Katolički tjednik

Europska kultura


Sarajevo,  Pon, 24. Svibanj 2021.

U vremenu kada je posve jasno kako je koncept multikulturalnosti i definitivno propao, Europa se suočava s pitanjem postoji li još uvijek njezina autohtona kultura, odnosno je li ikada i postojala. S obzirom na politički liberalizam, etički relativizam i sveprisutni individualizam, izgleda kako Stari kontinent, uslijed postmodernih seoba naroda, gubi i svoj identitet. Kulturološka različitost koja je utkana u temelje europske civilizacije i koja je kao takva – unatoč međusobnim ratovima i neprijateljstvima kroz povijest – proizvela da se može govoriti o zajedničkom bogatstvu kultura, sada se suočava s izazovima posve drugačijih elemenata i procesima getoizacije. S obzirom da je riječ o stvarnosti koja je u svojoj srži duhovne naravi, razvidno je kako se o tome smije i treba progovoriti i s religijskoga stanovišta. Poglavito sa stanovišta kršćanstva kojim su impregnirani europski narodi i zahvaljujući komu je nastala demokracija kakvu danas poznajemo.

Detektirajući ove procese, britanski spisatelj i politički analitičar Douglas Murray u svomebestseleru Čudna smrt Europe upućuje da su Europljani u susretu s ovovjekim migracijama najprije smatrali kako je to kratkotrajna pojava i da će se pridošlice nakon konsolidacije stanja u njihovim domovinama brzo vratiti odakle su došli. Kad su, pak, shvatili kako ovi neće otići, onda su pokrenuli programe s ciljem da se imigranti osjećaju kao kod kuće. To je, kako opisuje, uključivalo promjenu predodžbe o zemlji domaćinu: od izvrtanja činjenica, preko omalovažavanja vlastite prošlosti do uljepšavanja svih vidova neeuropske kulture. Kao ilustraciju navodi slučaj švedske ministrice za integraciju Mone Sahlin koja je 2004., govoreći u kurdskoj džamiji, kazala kako su mnogi njezini sunarodnjaci ljubomorni na Kurde jer „imaju bogatu i ujedinjenu kulturu i povijest, za razliku od Šveđana koji se diče samo glupavim stvarima poput slavlja Ivanjske noći“ (str. 114).

Očito je kako se dotična uhvatila u kolo onih koji inzistiraju na ideji da europska kultura i ne postoji. A tu su lavinu – svjesni ili ne – u njezinu pojavnom obliku pokrenuli europski političari onoga trenutka kada su odbili uvrstiti u Ustav Europske unije činjenicu da ona počiva na kršćanskim temeljima. U svojoj liberalističkoj kratkovidnosti nedvosmisleno su smatrali kako bi isticanjem religijske sastavnice naškodili skladu kultura u budućnosti. Međutim, sve je rezultiralo dijametralno suprotnim stanjem – stanjem praznine u kome se europski narodi u odnosu prema došljacima kontinuirano ispričavaju: zato što su bijeli, zato što su dosegnuli današnji stupanj tehnološkoga razvoja i zato što imaju vlastitu kulturu u koju je utkana i ne uvijek lijepa prošlost. Na tom tragu, u jednom od niza nebuloznih videouradaka koji preplavljuju internet, može se vidjeti tamnoputa mladića kako, uz ostalo, kaže: „Uzimamo Europu Europljanima koji su previše glupi da bi se obranili. A ako se pobune, prozovite ih rasistima i nacistima… I povući će se kao kukavice. Radije će pustiti da im silujete kćeri i žene, nego da ih zovete nacistima.“

U tom procesu „uzimanja Europe“ razvidno je kako se događaju i sukobi – prije svega – kultura. To je na pomalo dramatičan način opisano u pismu koje potpisuje 20 umirovljenih francuskih generala i oko 1 000 pripadnika francuske vojske (umirovljenih i aktivnih), a objavljeno je 21. travnja 2021. U njemu se upozorava da „nekoliko smrtnih opasnosti“ prijeti Francuskoj: u prvom redu „islamisti i horde iz predgrađa“ te da ta zemlja može završiti u građanskom ratu. A da stvar bude ozbiljnija, ankete pokazuju kako se većina Francuza slaže s navedenim opaskama. Pismo koje je došlo 11 mjeseci uoči francuskih predsjedničkih izbora kao da potkrjepljuje fiktivnu predodžbu stanja koje je u svome distopijskom romanu Pokoravanje ponudio kontroverzni Michel Houellebecq. On je, između ostaloga, detektirao glavnoga krivca u liberalizmu napisavši: „…dok je liberalni individualizam još i imao izglede na konačan uspjeh, dok se zadovoljavao razbijanjem svojih posrednih struktura, kao što su države, korporacije i staleži, toliko je trenutak kad se on obrušio na onu najvišu strukturu, a to je obitelj, odnosno demografija, obilježio konačni njegov slom; i tako sad, logično, dolazi vrijeme islama“ (str. 203).

Kada se ostavi po strani islamofobija i islamoeuforija, valja se pitati postoji li onda izlaz iz ovakvoga stanja? Postoji, dakako!


Piše: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Novi Travnik: Služena sveta misa uoči obilježavanja mučeništva Drinskih mučenica

Novi Travnik,  Čet, 23. Ruj. 2021.

Novi Travnik: Služena sveta misa uoči obilježavanja mučeništva Drinskih mučenica

Večeras. 23. rujna 2021., je u crkvi Presvetog Trojstva u Novom Travniku služena sveta Misa uoči obilježavanja 80.godina mučeništva i 10.godina beatifikacije Drinskih mučenica. 

Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije proslavio 50 godina postojanja

Split,  Čet, 23. Ruj. 2021.

Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije proslavio 50 godina postojanja

„Caritas je mjesto susreta ljudske mizerije i Božjega milosrđa“

Glazbena priča u čast Petra Barbarića

Sarajevo,  Čet, 23. Ruj. 2021.

Glazbena priča u čast Petra Barbarića

Život Časnog sluge Božjeg Petra Barbarića opjevan je na prigodnom CD izdanju

Iz tiska izišao novi broj Katoličkog tjednika

Sarajevo,  Čet, 23. Ruj. 2021.

Iz tiska izišao novi broj Katoličkog tjednika

Čitajte Katolički tjednik i portal nedjelja.ba, glasove nove evangelizacije.