Katolički tjednik

Prostranstvo duše


Sarajevo,  Sri, 10. Studeni 2021.

Može li čovjek biti radostan u ozračju napetosti i biti spokojan u situaciji nemira? Može li pronaći nadu u životnome moru očaja i društvenome stanju beznađa? Može li biti zahvalan kada je „normalno“ jadikovati i proklinjati?... Pitanja su to koja zahtijevaju, ne primarno sagledavanje okolnosti, nego preispitivanje vlastite intime i onoga na čemu čovjek gradi svoje biće: onoga na što se oslanja, i u što se – u konačnici – pouzdaje. Iz toga izvire i njegovo temeljno životno opredjeljenje koje se očituje u postojanoj zahvalnosti ili trajnoj nezahvalnosti: i Bogu i ljudima.

Ilustrativan i poučan primjer dao je nenadmašni Meša Selimović u svome romanu Tvrđava. U majstorskom opisu težnje za izlaskom iz malodušja, navodi promišljanje glavnoga lika Ahmeda Šabe koji se nakon poraza u Bitci kod Hotina (1673.) vratio kući gdje ga nitko nije dočekao – jer su umrli od opake bolesti, oženio kršćankom Tijanom te došao u nemilost gradskim moćnicima tako da ga mnogi izbjegavaju. Budući da je vojnog pisara Mula Ibrahima spasio iz nabujale rijeke Dnjestar, očekivao je barem od njega pomoć koja je izostala. Kada ga je ovaj u noći kriomice posjetio, on za sebe govori: „Doduše, mogao je i zaboraviti, mnogi zaboravljaju, ali je njegova nevolja što je dobar čovjek i želi dobro dobrim vratiti. A ljudi su ga natjerali da dobro vrati nezahvalnošću… Ne zaboravlja, došao je večeras, iako se boji. Nije smio poruku poslati po nekom drugom. Došao je sam. Za njega je to isto kao da je jurišao na utvrđeni šanac. Želio sam, nekad, da ga usred noći probudi stid, i kajanje, zbog nezahvalnosti, a eto, možda je njegova duša prostranija nego što sam mislio, pa se nosi čak i sa strahom koji bjesni u njegovoj krvi.“

Uistinu, zahvalnost očituje koliko je „prostranstvo“ nečije duše. To je ono što danas stoji na prvoj crti borbe protiv praktičnoga ateizma. Stoga će papa Franjo u apostolskom pismu Misericordia et misera objavljenom na završetku Izvanrednog jubileja milosrđa 2016., napisati: „Božja riječ neprestano poziva izići iz ravnodušnosti i individualizma koji nas dovode u napast zatvoriti se u same sebe kako bismo živjeli udobnim i bezbrižnim životom, bez problema“ (br. 20). Čovjek, zapravo, kada otvori oči i pogleda svijet oko sebe – na način da se zanima za stvarne živote i ljudske usude, onda adekvatnije može vrjednovati i svoje osobno stanje. Ne tješeći se kako „uvijek može biti gore“, vrlo lako će prepoznati kako ima puno toga za što može i treba Bogu zahvaliti.

Na tom je tragu još starozavjetni vjernik prinosio žrtve zahvalnice (usp. Lev 22,29) te pjevao zahvalne pjesme Bogu (usp. Neh 12,46). Shvaćao je da svoju egzistenciju Njemu duguje. Gospodin ga je pozvao u postojanje: od ne-bića preobrazio ga je u sebi najsličnije biće; dao mu je da bude svjestan sebe te ima razum kao najveću pomoć; svojom Providnošću intervenira i u one situacije kada čovjekova logika ne može izvući prave zaključke i dati poticaje potrebne za opstanak. Iz ljubavi prema čovjeku taj je isti Bog sišao na zemlju te križem, smrću i uskrsnućem otvorio novu perspektivu ljudskome rodu: da više ne robuje iskonskome grijehu i đavlu, nego da ima mogućnost osmišljenja života i izvan pojavne stvarnosti.

Kada čovjek „iziđe iz sebe“ i prepozna (ove) tragove Božje u svome životu, onda, ne samo što biva zahvalan Bogu, nego i čovjeka promatra zahvalnim očima. Ne zbog toga što bi nekomu ta hvala bila potrebna – premda ima sujetnih, umišljenih veličina koje svoj ego hrane time – nego zato što se na taj način otvara put ljubavi i dobrote. Jer nezahvalnost često boli i više nego mržnja. Iz toga iskustva narod je skovao izreke: „Hrani cuku [psa] da te ujede!“ i „Pomozi sirotu na svoju sramotu!“ Poglavito jer nezahvalnost obezvrjeđuje sve dobro koje netko uloži u životna susretanja s drugim. „Nemojmo izostavljati zahvalu; ako smo nositelji zahvalnosti, i svijet postaje bolji; možda samo malo, ali to je upravo onoliko koliko je dovoljno da bi mu se dalo malo nade“, poručio je papa Bergoglio na općoj audijenciji 30. prosinca 2020.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Papa Franjo primio albanskog premijera Edija Ramu

Vatikan,  Sub, 27. Stu. 2021.

Papa Franjo primio albanskog premijera Edija Ramu

U srdačnome razgovoru istaknuti su dobri bilateralni odnosi te se raspravilo o temama zajedničkog interesa vezano uz crkvene i građanske zajednice

Spomen na žrtve Staljinova gladomora nad Ukrajincima u križevačkoj katedrali

Križevci,  Sub, 27. Stu. 2021.

Spomen na žrtve Staljinova gladomora nad Ukrajincima u križevačkoj katedrali

Gladomor je nad ukrajinskim narodom provodio sovjetski komunistički režim 1932./1933. pod Josifom Staljinom

Svečana akademija i otvorenje izložbe o 10. obljetnici mučeničke smrti s. Lukrecije Mamić

Split,  Sub, 27. Stu. 2021.

Svečana akademija i otvorenje izložbe o 10. obljetnici mučeničke smrti s. Lukrecije Mamić

U organizaciji Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj, Misijskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije i sestara službenica Milosrđa

„Naši ljudi u svijetu dokazuju da mogu živjeti u multietničkim državama ako su dobro uređene“

Banja Luka,  Sub, 27. Stu. 2021.

„Naši ljudi u svijetu dokazuju da mogu živjeti u multietničkim državama ako su dobro uređene“

Biskup banjolučki mons. Franjo Komarica razgovarao je s novinarom Darkom Pavičićem, a intervju koji je objavljen u Večernjem listu u subotu, 28. studenoga 2021., donosimo u cijelosti