Katolički tjednik

Iščekujući radost u BiH


Sarajevo,  Sri, 28. Studeni 2018.

„Zapovijed uzajamne ljubavi koja čini živni zakon naroda Božjega, mora poticati, čistiti i uzdizati sve ljudske odnose u društvenom i političkom životu.“ Kompendij socijalnog nauka Crkve, br 33.

Katolički tjednik br. 48

Katolički tjednik br. 48

Kada želi objasniti kako nije problem u nekom činu, nego u opravdavanju toga čina, narod obično kaže: „Nitko nije prop'o što se kladio, nego što se vadio!“ Učiniti nešto loše samo po sebi ulazi u najširi okvir definicije „ljudskoga“ i ne predstavlja istodobno propast čovječanstva. Prisjetit ćemo se da su i veliki svetci poput Sv. Pavla, Sv. Augustina, Sv. Franje Asiškog, Sv. Marije Magdalene… bili u određenoj fazi svojega života zapravo teški grješnici. Štoviše, udaljiti se od Boga – napast je prisutna još u slici Adama i Eve te će čovjek kada ne zna kako bi drugačije objasnio svoj čin, kazati da „svi griješe“. Apostol će to opisati riječima: „…po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt“ (Rim 5,12). Međutim, tu se „priča“ ne završava, tj. loša djela i(li) zlodjela ne mogu biti lakonski pravdana „ljudskim elementom“. Tu argumentaciju ne poznaje ni građanski, a ni Božji zakon. Dakle, ono što je loše samo biva još gorim kada mu se dodaju „opravdanja“ i kojekakva „pojašnjenja“ s frustrirajućim traženjem da budu prihvaćena. Razdoblje priprave na Božić, osim radosnoga približavanja Kristovu rođendanu, predstavlja put obraćenja kao jedini adekvatan lijek otrovu grijeha i zlodjela. Taj bi poučak valjalo primijeniti i u aktualnoj društveno-političkoj situaciji Bosne i Hercegovine.

Istiniti slučaj iz jednog srednjobosanskog mjesta na ilustrativan način govori o ovoj tematici. Naime, nakon što se susjed požalio da mu je netko razbio staklo na automobilu, otac je posjeo svoju dvojicu sinčića kao glavne „osumnjičenike“ te ih počeo ispitivati tko je to učinio. Obojica su najprije nijekala da išta znaju, pa počela stvarati teorije kako se to dogodilo, da bi došli do konstatacije kako to zapravo „nitko ne zna“ (ni tata, ni mama) te naposljetku sve svalili na svoju jednogodišnju sestricu riječima: „Pa imamo mi i sestru... vjerojatno je ona pogodila – uzela veliki kamen i razbila.“ Dok su oni tako „argumentirali“, otac ih je snimao mobitelom te je kadar „uhvatio“ i tek prohodalu djevojčicu koja se bezbrižno igra nesvjesna što braća govore o njoj. Slučaj je riješen jednostavnom metodom razdvajanja uz obećanje da će dobiti nagradu ako kažu istinu – i tako je mlađi vrlo brzo otkrio da je stvarni krivac stariji brat.

Cijela scena, premda zbog dječjega izričaja vrlo simpatična, upućuje kako je sve moguće pravdati, ali ne i u zbilji opravdati. Poput dječaka koji bivaju i odviše smiješni kada tumače svoje postupke i prikrivaju uzroke te žele da im roditelji povjeruju, tako se ponaša dio bosanskohercegovačke javnosti nakon što je glasovima Bošnjaka za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskoga naroda po treći put izabran Željko Komšić. Tragikomičnost se ponajbolje mogla vidjeti na svečanoj inauguraciji novoizabranih članova 20. studenoga 2018. i reakcijama koje su potom uslijedile. Osim što je u širokom luku izbjegavao riječi „Hrvat“ i „hrvatsko“, ustoličeni je nametnuti član iz „reda hrvatskoga naroda“ pokazao što znači biti „skakač samome sebi u usta“. „Povjerena mi je velika čast, ali i velika obveza da ponovno zastupam interese građana BiH i naroda iz kojeg potječem... Građani BiH trebaju znati da ću biti pobornik svake vrste ravnopravnosti, nacionalne, vjerske, rodne, socijalne, svake ravnopravnosti“, rekao je, uz ostalo, Komšić čiji su izbor i sve što je činio u predizbornoj kampanji zapravo potvrda da Hrvati nisu jednakopravni s obzirom da u stvarnosti ne mogu sami izabrati svojega predstavnika u Predsjedništvo.

A povrh svega dominantni dio bošnjačke javnosti ponaša se poput dječaka koji misli da „nitko ne zna što se dogodilo“. Rezoniranje je približno ovakvo: razbijen je auto – tj. izabrali smo umjesto vas vašega predstavnika i što je tu problem? Iako je moguće da je možda „auto već i bio razbijen“, po svemu sudeći, „imamo mi i sestru“. Po tome, kriv je zapravo kardinal Vinko Puljić što se ne ponaša odraslo te nije htio doći na inauguraciju i pokazati kako tu nema ništa spornoga. Svi su, dakle, krivi osim stvarnoga krivca: onih koji su planirali, glasovali i proveli – blago rečeno – političku nepodopštinu. U takvoj situaciji, kada čovjek odbija priznati pogrešku, odnosno grijeh, ni dragi Bog ne može stvari okrenuti nabolje. No, ni ovaj put nije „propast čovječanstva“ ako se izvuku pouke: u grijehu se može malo uživati, ali on na kraju uvijek daje negativan rezultat te je nužan put obraćenja. Za istinsku radost nije dovoljno javnost obasipati umotanim darovima floskula, nego je potrebno ispravljati ono što ne valja, prema načelu: što ne želiš da drugi čini tebi, ne čini ni ti njemu (usp. Mt 7,12).

Papa primio iranskoga ministra vanjskih poslova i razgovarao s turskim predsjednikom

Vatikan,  Pon, 17. Svi. 2021.

Papa primio iranskoga ministra vanjskih poslova i razgovarao s turskim predsjednikom

Papa Franjo primio je u ponedjeljak 17. svibnja u Vatikanu iranskoga ministra vanjskih poslova Javada Zarifa, a u jutarnjim satima telefonski razgovarao s turskim predsjednikom Tayyipom Erdoganom

VIDEO: Započeo

Vatikan,  Pon, 17. Svi. 2021.

VIDEO: Započeo "Tjedan Laudato Si'" - Papin poziv na sudjelovanje

Nakon molitve Kraljice neba tijekom jučerašnjega podnevnog nagovora, papa Franjo je istaknuo važnost tih sedam dana koji su prigoda da naučimo slušati vapaj Zemlje i siromašnih

Svjetsko stanovništvo je u teškoj prehrambenoj nesigurnosti

Svijet,  Pon, 17. Svi. 2021.

Svjetsko stanovništvo je u teškoj prehrambenoj nesigurnosti

Broj ljudi u krizi u 2020. godini povećao se za 20 milijuna u odnosu na 2019. godinu (134,7 milijuna u 55 zemalja), a Afrika je i dalje najpogođeniji kontinent u kojem boravi 63% stanovništva u krizi

Indija: Više od sto svećenika preminulo u mjesec dana

Indija,  Pon, 17. Svi. 2021.

Indija: Više od sto svećenika preminulo u mjesec dana

"Većina svećenika imala je oko 40 godina, preminuli su na svom vrhuncu. Njih više od 20 bili su isusovci", otkrio je o. Mathew