Katolički tjednik

Kredibilitet i duhovni kapital


Sarajevo,  Uto, 22. Lipanj 2021.

U zemlji komplicirane društvene zbilje i povijesne zamršenosti, jedna od najnepravednijih stvari koje se mogu dogoditi jest sve tumačiti na način traženja ekvivalenta u lošemu. Tako kada se, primjerice, govori o nekom ratnom zločinu, postoji napast isti onda promatrati kroz prizmu nekoga drugoga zločina; ili ako se sagledava uloga određenih struktura jednoga naroda, istu vrjednovati na temelju propusta one drugoga naroda; i sve u smislu: vidiš da su svi isti. Međutim, istina je, što je narod definirao: „Svako za se travu pase!“, tj. da se događaje, ljude i pojave treba promatrati u njihovu „imenu i prezimenu“, odnosno u njihovoj sadržajnoj biti, uvažavajući im stvarni kontekst. To je poglavito važno kada je riječ o stvarnostima koje imaju negativan (povijesni) predznak. Vrjednujući ih na taj način, spasonosno je pak iste kriterije primijeniti i na „svoju stranu“ jer tako istina postaje podloga široj slici. Dva događaja vezana za Bosnu i Hercegovinu iz lipnja 2021. daju adekvatan predložak ilustriranju toga.

Prvi je rušenje pravoslavne crkve u Konjević Polju kod Bratunca u istočnoj Bosni, koja je nakon posljednjega rata izgrađena u dvorištu Fate Orlović. Riječ je o ženi kojoj su zločinci u srebreničkom genocidu ubili muža i 20-ak srodnika, a koju bi dominantne bošnjačke političke strukture – umjesto da joj stvarno pomognu svojim principijelnim zalaganjem – najčešće koristile za politička poentiranja. Nakon godina povlačenja po ovdašnjim sudovima starica se obratila i Europskom sudu za ljudska prava koji je 1. listopada 2019. naložio uklanjanje bogomolje. Ta je odluka postala pravomoćna 1. siječnja 2020. te je krajnji rok za izmještanje objekta bio 1. travnja 2020., a konačno se to dogodilo 5. lipnja 2021. Ipak, promatrajući sve s distance neostrašćenosti, ono što najviše žalosti jest činjenica da Srpska Pravoslavna Crkva nije uvidjela kako bi uistinu kršćanski bilo da je sama uklonila tu crkvu, podignutu na uzurpiranom – ili bolje rečeno otetom – zemljištu, i koja je očito za cilj imala obilježavanje teritorija. Ali ne, za to je trebala presuda Međunarodnoga suda kako bi se tek onda „složili“. No, zar se svi nećemo složiti kako je istina da je „oteto – prokleto“? I retoričko je onda pitanje: kako nečemu dobromu i svetomu može služiti išta na što se veže ovo „prokleto“?

Razmatrajući završetak ove otužne sage, mnogi su se Bošnjaci prisjetili džamije u Bradini nadomak Konjica koja je ratne 1994. bila izgrađena na srpskoj zemlji. Taj je vjerski objekt bio u službi muslimanima vojnicima iz obližnje vojarne. Međutim, sama Islamska zajednica u BiH je 2002. odlučila da ju treba ukloniti jer vlasnik zemljišta tu parcelu nije htio prodati ni za kakve novce. I taj su posao djelomično 2005. obavili vojnici, s time što je munara ostala sve do 2008., ali je na kraju i ona uklonjena. Što se, gledano taj slučaj, može samo pohvaliti, ali također u širem kontekstu ipak upozoriti na nedosljednost. Dok se s pravom kritizira SPC zašto sama nije učinila taj korak bez sudskoga naloga, valja podsjetiti kako postoje i one muslimanske bogomolje koje svojim položajem nisu u službi zajednice, nego „nazor“ napravljene. Dovoljno je pogledati neke od džamija u Sarajevu koje su rađene poslije rata na travnatim površinama, među zgradama, ili pak uz glavnu prometnicu u naselju Stup gdje je izgradnjom bogomolje uskraćena mogućnost ulivne trake te se na tome mjestu učestalo događaju prometne nezgode.

