Katolički tjednik

Prva posljedica materijalnoga izobilja, kako se može definirati promatrajući aktualno doba postmoderne, jest napast: zaborava Boga. Zadovoljivši svoje osnovne tjelesne potrebe, čovjek se sve više ponaša animalno – gubeći svijest o svom dostojanstvu čija se uzvišenost nazire tek u perspektivi onostranosti. To rađa kratkovidom egocentričnošću koja za posljedicu ima usredotočenost na gomilanje materijalnoga bogatstva. Kako je još Isus Nazarećanin upozorio, izravno je to povezano s vjerom. Naime, objašnjavajući svojim učenicima zašto ljudima govori u prispodobama, parafrazira proroka Izaiju (6,9-10) te kaže: „Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim“ (Mt 13,15). Isto ponavlja i Sv. Pavao u zgodi kada je židovskim prvacima u Rimu izložio svoj slučaj – da „zbog nade Izraelove nosim ove verige“ (Dj 28,20) – i evanđelje koje propovijeda, pa uvidio njihovu neslogu i činjenicu kako su jedni povjerovali, a drugi nisu… Stoga se može razaznati da je „usaljeno srce“ slika prilijepljenosti čovjekova duha za zemlju i nemogućnosti rezoniranja izvan logike „imati“. Kako bi se pak pojedinac i društvo otrgnuli od toga, nužno je dotaknuti i iskusiti stvarnost „neimanja“, tj. materijalne oskudice koja izravno utječe na ljudsku svijest o malenosti i, u vjerničkoj percepciji, ovisnosti o Bogu te mu „otvara“ i oči i uši kako bi srcem razumio svoju ulogu u svijetu postojanja. 

Za takvo što postoje nebrojene prigode na dnevnoj razini – u vidu susretanja sa siromasima i općenito ljudima u potrebi. No, dok se čovjek zbilja ne upozna sa stanjem onoga tko na taj način živi svakodnevicu, sve ostaje na „teoretskoj razini“, bez bitnijega učinka na njegov život. Ukazujući na važnost toga, papa Franjo je 24. rujna 2022. mladim ekonomistima i poduzetnicima okupljenima na globalnom susretu Franjina ekonomija u Asizu, poručio: „Ne smijemo voljeti bijedu, naprotiv moramo se boriti protiv nje, prije svega stvaranjem radnih mjesta, vrijednog rada. Ali evanđelje nam govori da se bez cijenjenja siromaha ne može boriti protiv bijede.“ Zato je potaknuo gledati na svijet „očima najsiromašnijih“. „Ali da biste imali oči siromaha i žrtava, treba ih poznavati, treba im biti prijatelj. I vjerujte mi, ako se sprijateljite sa siromasima, ako dijelite njihov život, dijelit ćete i nešto od kraljevstva Božjeg, jer je Isus rekao da je njihovo kraljevstvo nebesko i zato su blaženi“, posvjedočio je Papa.

No, koliko je čovječanstvo daleko od toga, govori i godišnje izvješće UN-ove Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) naslovljeno Stanje sigurnosti hrane i prehrane u svijetu,u kojemu se iščitava da je svijet daleko od ostvarenja Ciljeva održivog razvoja (poznatoga kao Globalni ciljevi), koga su usvojili Ujedinjeni narodi 2015. Riječ je o univerzalnom pozivu na akciju kako bi se do 2030. okončalo siromaštvo i zaštitio planet te, posljedično, osiguralo da svi ljudi uživaju u miru i prosperitetu. Tako je zabilježeno da se tijekom 2023. između 713 i 757 milijuna ljudi suočilo s glađu, odnosno svaka 11. osoba na svijetu i svaka 5. u Africi. Zaustavljen je i napredak glede osiguravanja redovita pristupa odgovarajućoj hrani, zabilježen u godinama prije pandemije koronavirusa. Procjenjuje se da je u 2023. nesiguran pristup hrani imalo 28,9% svjetske populacije, odnosno 2,33 milijarde ljudi. Stoga ne čude predviđanja da će umjesto iskorjenjenja gladi potkraj ovoga desetljeća biti 582 milijuna ljudi kronično pothranjeno – a od toga više od polovice njih u Africi. Istodobno, na drugom kraju, bilježi se stalni porast pretilosti odraslih koji je u 2012. iznosio od 12,1% ukupne populacije, a u 2022. čak 15,8%. Tako se konstatira da je svijet skrenuo s puta postizanja globalnoga cilja u 2030. da zaustavi porast broja pretilih, te su projekcije da će u rečenoj godini biti više od 1,2 milijarde odraslih prekomjerne tjelesne težine. Također, prema sadašnjih stagnirajućih 5,6% pretile djece, prognozira se da će ih u 2030. biti 5,7%, što je gotovo dvostruko više od globalnog cilja od 3%.

I dok, dakle, jedni muku muče kako ne umrijeti od gladi, dotle drugi imaju problema s izobiljem. No, da bi se ovaj prvi globalni izazov riješio, potrebno je, kako navodi FAO, od sada do 2030. uložiti financijske resurse u rasponu od 176 do 3 975 milijardi američkih dolara. Sveukupno, procjene idu do 15,4 trilijuna američkih dolara kada se uračunaju „vrste transformacijskih politika koje bi zahtijevale financiranje kako bi se povećala dostupnost zdrave prehrane za milijune te istodobno smanjila pothranjenost“. To je, dakako, ogroman novac, ali „sitnica“ u usporedbi s izdatcima za vojsku i naoružanje. Prema podatcima statist.com, vrijednost potrošnje u ove svrhe na svjetskoj je razini posljednjih godina stalno rasla da bi samo u 2023. dosegnula 2,44 trilijuna američkih dolara. Bez obzira, onda, što su se države članice UN-a obvezale dati prioritet civilizacijskom napretku koji za cilj održivog razvoja ima iskorjenjivanje siromaštva, gladi, AIDS-a te diskriminacije žena i djevojčica, očito je da i đavao ima svoju računicu. Da bi čovjek i čovječanstvo to prepoznali, očito je nužno usaljeno srce „staviti na dijetu“ i krenuti putem obraćenja. Jer nedvojbeno je da preduvjet kako bi „kreativnost, znanje, tehnologija i financijski resursi“ mogli biti djelotvorni u borbi protiv siromaštva svake vrste.