Katolički tjednik

Iz kontekstualizacije ka kreativnosti


Sarajevo,  Pon, 13. Rujan 2021.

Imajući iskustvo posljedica nebrige za ono što nije u isključivom vlasništvu ili u domeni nadležnosti i odgovornosti pojedinca, narod je skovao sentencu: „Svačije – ničije!“ U tom smislu prepoznaje se praktična primjena logike korištenja svim „pravima“ uz istodobno izbjegavanje ikakvih „obveza“. Primjerice, ako u nekoj udruzi, zajednici ili društvu postoje resursi koji su dani na raspolaganje svima, onda bi bilo za očekivati da svi budu i odgovorni kako se njima koriste. Međutim, na tragu rečenoga, jasno je da to nerijetko izostaje. I dovoljno je da se jedan član nemarno odnosi prema dobrima, da ona budu s vremenom oštećena ili uništena. Stoga, bez obzira što pripadnost tom kolektivitetu pruža mnogostruki osjećaj sigurnosti i zajedništva, ako prevlada praksa prebacivanja odgovornosti te konstantna očekivanja da drugi podmeće leđa i rješava probleme, nedvojbeno je kako je riječ o nečemu trulom u pojedinačnom i(li) kolektivnom mentalitetu. To se osobito može prepoznati na razini ideja, tj. odnosu prema duhovnoj sastavnici čovjeka i društva. Odatle Crkva Katolička inzistira na zajedničkom hodu (sinodalnosti) te svijesti davanja povjerenja i preuzimanja odgovornosti (supsidijarnosti). Jedan takav proces, u aktualnom povijesnom trenutku, upravo dovršava Vrhbosanska nadbiskupija u svojoj prvoj Sinodi.

Budući da je istina ono što su stari Latini rekli „Bene docet, qui bene distinguit“ – „Bolje uči tko bolje razlikuje“, valja podsjetiti kako Crkveni zakonik predviđa dvije vrste sinoda: biskupsku i biskupijsku. Prva je „skupština biskupa izabranih s različitih krajeva svijeta“ koji se u određena vremena sastaju kako bi savjetima pomogli Papi u pitanjima vjere, morala i duhovne stege proučavajući „pitanja koja se odnose na djelovanje Crkve u svijetu“ (usp. Kan 342) te njihova skupština može biti opća (redovita ili izvanredna) i posebna (usp. Kan 345). A druga je „skupština izabranih svećenika i drugih vjernika partikularne Crkve“ koji imajući savjetodavan glas, „pomažu dijecezanskom biskupu na dobrobit sve biskupijske zajednice“ (usp. Kan 460 i 466) i okupljaju se kada to, prema sudu biskupa, „savjetuju okolnosti“ (usp. Kan 461). Razdoblje krvava rata i tegobna poraća, koje je izrodilo i aktualnim novim valom odseljavanja katoličkoga (i ne samo katoličkoga) puka s ovdašnjih prostora, jednostavno je vapilo za jednim ovakvim sinodalnim okupljanjem u vrhbosanskoj mjesnoj Crkvi, koje je započelo na Petrovo 2012.

Od tada je prijeđen, vremenski gledano, značajan put sa sadržajem i sudjelovanjem različita intenziteta. Ono što je zasigurno bio prvotni izazov jest da je riječ o prvom takvom događanju o kojemu nitko od involviranih nije imao prethodno iskustvo. Zatim je valjalo vjerničkoj bazi koju čine svećenici, redovnici i redovnice na terenu te vjerujući puk, prenijeti zajedničku ideju – animirati „bazu“. To je činjeno kroz: molitvu za Sinodu, dekanatske i župne susrete s obrađenim različitim tematskim cjelinama, kao i pojedinačni rad iniciran iz Povjerenstva za Sinodu. Kao i sve ostalo na razini pastorala u ovoj mjesnoj Crkvi, razvidno je kako su neki tomu pristupili ozbiljno ne štedeći preuzeti odgovornost i dati inicijative, a neki mudrijaški bezlično očekujući da sve bude dano „odozgor“. Uvažavajući činjenicu da je pred-priprava i animacija također mogla biti sadržajnija s jasnijim ciljem što se sinodalnim hodom hoće, jasno je kako su aktivnije sudjelovali oni koji više vole (ovu) Crkvu, nego oni koji samo gledaju (vlastitu) računicu.

Sada kada je Prva sinoda Vrhbosanske nadbiskupije ušla u završni dio, prepoznaju se dva pojma koji opisuju dosadašnje i daju naznake za buduće, a to su: kontekstualizacija (kako nešto promatrati) i kreativnost (što učiniti). To je zapravo smjerokaz koji je Kongregacija za kler dala u svome naputku Pastoralno obraćenje, objelodanjen 29. lipnja 2020., u kome potiče da svaka župa, a onda i mjesna Crkva budu: evangelizacijska zajednica „sposobna pravilno tumačiti znakove vremena što rađa dosljednim svjedočenjem evanđeoskog života“, (br. 13). Na toj su crti i uporni poticaji pape Franje: da zajednice i pojedinci iziđu iz sebe samih, iz svojih „zona sigurnosti“ i traže nove oblike evangelizacije.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Vinko kardinal Puljić u posjet je primio predstavnike zaklade Konrad Adenauer Stiftung

Sarajevo,  Pon, 20. Ruj. 2021.

Vinko kardinal Puljić u posjet je primio predstavnike zaklade Konrad Adenauer Stiftung

U poslijepodnevnim satima 20. rujna 2021., Vinko kardinal Puljić nadbiskup i metropolit vrhbosanski u posjet je primio predstavnike zaklade Konrad Adenauer Stiftung.

Zaziv Duha Svetoga na početku nove školske godine

Jelah,  Pon, 20. Ruj. 2021.

Zaziv Duha Svetoga na početku nove školske godine

U nedjelju, 19.rujna, u župi Sv. Ivana Krstitelja Jelah, upriličen je zaziv Duha Svetoga povodom početka nove školske i vjeronaučne godine.

Održan XXII. susret Prijatelja Maloga Isusa Sarajevske provincije

Sarajevo,  Pon, 20. Ruj. 2021.

Održan XXII. susret Prijatelja Maloga Isusa Sarajevske provincije

U subotu, 18. rujna 2021.g. u sarajevskoj katedrali Presvetog srca Isusova održan je XXII. susret Prijatelja Maloga Isusa Sarajevske provincije i svečano proslavljena 25. obljetnica utemeljenja vjerničkog Društva PMI

Održana konferencija u okviru projekta „Koračajmo zajedno“

Sarajevo,  Pon, 20. Ruj. 2021.

Održana konferencija u okviru projekta „Koračajmo zajedno“

U prostorijama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. u Sarajevu, 16. i 17. rujna, održana je Konferencija u okviru međureligijskog projekta Koračajmo zajedno.