Drugi događaj za navedenu ilustraciju jest pravomoćna presuda 8. lipnja 2021. nekadašnjem zapovjedniku Vojske RS-a generalu Ratku Mladiću koji je osuđen na doživotni zatvor. Reakcije na presudu bile su, opet nažalost, očekivane: njegovi ga proglašavaju mučenikom i herojem, a svi drugi zločincem. Ostavljajući po strani već višestruko prerađenu temu „naših“ i „njihovih“, mnogi su se prisjetili kako su pojedini pravoslavni sveštenici blagoslivljali vojsku i paravojsku koja je onda činila teške zločine. Tako je javnosti dostupna snimka starješine manastira Privina Glava kod Šida oca Gavrila (preminuo 2017.) kako blagoslivlja postrojbu Škorpioni koja će vršiti egzekucije poslije zauzeća Srebrenice 1995. Svoj je postupak „blagoslova“ da Bog dadne „vernoj vojsci srpskoj, tvojoj, da bude na savlađivanje neprijateljskog naroda…“ pojasnio time kako je htio dati „malo podrške“ jer „oni zaista nisu znali gde idu: da li idu u smrt ili idu da bi spasili nekoga od neprijatelja da niko ne nastrada, a nevini pogotovo“. Međutim, iz Isusove „filozofije okretanja drugoga obraza“, plana i programa Blaženstava te „molitve za neprijatelje“ jasno je kako to nisu nikakvi blagoslovi. I za to se s pravom poziva Srpsku Pravoslavnu Crkvu da se barem ispriča. No, toga još nema, niti je na pomolu. Kao što nije na pomolu da Islamska zajednica progovori o aktivnom sudjelovanju muslimanskih vjerskih službenika (imama) u ratnim operacijama te se „barem ispriča“.


Piše: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

VIDEO: Papina molitvena nakana za kolovoz posvećena potrebi obnove Crkve

Vatikan,  Uto, 03. Kol. 2021.

VIDEO: Papina molitvena nakana za kolovoz posvećena potrebi obnove Crkve

Tiskovni ured Svete Stolice objavio je u utorak, 3. kolovoza video s Papinom molitvenom nakanom za mjesec kolovoz koja glasi: „Crkva na putu: 'Molimo za Crkvu da od Duha Svetoga primi milost i snagu da se obnavlja u svjetlu evanđelja'“.

Slavlje jubileja i obnove zavjeta u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini

Granešina,  Uto, 03. Kol. 2021.

Slavlje jubileja i obnove zavjeta u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini

U utorak, 3. kolovoza 2021., u montažnoj župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini, euharistijsko slavlje proslave redovničkih jubileja i obnove zavjeta sestara Kćeri Božje ljubavi predslavio je mons. Vlado Košić, biskup sisački

Gospina milost, Međugorje, Mladifest… i duhovna zvanja

Međugorje,  Uto, 03. Kol. 2021.

Gospina milost, Međugorje, Mladifest… i duhovna zvanja

"Toliki su ovdje otkrili i poziv na svećeništvo i redovništvo te se velikodušno i bez ustezanja stavili na raspolaganje Gospodinu u posvećenome životu”, kazao je fra Miljenko Šteko u svojoj propovijedi na večernjoj svetoj misi drugog dana Festivala

Pripreme za doživotne zavjete s. M. Antonie Čobanov i s. M. Milane Žegarac

BiH/Hrvatska,  Uto, 03. Kol. 2021.

Pripreme za doživotne zavjete s. M. Antonie Čobanov i s. M. Milane Žegarac

Sestre su za portal Sestara Služavki Maloga Isusa podijelile svoja iskustva sa priprema. Prenosimo ih cijelosti.