Katolički tjednik

Zasigurno je puno onih koji će kazati da im „nije Božić“ ako nema snijega. Jednostavno su, odrastajući na ovdašnjem komadiću zemlje pod svodom nebeskim, navikli da o najradosnijoj kršćanskoj svetkovini „dolove i brijeg“ prekrije bijeli pokrivač. I da bude „debeli minus“. Međutim, kako možemo svjedočiti, stanje se promijenilo: temperaturne su oscilacije ogromne te se nekada u prosincu može ići kratkih rukava, a nekada u svibnju padne snijeg. Već se godinama može primijetiti kako je naprosto sigurno da se „nikada ne zna“. No, to ne znači da ljudi nemaju pravo evocirati uspomene i s nostalgijom se spominjati kako je nekoć bilo. Poglavito što je „bijeli Božić“ višestruko izvanjski ljepši od ovoga sivog i blatnjavog. Međutim, to je onda razlog više staviti naglasak na ono sadržajno bitno, na nutarnji smisao ove svetkovine. Ona pak upućuje na radost života – na radost rađanja i novoga života koga nudi sam Bog.

A upravo je Bog taj koji je „protjeran“ iz zapadnjačkoga slavljenja Božića. Riječ je o već poznatom procesu komercijalizacije koji je proizvod, najšire kazano, okolnosti krvavog XX. stoljeća. Pri tomu se dogodila svojevrsna mentalna transupstancijacija – izvanjski su elementi ostali isti, a društvo je u svome shvaćanju promijenilo bit svetkovine rođenja Gospodnjega. Sve je tu: i okićeni bor, i darovi, i čestitanja… pa i Polnoćka, samo nema Isusa. Tu su i „božićne“ pjesme o svemu i svačemu, samo ne o povijesno-spasenjskom događaju koji se zbio u Betlehemu prije više od 2 000 godina.

Jedna od tih pjesama koja je obilježila cijelo prethodno stoljeće jest White Christmas (Bijeli Božić) rusko-američkoga tekstopisca, kompozitora i pjevača židovskog podrijetla Irvinga Berlina (1888. – 1989.). Napisana je prije 80 godina za mjuzikl Holiday Inn (objavljen 1942.) te osvojila Oscara za najbolju originalnu pjesmu. No, bez obzira što u njoj nema ništa loše, nego potiče emocije obiteljskoga zajedništva i ljubavi prema domu, ipak izostavlja bit – da je Božić rođendan Isusov. Njezin sadržaj naznačuje stih: „I'm dreaming of a white Christmas/ Just like the ones I used to know/ Where the tree tops glisten/ And children listen/ To hear sleigh bells in the snow“ („Sanjam o bijelom Božiću/ Baš kakvog sam nekoć znao/ Gdje svjetlucaju krošnje drveća/ A djeca slušaju/ Da čuju zvona saonica u snijegu“). Značaj ove pjesme zrcali se prvotno u tomu što je ona promijenila „božićnu glazbu“ i pokrenula lavinu pjesama i filmova te tematike doprinijevši da Božić, izostavljanjem Isusa, postane kulturološki događaj prihvatljiv i masonima, i ateistima, i agnosticima, i „svima“ na Zapadu.

Ipak, njezinoj je popularizaciji uvelike doprinio Harry Lillis „Bing“ Crosby Jr. (1903. –1977.), prva stvarna multimedijska zvijezda koji ju je i prvi javno otpjevao, i to na Božić 1941. u svojoj radijskoj emisiji na NBC-ju. Iako je on negirao ikakvu ulogu u uspjehu pjesme, rekavši da bi ju i „čavka s rascijepljenim nepcem mogla uspješno otpjevati“, jedno drugom su postali sinonim i društveni znak raspoznavanja. Bijeli Božić poslije su obradili i izveli mnogi izvođači, a navodno postoji više od 500 snimljenih verzija ove pjesme, i to na nekoliko različitih jezika, uključujući i „naš“. Međutim, vjerojatno najbolju opasku njezinu sadržaju dao je sam Bing Crosy rekavši: „Osim ako Božić ne učinimo prigodom da podijelimo svoje blagoslove, sav snijeg Aljaske neće ga učiniti 'bijelim'.“

Danas je pak u kontekstu istinskoga sadržaja najradosnije kršćanske svetkovine – rođenja, „bijela“ ostala samo „kuga“. U cijeloj zapadnoj civilizaciji prepoznaje se kako sve manje ima rađanja. Bosna i Hercegovina je tu priča za sebe. Podatci Agencije za statistiku BiH govore o demografskom sunovratu ove zemlje. Naime, tijekom 25-godišnjega razdoblja, tj. od 1996. do 2021., godišnji broj rođenih beba se gotovo prepolovio. Tako nalazimo da su majke prve poslijeratne godine u BiH rodile 46 594 bebe; brojka se do 2000. držala iznad 40 tisuća, da bi te godine pala na 39 563; onda je tijekom prvoga desetljeća u trećem tisućljeću godišnje bilježen pad od približno tisuću-dvije; iznimka je bila 2012. kada je zabilježen porast broja novorođenčadi za 2 000; od tada pa do 2021. postoji tendencija pada koja se prošle godine zaustavila na brojci od 27 143. Gledano pak iz perspektive prirodnog prirasta, on je 1996. iznosio 5,9; godine 2000. bio je 2,4; a 2007. prvi put otišao u minus (-0,3); 2013. bilo je „osjetnih“ -1,4, a 2021. iznosio je zastrašujućih -6,7. Dakle, u četvrt stoljeća razlika između stope nataliteta i stope mortaliteta veća je od 12,5 u korist smrti.

Zaključak pročitajte u tiskanom izdanju