Katolički tjednik

Bosanska ovovjeka Hasanaginica


Sarajevo,  Pon, 12. Listopad 2020.

Četvrt stoljeća otkako je prestala grmljavina oružja započeta 1990-ih, situacija u Bosni i Hercegovini nalikuje početku bosanske usmene balade Hasanaginica kojega odlikuje slavenska antiteza: „Što se bjeli u gori zelenoj?/ Al' su snjezi, al' su labudovi?/ Da su snjezi, već bi okopnuli,/ labudovi, već bi poletjeli…“ Drugim riječima: da je netko bio poražen, već bi se oporavio; da je izvojevan mir, već bi zemlja prav(n)o profunkcionirala s jasnim usmjerenjem što i gdje želi biti u budućnosti. Međutim, „…nit' su snjezi, nit' su labudovi,/ nego šator age Hasan-age:/ on boluje u ranami ljutim./ Oblazi ga mater i sestrica,/ a ljubovca od stida ne mogla.“ Primijenjeno na aktualno stanje: niti je u ratu bilo poraženih niti pobjednika, a nisu stvoreni ni uvjeti za trajni mir koji bi bio djelo pravde. Skrojen je nekakav nakaradni „šator“ u koji dolaze samo oni koji su „krvno vezani“, a svi ostali „od stida“ ne mogu. Da balada ne bi imala tragičan rasplet, razvidno je kako o svojim postupcima i htijenjima moraju dobro promisliti i „Hasan-aga“ i „Pintorović-beže“ i „imotski kadija“. Odnosno: i protagonisti radnje i deuteragonisti, a i sufleri.

Slojevito i složeno društvo kao što je bosanskohercegovačko već i u svome postojanju nosi dozu kompliciranosti. Kako Meša Selimović napisa: „Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome vali historije, kao na grebenu“ (Derviš i smrt). Zbog religijskoga i nacionalnoga – kako je to danas popularno kazati – pluralizma, gotovo da ne postoji konflikt ili razmirica u svijetu koja se na određeni način ne bi odrazila na ovdašnje podneblje. Bezbroj je tema i fenomena na kojima se javnost polarizira prema načelu „naši“ i „vaši“ te već apriorno kreira svoje „istine“. Povijest je posvjedočila kako je nemoguće napraviti integraciju društva oko pojma nacije – jer ovdje stoljećima žive barem tri različita naroda čije se identitete ne može utopiti u kulturološkom loncu (melting pot) stvarajući neku hibridnu naciju „svega pomalo“. Nije moguće ni religiju iskoristiti kao vezivno tkivo s obzirom da se prethodno rečeno može i u ovom slučaju doslovce ponoviti. Štoviše, nacionalno i religijsko toliko se isprepliće da nerijetko postaju sinonimna odrednica. Uz ovo, teško da bilo koja druga društvena dimenzija kao što su: gospodarstvo, kultura, sport… može doprinijeti objedinjavanju bh. društava.

No, to ne znači kako je ova zemlja osuđena na uvijek nove ratove i propast. Ideja bolje budućnosti, bez obzira koliko možda djelovala apstraktno, predstavlja moguću ujedinjavajuću snagu oko koje bi se mogli složiti i okupiti narodi. To u prvom redu znači izvući pouku iz povijesti koja kaže da su Bosnu i Hercegovinu na mnogo načina i s različitim nakanama pokušali dijeliti, prekrajati, pripajati, praviti s ciljem nečije dominacije, ali se sve to na kraju pokazalo pogubnim i u konačnici neuspjelim, uz tragičnu činjenicu gubitka ljudskih života i posijana sjemena mržnje. Stvarati bolju budućnost znači: prihvatiti da „ja ne mogu biti sretan ako je onaj pored mene nesretan“; da nitko svojim postupcima ne smije obezvrjeđivati drugoga, niti bilo kakvim političkim smicalicama nekomu nešto nametati; dopustiti da uz religijsku odrednicu i nacionalna bude slobodno artikulirana u javnosti i uvažena u svim bitnim segmentima života države. Jer sve su to stvarnosti zbog kojih se vodio posljednji rat…

Aktualni trenutak kaže kako su Hrvati iz njega izišli – prevareni. Ne može se reći da su gubitnici, iako su protjerani iz mnogih mjesta Krajine, Posavine i Središnje Bosne; niti da su najveći stradalnici, s obzirom da su drugi narodi ginuli i u većem broju i postotku. Međutim, izigrani su kada je riječ o državi BiH, i to na način da su danas pred opasnošću i formalno izgubiti svoju konstitutivnost. No, premda će zbog toga, u prvom redu, bošnjački politički i medijski establishment likovati, ne treba biti puno mudar kako bi se shvatilo da to vodi u disoluciju zemlje s nesagledivim posljedicama. Odatle je lako zaključiti da svi oni koji vole Bosnu i Hercegovinu imaju obvezu reagirati. Političko vodstvo Republike Hrvatske čini se da je ovu temu prepoznalo te je s jeseni 2020. krenulo u razgovore s nacionalnim liderima bh. naroda. Iako će neki kazati kako sve to ima učinak sličan zahvaćanju vode sepetom (košarom), ipak je razvidno da se nešto događa – i, ako ništa, sepet će se pročistiti. Na taj način Hrvati u BiH barem imaju osjećaj kako netko na njih misli, kako će se za njih netko zauzeti. To je ono što Srbi dobivaju preko veza sa Srbijom, i onda Rusijom, a Bošnjaci preko Turske i njezinih saveznika.

 

Piše: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Dan kad je započeo najduži pontifikat u modernoj povijesti Crkve

Vatikan,  Sri, 16. Lip. 2021.

Dan kad je započeo najduži pontifikat u modernoj povijesti Crkve

Na današnji dan davne 1846. godine izabran je novi poglavar Katoličke Crkve. Bio je to trenutak koji je označio početak najdužeg pontifikata u modernoj povijesti.

Župa Skopaljska Gračanica proslavila patron

Skopaljska Gračanica,  Sri, 16. Lip. 2021.

Župa Skopaljska Gračanica proslavila patron

Vjernička zajednica u župi Srca Marijina u Skopaljskoj Gračanici proslavila je 12. lipnja svoj patron, prenosi Nedjelja.ba

U jednoj večeri prikupili su 350 000 dolara za pomoć Banovini - velikodušna pomoć Hrvata iz Australije

Australija,  Sri, 16. Lip. 2021.

U jednoj večeri prikupili su 350 000 dolara za pomoć Banovini - velikodušna pomoć Hrvata iz Australije

Već prvog dana nakon potresa 1. siječnja 2021. nekolicina Hrvata koji žive u Sydneyu se sastala i dogovarala kako prikupiti i poslati financijsku pomoć za Banovinu

Papa: Isus je na križu molio za svakoga od nas

Vatikan,  Sri, 16. Lip. 2021.

Papa: Isus je na križu molio za svakoga od nas

U posljednjoj katehezi posvećenoj molitvi, papa Franjo je na općoj audijenciji potaknuo vjernike da imaju hrabrosti i nade osjetiti Kristovu prisutnost za nas; neka naš život bude slavljenje Boga