Katolički tjednik

Mudri će ljudi kada je riječ o materijalnoj stvarnosti, uvijek moliti: „Ne daj mi, Bože, ni previše ni premalo!“ Jer kada čovjek posjeduje „previše“, vrlo lako upada u zamku pohlepe i bahatosti; a kada živi u teškoj oskudici, onda ima osjećaj bezvrijednosti i gubitka ljudskog dostojanstva. Riječ je o krajnostima koje se u konačnici dodiruju jer, na ovaj ili onaj način, upropaštavaju čovjeka. I toga je većina ljudi svjesna. Međutim, problem najčešće nastaje pri definiranju mjere: što je to previše, a što premalo. Na tom je tragu skovana izreka kako je „previše samo kad tuku“, a premalo je sve ostalo. Posljedica takva mentaliteta jest: kultura đubrišta – u najdoslovnijem smislu. Budući da je sve materijalno podložno propadanju, suvremeni pojedinac ne mogavši ocijeniti koliko mu je uistinu dovoljno, proizvodi sve više otpada dovodeći tako u opasnost i svoje stanište pretvoriti u smetlište. Odatle se kao nužnost nameće potreba usvajanja logike umjerenosti i dijeljenja. To se tako zorno može prepoznati na temeljnoj ljudskoj potrebi kao što je hrana: jer dok na jednom kraju svijeta postoje oni koji umiru zbog izobilja, dotle na drugom kraju ljudi umiru od gladi.

Najnovija izvješća Organizacije za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) ukazuju na zabrinjavajuće povećanje cijena osnovnih životnih namirnica. Radi lakšega praćenja ova je organizacija uspostavila indeks koji na međunarodnoj razini prati mjesečne promjene u cijenama prehrambenih proizvoda kojima se često trguje. Prema FAO-vu indeksu, cijena hrane u rujnu 2021. u prosjeku je iznosila 130,0 bodova, što je za 1,2% više u odnosu na kolovoz ove godine, te čak 32,8% više nego za rujan 2020. Osobitu težinu ima podatak da su žitarice poskupjele 2,0%, a na poseban način pšenica čija je cijena enormnih 41% veća nego godinu dana ranije. Također, biljno ulje skuplje je za oko 60% u odnosu na rujan 2020., kao i cijena šećera koja je veća za 53,5%. FAO-v indeks cijena mesa u promatranom jednogodišnjem razdoblju porastao je za 26,3%, pri čemu su „skočile“ cijene ovčjeg i goveđeg mesa, dok su se one za perad i svinjsko meso smanjile „uslijed opsežne globalne ponude prvoga i manje potražnje za drugim u Kini i Europi“. (Što je samo po sebi simptomatično te bi zasluživalo analizu, ali u nekom drugom kontekstu.)

Cijene, dakle, rastu, ali povećava se i produkcija. FAO tako ukazuje na rekordnu proizvodnju žitarica od 2 800 milijuna tona (uključujući rižu) 2021., što je za 1,1% više u odnosu na prinose 2020. Međutim, ista organizacija predviđa kako će 2021./'22. potražnja za žitaricama iznositi 2 811 milijuna tona, što je za 49 milijuna tona (1,8%) više nego u istom razdoblju prije. A s obzirom, onda, da je proizvodnja i dalje manja od predviđenih zahtjeva potrošnje, to će dovesti do smanjenja svjetskih zaliha. Drugim riječima, globalna se populacija polako izjeda. No, to se jamačno neće ozbiljnije osjetiti u razvijenom zapadnom svijetu, nego će opet ispaštati oni najsiromašniji. U protivnom, bilo bi logično očekivati kako će se reducirati količina bačene i pokvarene hrane koja se danas mjeri (također) u milijunima tona.

Nedvojbeno je da pri definiranju mjere koliko je čovjeku dovoljno, ključnu ulogu ima: sebičnost. Njezina iracionalna krajnost poznata je kao psihičko oboljenje gomilanja, pri čemu se oboljele naziva sakupljačima ili horderima (eng. hoarding – gomilanje). Riječ je o ljudima koji imaju psihičke poteškoće osloboditi se bilo čega što posjeduju, te prikupljaju sve i svašta. Na osobit način hranu i ambalažu u kojoj se hrana nalazi. To seže tako daleko da nerijetko u potpunosti zatrpaju svoj životni prostor što onda u bitnome utječe na cjelokupan njihov život. Prema nekim istraživanjima, ukupan udio sakupljača u populaciji jednoga naroda iznosi približno 2,5%, s tim što je veći kod starijih od 60 godina i osoba s drugim psihijatrijskim dijagnozama, osobito tjeskobom i depresijom.

U takvom kontekstu, ali i općenito: osloboditi se sebičnosti uistinu predstavlja pravo čudo. Stoga će pojedini tumači Svetoga pisma i kazati kako je Isusovo znamenje umnažanja hrane – „pet ječmenih kruhova i dvije ribice“ (usp. Iv 6,1-13) čudesno jer je uspio potaknuti ljude na međusobno dijeljenje onoga što su već imali, tako da je od svega preteklo/ostalo „dvanaest košara ulomaka“. Na tom tragu valja se prisjetiti kako Isus izričito upozorava: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje“ (Lk 12,15).

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba