Katolički tjednik

Prijepori o nacionalnom


Sarajevo,  Sri, 15. Prosinac 2021.

Bit prijepora u Bosni i Hercegovini svodi se na nacionalno pitanje. Ono pokriva i teme koje u iole normalnu svijetu budu pojmljene kao ključni problemi društva, kao što su: korupcija, mito, organizirani kriminal… te životni standard uvjetovan nedostatkom radnih mjesta i povećanjem cijena. Sve to potvrđuje činjenica da je prosječnoga bh. građanina skoro nemoguće potaknuti na prosvjed protiv bilo koje loše pojave u društvu, dok se na pitanju nacionalnoga još uvijek mogu okupiti šire narodne mase – kako u virtualnom, tako i u realnom prostoru. Osim toga, i posljednji je rat vođen prvotno zbog „nacionalnoga“ i ljudi su se tako organizirali i udruživali stvarajući nacionalne korpuse. Stoga su i svi pregovori o okončanju sukoba vođeni između nacionalnih predstavnika, a ne vjerskih, gospodarstvenih ili kojih drugih. A s obzirom da se uz ovu odrednicu, na prostorima bivše Jugoslavije, usko veže i religijska te se već po imenu može pretpostaviti koje je tko vjere i kojemu narodu pripada, jasno je da to nacionalno zauzima ključnu ulogu u identitetu ovdašnjeg čovjeka. I svatko mudar i dobronamjeran uračunat će to u bilo koji govor i bilo koje planove o budućnosti ove zemlje.

Jer Bosna i Hercegovina već više od jednoga stoljeća živi ono što zapadni svijet, odnosno Europska unija nastoji graditi kroz 50-ak godina, s veoma ograničenim uspjehom. Sreća ili nesreća ovdašnjega prostora – pokazat će budućnost – jest što je na Berlinskom kongresu 1878. BiH pripala višenacionalnoj Monarhiji Austro-Ugarskoj koja je nakon vremena osmanlijske tiranije donijela duh demokracije u društveno-političke odnose. No, da je kojim slučajem u tom trenutku Hrvatska egzistirala kao potpuno samostalna država ili da je ovaj komadić zemlje pod svodom nebeskim potpao pod vlast Srbije koja je na tom povijesnom događaju dobila neovisnost, stvari bi zasigurno bile puno drugačije. Ovako je jedno civilizirano carstvo naglasak stavilo na gospodarski razvitak zapuštena vilajeta ne baveći se prvotno nacionalnim prijeporima – što ih je na kraju (s temeljno pogrešnim procjenama) i koštalo propasti. S time što to ništa bitno dobroga nije donijelo narodima koji obitavaju na ovom podneblju. Jer nakon I. svjetskog rata i razdoblja Kraljevine SHS, tj. prve Jugoslavije, uslijedio je II. svjetski rat u kome su ljudi stradavali „prema nacionalnom ključu“, da bi to nacionalno bilo zatomljeno „bratstvom i jedinstvom“, a što je proključalo u događajima iz 1990-ih.

Stoga je nedvojbeno kako se glede toga segmenta identiteta ovdašnjega čovjeka, mora biti iznimno oprezan i razborit. Olako sve „topiti“ u bosansku naciju ili bilo komu negirati nacionalni predznak, znači zapravo ponavljati pogreške iz prošlosti – koje, kako vidimo, tragično skončavaju. Nakon spirale zla prouzročene srpskim nacionalizmom, koju su nastavili ostali narodi u BiH, puno je pokazatelja da sada u prvi plan izranja bošnjački šovinizam htijući se predstaviti jedinim autentičnim elementom u ovoj zemlji. Prema tom konceptu, svi su drugi narodi na bh. prostore „došli“, a samo su oni starosjedioci, pa bi prema tomu trebali imati i više prava. Zapravo, toliko „prava“ da mogu uspostaviti svoju, bošnjačku nacionalnu državu – budući da Hrvati „imaju Hrvatsku“, a Srbi „imaju Srbiju“. I to je težnja koja bi po sebi bila legitimna da istodobno ne znači uskraćivanje temeljnih prava drugima, čiji su korijeni duboko u povijesti ove zemlje. Tako da ta ideja dolazi na istu ravan kao „komadanje“ BiH između dviju susjednih neovisnih država. Na tom izvorištu onda nacije, kao nešto po sebi pozitivno, izrode se u nacionalizam koji pak rađa rđavim plodovima.

Budući da je Bosna, u povijesnim okolnostima, stvarnost koja ima svoje specifičnosti i složenosti, a nisu umjetne, nego zajedno čine dio njezina identiteta, razvidno je da procese iz prošlosti nije moguće tumačiti anakrono iz perspektive suvremenih nacija. No, ako bi itko od današnjih stanovnika ove zemlje imao ikakvo pokriće za prikazivanje svoga nacionalnog bića jedinim starosjedilačkim, onda su to Hrvati. U prvom redu – unatoč onodobnoj prisutnosti kršćanske sekte bogumila – nedvojbeno je kako ih veže ista vjera s bosanskim vladarima. Dokaz tomu je i najstariji dokument o bosanskoj državnosti: Povelja Kulina bana iz 1189., kao i Izjava na Bilinom polju iz 1203. u kojoj pred Papinim izaslanikom potvrđuju katoličku vjeru.

U tom duhu, jedino Hrvati u BiH daju svojoj djeci imena bosanskih vladara. Na istom je tragu i činjenica kako su jedino na prostoru Hrvatske i BiH postojali banovi – titula koje nema ni u Srbiji, a još manje među Osmanlijama. A da ni Srbi ni Bošnjaci nemaju nikakav kontinuitet, ni „emocionalnu“ vezu s bosanskim kraljevima, svjedoči činjenica što ih: prvi nigdje ne spominju, a drugi čak i slave pobjede vojske Mehmeda II. Osvajača i porobljavanje katoličke raje u XV. stoljeću. Također, dokaz tomu je i Dan državnosti BiH – koji se referira na neku komunističku asambleju, umjesto nadnevaka koji bi upućivali na državnost iz doba Bosanskoga Kraljevstva.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Duhovna obnova i srebrna misa fra Ljubomira Šimunovića

London,  Pon, 27. Lip. 2022.

Duhovna obnova i srebrna misa fra Ljubomira Šimunovića

U subotu i nedjelju, 25. i 26. lipnja 2022., održana je u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Londonu duhovna obnova pod naslovom: “Koje li nade u pozivu njegovu”

Proslava u čast Divi Grabovčevoj na Kedžari

Grabovica,  Pon, 27. Lip. 2022.

Proslava u čast Divi Grabovčevoj na Kedžari

Brojni hodočasnici proslavit će u nedjelju, 3. srpnja, na Kedžari “Divin dan”, dan posvećen Divi Grabovčevoj

Papa neokatekumenima: Pronosite svijetom evanđelje, uvijek s Crkvom, uvijek u Crkvi

Vatikan,  Pon, 27. Lip. 2022.

Papa neokatekumenima: Pronosite svijetom evanđelje, uvijek s Crkvom, uvijek u Crkvi

Sveti Otac u audijenciju primio članove Neokatekumenskoga puta, te poslao 430 obitelji u misije na najsiromašnija i sekularizirana područja svijeta: „Hvala vam na vašoj velikodušnosti. Hodite zajedno s biskupom, on je poglavar mjesne Crkve“

Nigerija: Ubijena dvojica katoličkih svećenika; oslobođeni vlč. Ojapa i Okpara

Auchi,  Pon, 27. Lip. 2022.

Nigerija: Ubijena dvojica katoličkih svećenika; oslobođeni vlč. Ojapa i Okpara

Katoličke biskupije Auchi i Kaduna tuguju zbog smrti vlč. Christophera Odije i vlč. Vitusa Boroge, koji su ubijeni u nigerijskim državama Edo i Kaduna