Katolički tjednik

Prilagodba ili posadašnjenje?


Sarajevo,  Pon, 19. Rujan 2022.

Prilagodba duhu vremena ili posadašnjenje vjerskih postulata – dvije su izazovne stvarnosti koje na osobit način stoje pred Crkvom današnjice. Štoviše, njezina budućnost ovisi o tomu hoće li znati razlučiti jedno od drugoga i hoće li moći odlučno krenuti ispravnim putom. Uslijed sveprisutne diktature relativizma i civilizacijskoga indiferentizma spram vjere kao takve, nedvojbeno je kako to nije zadatak tek za pojedince, nego za cjelokupnu strukturu koja se naziva Tijelom Kristovim (usp. LG 7). Bez prejudiciranja što je mudro, a što ludo, osnovni kriterij jest Isusovo načelo: „Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati“ (Mt 7,20). Ako je put prilagodbe ispravan, onda će sredine u kojima se on provodi imati bolje rezultate nego ostatak Crkve; ako je pak posadašnjenje ono što treba poduzimati, onda će pod tim okriljem biti veći učinci. Odatle je nužno vidjeti što se pod tim rezultatima smatra: jesu li to popularnost, materijalno bogatstvo, slava… ili slavlje sakramenata, duhovna živorodnost (novi članovi i nova duhovna zvanja) i svjedočanstva vjere koja sežu i do mučeništva. Sve to upućuje na temu treba li crkveno učiteljstvo, odnosno vodstvo imati jasnije stavove o pitanjima koja postmoderno doba postavlja. Jer ako se na temelju postojećih dokumenata i pravorijeka ne može bez uvijanja naći odgovore, onda valja zaključiti da: ili ne postoje, ili su pogrješni, ili ih se u Crkvi iz nekog razloga ne koristi.

Ostavljajući po strani, recimo, „katolička“ stremljenja u Njemačkoj, ilustrativan je slučaj koji se na hrvatskom govornom području pojavio krajem kolovoza 2022. Naime, tada je u javnost dospjelo pitanje koje je jedan župnik postavio na društvenim mrežama želeći čuti mišljenje onih s kojima komunicira: treba li krstiti dijete koje je plod umjetne oplodnje, a poduzele su je dvije ženske osobe koje žive u – civilnom zakonodavstvu na neki način ozakonjenom – istospolnom zajedništvu. Ubrzo se, sudeći prema reakcijama, pokazalo kako je ovo „vruća“ tema – neovisno je li ju župnik samo „izmislio“ da bi potaknuo raspravu ili je zbilja to doživio u pastoralu. Odmah su se očitovale mnogovrsne podjele – pa i među onima koji za sebe kažu da su vjernici. Budući da je tako, razvidno je kako ne postoji ili ljudima nije jasan stav Katoličke Crkve o ovomu.

No, činjenica je da „sve piše“, samo je problem kako to netko „čita“. Katekizam Katoličke Crkve najprije kaže kako je krštenje sakrament kojim: čovjek postaje dijete Božje; brišu mu se svi grijesi, uključujući i onaj iskonski (istočni) s kojim se ljudi rađaju; te postaje članom Crkve (usp. KKC br. 1213). Sadržajno je to: dar, milost, pomazanje, kupelj i pečat (usp. KKC 1216) te ovaj „prvi sakrament“ može primiti svaka osoba koja još nije krštena (usp. Zakonik kanonskoga prava, Kan. 864). Štoviše, „roditelji su dužni pobrinuti se da se djeca krste u prvim tjednima“ (Kan. 867 - § 1). Imajući to na umu, „Crkva i roditelji lišili bi dijete neprocjenjive milosti da postane dijete Božje kada mu ne bi podijelili krštenje nedugo poslije rođenja“ (KKC 1250). Međutim, krštenje nije „privjesak“ na nekom lijepom lančiću, nego je „uvijek tijesno povezano s vjerom“ (KKC 1226) te je, zapravo, „sakrament vjere“ – jer je „sakramentalni ulaz u život vjere“ (KKC 1236). Što znači da se ne smije dogoditi da netko bude, kako bi narod rekao: „Kršten i pušten!“ Zato Crkveni zakonik nedvojbeno kaže: „Da bi se dijete dopušteno krstilo, potrebno je: (2.) da ima osnovane nade da će biti odgajano u katoličkoj vjeri; ako te nade nema, neka se krštenje prema propisima krajevnog prava odgodi pošto se razlog obrazloži roditeljima“ (Kan. 868 - § 1).

Kada se to ima na umu, onda je nužno promotriti okolnosti djeteta u istospolnoj zajednici. Unatoč sablažnjivoj tendenciji u Njemačkoj Katoličkoj Crkvi gdje se na mnogo mjesta promovira homoseksualnost, Biblija i Crkveni nauk su i tu jasni: to je nered koji ni u kojem slučaju ne može biti odobren (usp. KKC 2357). Dakle, te osobe žive u grijehu (i to neprirodnom!) i nikakva diktatura neće moći promijeniti tu činjenicu koju nedvojbeno definira Sveto pismo (usp. Post 19; 1 Kor 6,9-10; 1 Tim 1,8-11; Rim 1,25-27). To istodobno ne znači kako ih treba „spaliti na lomači“, nego, razlikujući grijeh od grješnika, ukazati na stanje i pozvati na obraćenje. To znači posadašnjenje vjerskih postulata. Zato i pitanje krštenja djeteta mora i to sadržavati jer iako je krštenje „dar“, nužno je imati na umu kako su ga, oni koji u ime svoje djece zatraže, dužni njegovati i razvijati. A kako će se to događati u ozračju trajnoga grijeha? (I, da tek zapitamo: kako će to župnik upisati u maticu krštenih – tko je otac, a tko majka u takvoj zajednici?). Zato bi uistinu najpametnije bilo, ne zabraniti, nego odgoditi krštenje: do 14. godine djeteta, ili ranije dok se eventualno njegov životni kontekst ne promijeni.

Zaključak pročitajte u tiskanom izdanju

Kardinal Grech prenosi Papin blagoslov za sinodsku kontinentalnu skupštinu u Oceaniji

Suva,  Ned, 05. Vel. 2023.

Kardinal Grech prenosi Papin blagoslov za sinodsku kontinentalnu skupštinu u Oceaniji

Glavni tajnik Sinode kardinal Mario Grech uputio je videoporuku u nedjelju, 5. veljače sinodskoj kontinentalnoj skupštini u Suvi

Papa završio apostolski pohod Južnom Sudanu

Juba,  Ned, 05. Vel. 2023.

Papa završio apostolski pohod Južnom Sudanu

Papa Franjo završio je u nedjelju, 5. veljače svoje 40. apostolsko putovanje izvan Italije na kojem je posjetio Demokratsku Republiku Kongo i Južni Sudan

MRV navodi kako je dijalog moralna obveza

Sarajevo,  Ned, 05. Vel. 2023.

MRV navodi kako je dijalog moralna obveza

Povodom istupanja mitropolita Hrizostoma iz rada Međureligijskog vijeća u BiH (MRV) Skupština ovog Vijeća izdala je priopćenje za javnost

Završila 1051. Festa sv. Vlaha

Dubrovnik,  Ned, 05. Vel. 2023.

Završila 1051. Festa sv. Vlaha

Spuštanjem barjaka sv. Vlaha sa standala ispred svečeve zborne crkve u Dubrovniku u nedjelju 5. veljače 2023.  završila je 1051. Festa dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha koja je ove godine trajala četiri dana