjestu?“ Stoji to u novoj enciklici pape Franje „Fratelli tutti“ (Svi smo braća), koja je na blagdan svetoga Franje Asiškoga predstavljena u Vatikanu, a koju je večer ranije potpisao u Asizu.

Prizemni ciklusi

U osam poglavlja enciklike Papa se dotaknuo svih područja koja dotiču naše živote i svih pojava koje naše življenje udaljavaju od pravih puteva i neprimjetno nas tjeraju da skrećemo s puta i lutamo. Doduše, neki primjećuju to tjeranje i lutanje, ali onda odmahuju rukom i svoje udaljavanje predstavljaju pravim putovanjem i koračanjem ispravnim stazama.

Došlo je opet vrijeme u nekim našim ludim i prizemnim ciklusima da provjerimo likove na istaknutim mjestima i povjerimo im opet upravljanje putima kojima treba koračati naše društvo. Zaluđeni velikim brojem idola, koji se svojom površnosti nameću s raznih platformi, trebali bismo se truditi izabrati one najbolje koji će, kako to Papa napisa, sijati mir, oslobađati snagu i napredak te ulagati ljubav u posao.

Bilo bi dobro kada bi se u naše planove i pod vrhove naših olovaka nad izbornim papirima uklapali likovi koji sebe neće stavljati na prvo mjesto i koji će biti otporni na sve napasti koje im vladanje nameće i vladari koji godinama sjede na nepresušnome izvoru blagajne koju sami punimo. Bilo bi dobro kada bismo krugove u ovome izbornom ciklusu koji prizemno i jeftino, za skupe igre nekih bezosjećajnih igrača, stavili nad one koji nas nakon izborne noći neće ostaviti kao ribe na suhome.

Ima mjesta za nježnost

„Žrtve smo obmane vjerovanja da smo svemogući i zaboravljamo da smo svi na istom brodu“, kaže Papa u enciklici. I, istina je, vrlo lako izabrani zaborave brod i vrlo se lako poviju pred položajem koja ih čini gluhima i slijepima.

„Dobročinstvu je potrebno svjetlo istine, svjetlo razuma i vjere. Političari su pozvani brinuti se o krhkosti naroda i pojedinaca. Političar je tvorac, graditelj s velikim ciljevima, širokog, realističnog i pragmatičnog izgleda, čak i izvan svoje zemlje. Pozvan je na odricanja koja omogućuju susret i traži usmjerenost na određene teme. Čak i u politici ima mjesta za nježnost, odnosno ljubav koja postaje bliska i konkretna. To je pokret koji kreće od srca i put kojim su prošli najhrabriji i najjači muškarci i žene“, navodi se, između ostaloga, u petome poglavlju „Najbolja politika“ Papina dokumenta.

„Najbolja politika je u službi zajedničkog i općeg dobra, ona je za ljude i s ljudima, to jest narodna je, sa socijalnim dobročinstvom, koja traži ljudsko dostojanstvo, a mogu je provoditi muškarci i žene koji, s političkom ljubavlju, integriraju ekonomiju u socijalni, kulturni i narodni politički projekt. Da bi se omogućio razvoj svjetske zajednice, sposobne ostvariti bratstvo, polazeći od naroda i država koji žive društveno prijateljstvo, potrebna je najbolja politika. Politika stavljena u službu istinskog općeg dobra“, piše Papa.

Poruka iz Sarajeva

Zanimljivo, Papa je u poglavlju naslovljenome „Srce otvoreno za cijeli svijet“ ponovio riječi iz svoga govora izrečenog u Predsjedništvu BiH u Sarajevu, 6. lipnja 2015., u kojemu ističe kako smo pozvani na „susret, solidarnost, besplatnost“. I upravo je ta besplatnost možda i najveći izazov pred kojim se nalazimo i pred kojim će se naći oni što će se, plaćeni našim novcem, preobući u ulogu onih što brinu o nama na mjesnim razinama.

Danas, naime, sve ima cijenu, pa je besplatnost veliki ispit, a ciljevi i razlozi zbog kojih se na njima radi i oni postižu svakako će biti pred iskušenjem poklanjanja pravim vrijednostima i pravim idolima.

A o idolima Papa govori nešto kasnije od objave enciklike. Tako se susreo s financijskim stručnjacima pa je upozorio kako se svijet, jureći prema nekakvim ciljevima, sve više klanja novcu.

„To je oblik idolatrije protiv koje trebamo reagirati uspostavljanjem razumnog poretka vrijednosti, u kojemu novac ne vlada, već služi“, rekao je Papa te, evociravši biblijsku priču o Isusu koji je istjerao trgovce iz hrama, dodao kako ljudi nikada ne bi trebali „postati sluge novca“.

Klimavi stupovi

U svojemu obraćanju u kojemu se dotaknuo i pandemije koja nam je svima živote okrenula naglavačke, iako ni životi, a ni pandemija možda to ne zaslužuju, Papa je rekao kako je pandemija koronavirusa „srušila klimave stupove“ svjetskoga gospodarskog modela sagrađena na idolatriji novca i dominaciji bogatih i moćnih.

„Pandemija je dovela u pitanje vrijednosti koje postavljaju novac i moć iznad svega drugoga. Srušila je klimave stupove koji su pridržavali određeni model razvoja”, rekao je Papa dodajući da su društvene i gospodarske neizvjesnosti mnogima otvorile oči.

Poručio je da bi gospodarstvo trebalo biti izraz društva koje „odbija žrtvovati ljudsko dostojanstvo idolima financija i koje koristi financijske resurse ne da bi dominiralo nego služilo“.

Upozorava Papa u enciklici, a to bi nam moglo biti priručnikom pred naše odluke nad glasačkim listama i listovima, kako „politika postaje marketing“.

„Dolazi do pogoršanja etike i slabljenja duhovnih vrednota i osjećaja odgovornosti; konačno, raste osjećaj frustracije, usamljenosti i očaja“, naveo je, između ostaloga, Papa u enciklici.

I zaista, ako se okrenemo oko sebe, vidjet ćemo gužve, možda masu koja se i pridržava nametnutoga i sve više prihvaćenoga razmaka, i osjetiti veliku usamljenost, dok će s druge strane s pročelja zgrada i zanemarenih površina na ulicama vrištati likovi koji se kunu u neko novo sutra i koji traže naše povjerenje.

Pitanje je samo kakvi su odgovori na pitanja s početka ovoga teksta i hoće li ih itko postaviti.

Piše: Berislav Jurič