Katolički tjednik

Ima li kakva riječ utjehe?


Sarajevo,  Pon, 05. Listopad 2020.

Katolički tjednik br. 40

Katolički tjednik br. 40

Među najočitije plodove postmodernoga (završnog) procesa otuđenja čovjeka u zapadnoj civilizaciji spada i to da nema „velikih riječi“; nema autoriteta; nema općeprihvaćenih normi koje obvezuju sve. Želeći osvojiti vrhunce slobode i postati kao bogovi (usp. Post 3,5), ljudi opasno srljaju u provalije anarhije i samouništenja. Odatle je nužno krenuti u potragu za onim što čovjeku neće ograničavati njegovu samostalnost, ali će ga očuvati od pogubnih pobuna.
 
Na zanimljiv su način na ovu temu u svom filmu Knjiga iskupljenja (originalnoga naslova: The Book of Eli) redateljski progovorila braća Albert i Allen Hughes na temelju scenarija Garyja Whitta. Radnja filma snimljena 2010. odvija se u postapokaliptičnom svijetu u kojemu glavni lik Eli (Denzel Washington) prolazi razorenom Amerikom s ciljem ispuniti svoju misiju za koju se poslije otkriva da je: sačuvati svetu knjigu i pohraniti je na sigurno. O njezinoj vrijednosti ponajviše zna šef bande Carnegie (Gary Oldman) te svakodnevno šalje svoje momke u potragu za njom. Kada susretne Elija, shvati da on posjeduje knjigu na temelju koje bi, smatra, mogao ovladati svijetom, te se daje u potjeru. Na kraju se otkriva kako je riječ o Bibliji, i to pisanoj na Brailleevu pismu koju je Eli svaki dan čitao i učio napamet. Kada zajedno s Carnegijevom posvojenom kćerkom Solarom (Mila Kunis), koja je krenula za njim – jer joj je pokazao da postoji veći smisao života od banditskoga koncepta pokoravanja drugim – pronađe sigurno utočište, počne diktirati redak po redak kako bi se riječi sačuvale za buduće naraštaje i bile smjerokaz za obnovu života i civilizacije.
 
Slično je u svome Ex pontu promišljao Ivo Andrić pitajući se: „O gdje je ona mukla riječ, tiha, nerazumljiva, dobra riječ, što svijetli u mraku kao mali, mali oganj koji se nikad ne gasi? Gdje je riječ utjehe?“ Kršćani su nekoć prepoznavali da je ta Riječ zapisana u Bibliji. Ona je uistinu živa i djelotvorna, „oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca“ (usp. Heb 4,12). Stoga se za tu zbirku od 46 knjiga Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavjeta jednostavno kaže: Sveto pismo. Za prenošenje svoje poruke u povijesti spasenja Bog se poslužio ljudima i njihovim sposobnostima te su istinski autori ovoga Pisma: i Bog i čovjek (usp. Dei Verbum, 11). Treba ga „čitati i tumačiti u istom Duhu u kojem je napisano“ (usp. DV, 12) kako se ne bi upalo u „banditsku“ zabludu ovladavanja drugima.
 
Kada se tako shvati, onda je to Pismo, kako se izrazio Sv. Pavao, „bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban“ (usp. 2 Tim 3,16-17). Starozavjetni Izabrani narod to je razaznavao kao izvorište svoje narodne i društvene obnove nakon vremena Babilonskoga sužanjstva (587. pr. Kr. – 539. pr. Kr.). Svjedočeći jeruzalemskim ruševinama, što je predstavljalo njihovu nacionalnu tragediju, u svjetlu biblijskoga Zakona, prepoznali su nužnost popravljanja moralnih razvalina i duhovne obnove svakoga pojedinca. Nakon što su na gradskim zidinama – unatoč različitim opstrukcijama – pokrpali ono što je bilo nužno, okrenuli su se Božjoj riječi. Namjesnik Nehemija i svećenik-književnik Ezra ljudima su od ranoga jutra javno na trgu u Jeruzalemu čitali riječi Zakona, a narod je „pozorno slušao“ te ganutljivo plakao, na što su ih ovi ohrabrili: „Ne žalostite se: radost Gospodnja vaša je jakost“ (usp. Neh 8).
 
Imajući iskustvo krvavoga rata, i hrvatski je narod – kao i ostali narodi koji žive na ovdašnjem podneblju – prošao fazu materijalne obnove. Porušene crkve, župne kuće i druga crkvena zdanja u velikoj većini su ponovno podignuti – neki čak i veći i ljepši nego što su bili. No, umjesto duhovnoga povratka korijenima sada se nalazimo u razdoblju fizičkoga odlaska i prirodnoga izumiranja. U suočavanju s ovom situacijom postoje dvije opcije: žalovanje nad sudbinom i pesimističko čekanje kada će nas nestati, ili vjerničko razbuđivanje i utvrđivanje „ostatka koji tek što ne umre“ (usp. Otk 3,2). 
 

Piše: Josip Vajdner
 
Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba
AUDIO: JRS u Rijeci obilježava Svjetski dan izbjeglica

Rijeka,  Sri, 16. Lip. 2021.

AUDIO: JRS u Rijeci obilježava Svjetski dan izbjeglica

Ovogodišnji Svjetski dan izbjeglica, koji se obilježava u nedjelju, 20. lipnja, Isusovačka služba za izbjeglice – JRS obilježit će prigodnim programom u Rijeci, u partnerstvu s UNHCR-om, UN-ovovom agencijom za izbjeglice te uz podršku Grada Rijeke.

Indija: Solidarnost i i nada unatoč pandemiji

Indija,  Sri, 16. Lip. 2021.

Indija: Solidarnost i i nada unatoč pandemiji

U Indiji je, zbog bolesti COVID-19, situacija još uvijek dramatična. Prema podacima Ministarstva zdravlja iz New Delhija, u jednom danu preminulo je više od 6100 ljudi

Iran redovnici odbio zahtjev za obnovu dozvole boravka

Iran,  Sri, 16. Lip. 2021.

Iran redovnici odbio zahtjev za obnovu dozvole boravka

Sedamdesetpetogodišnja redovnica Giuseppina Berti, koja je 26 godina radila s gubavcima u Tabrizu, u Iranu, i koja sada, nakon umirovljenja, živi u Ispahanu, u kući Kongregacije kćeri milosrđa, sljedećih će dana morati napustiti Iran.

Vladika Stipić predslavio zahvalnu liturgiju za kraj akademske godine

Zagreb,  Sri, 16. Lip. 2021.

Vladika Stipić predslavio zahvalnu liturgiju za kraj akademske godine

Križevački vladika mons. Milan Stpić je u utorak, 15. svibnja u zagrebačkoj konkatedrali sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom Gornjem gradu služio zahvalnu liturgiju povodom završetka akademske godine 2020./2021.