Sarajevo, Čet, 24. Lis. 2024.
Katolička je Crkva 2. listopada 2024. ušla u „finale“ procesa Sinode o sinodalnosti koju je papa Franjo najavio 10. listopada 2021., a svoj je početak imala tjedan dana poslije u partikularnim Crkvama. U međuvremenu je prošla kroz tri faze: biskupijsku, nacionalnu i kontinentalnu, nakon kojih su slijedile dvije sesije globalne skupštine u Vatikanu – u listopadu 2023. i, evo, 2024. Premda se već mogu čuti glasovi kako je to „hod“ bez svoga kraja i s mnogim novitetima, činjenica je da je sazvana s ciljem savjetovanja Pape o temi: Za Sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje, poslanje. Prema dosadašnjoj praksi, po završetku bi trebala biti objelodanjena postsinodalna apostolska pobudnica koja će na određeni način sublimirati sve zaključke i prijedloge, kao smjerokaz za provođenje u praksi onoga što je bit cjelokupna procesa. Jer, uistinu je besmisleno pokretati i provoditi neki poduhvat od općega značaja – osim ako nije riječ o nekom povijesnom djelu – ukoliko će ostati samo lijepo uvezana knjiga, odložena negdje na polici, tj. mrtvo slovo na papiru. No, iskustvo kazuje da mnogo toga doživi baš takvu sudbinu, kao i to da je puno aktivnosti i praksi u stvarnosti koje nemaju svoju „dokumentiranu dimenziju“. Štoviše, to je ono što bi se moglo definirati da je „upisano u nebesima“: bilo da se radi o nekažnjenim nepravdama i zlodjelima, bilo da je riječ o dobročinstvima i djelima milosrđa koja otvaraju obzore raja. Upravo se ovo potonje može prepoznati na brdovitom i krvlju natopljenom balkanskom podneblju kada se dogode prirodne nesreće. S time što ostaje pitanje koliko su ljudi i upravljačke strukture društva u stanju izvući pouke iz svega.
Posljednji događaj koji je presložio ovdašnju društvenu agendu jesu poplave koje su u noći 4. listopada 2024. pogodile sjeverni dio Hercegovine i, uvjetno rečeno, jugoistočni Središnje Bosne. Prema izvješćima s terena, „nebo se otvorilo“ iznad: Jablanice, Konjica i doline Neretvice te područja Fojnice, Kreševa, Kiseljaka, Visokog, pa i Vareša. Kako navodi Agencija za vodno područje Jadranskog mora, na prostoru Jablanice palo je čak 323 litra kiše po četvornom metru. Iako se uslijed ovakve elementarne nepogode nezahvalno „stupnjevito“ izražavati, razvidno je da je najteže stradala Donja Jablanica. Nju je, kako se može iščitati iz komentara, zatrpalo kamenje s obližnjega kamenoloma, stvorivši branu tako da se formiralo jezero koje je sve potopilo, prouzročivši smrt nekolicine osoba. Osim vodene stihije pokrenula su se i klizišta koja su pojedina naselja, napose u dolini rijeke Neretvice, odsjekla od ostatka svijeta. S obzirom da se za mnogima još uvijek traga, broj mrtvih nije konačan, ali mediji spominju više od 20.
Tragedija je to koja se teško mogla spriječiti, poglavito što se sve zbilo u „gluho doba noći“ kada su ljudi spavali. Međutim, zasigurno da u svemu postoji i onaj „ljudski element“ koji je nastajao u rascjepu nepostojanja pravne države, a zrcali se u: nekontroliranoj sječi šume; nečišćenju odvodnih kanala; zanemarivanju važnosti uređenja riječnih obala; profiterskom pravljenju mini-hidrocentrala… divljem kamenolomu u blizini naselja. Drugim riječima, iako čovjek kao pojedinac ne može u bitnomu utjecati na prirodu, jasno je kako svojim djelima može doprinijeti posljedicama koje uslijede nakon njezina razorna djelovanja. I o tomu bi svaka vlast morala voditi računa, ali tijekom predizborne kampanje za lokalne izbore održane u BiH 6. listopada 2024., teško da se ovo moglo i čuti, a kamoli prepoznati kao dio nekog plana.
No, zato se još jedanput očitovala spontana čovječnost među ovdašnjim ljudima. Veoma brzo nakon što su se pojavile vijesti o katastrofalnim poplavama, mnogi su se na različite načine organizirali kako bi pritekli u pomoć unesrećenima. Sve umjetno stvorene podjele odjednom su nestale, a pojavilo se ono bitno. Kao da je ljudima s očiju spala kolektivna mrena nacionalističkih torova, političkih borbi i prepucavanja, osobnih interesa i spekulacija. Naprosto je ponovno čovjek gledan kao čovjek, a ne je li „naš“ ili „njihov“. Najedanput se prepoznalo kako Bošnjacima, Hrvatima, Srbima i Crnogorcima, gledano izvan okvira bh. granica, nema nitko na svijetu tko im je bliži; i da ne postoji nitko tko ih i koga oni bolje razumiju. Stoga je i „logično“ bilo da pomoć u traženju nestalih najprije dođe od najbližih susjeda – budući da ne postoji jezična barijera, iako svi imaju različite nazive za svoje jezike.
Slično kao što je bilo uočljivo i tijekom poplava koje su prije deset godina pogodile šire područje BiH, a na osobit način doline rijeka Bosne i Save. I tada se moglo definirati: „Bolje je kad nam je gore“, ili preciznije rečeno: „Bolji smo kada nam je teže!“ To su stanovnici glavnog grada Sarajeva, ispaćeni za vrijeme posljednjega rata, mogli posvjedočiti u elementarnoj nepogodi u veljači 2012. kada ih je zatrpao snijeg – kako čovjek ponovno biva čovjek, a ne jedan drugom vuk… O tomu će valjati voditi računa u onomu što slijedi, a to je obnova i donacije koje će se za to dodjeljivati, jer se događa da to – ostavljajući po strani ljudske žrtve koje se ne mogu ni s čime mjeriti – bude gore od samoga prirodnog pustošenja.
Sarajevo, Sri, 31. Pro. 2025.
Sub, 22. Vel. 2025.
Sarajevo, Pon, 17. Vel. 2025.
Koraće u Bosanskoj Posavini, Sub, 15. Vel. 2025.
Slavonski Brod, Uto, 11. Vel. 2025.
Krašić, Pon, 10. Vel. 2025.
Mostar, Sub, 08. Vel. 2025.
Sub, 01. Vel. 2025.
Colombo, Čet, 13. Vel. 2025.
Como, Čet, 13. Vel. 2025.
Vatikan, Čet, 13. Vel. 2025.
Bruxelles/Beč/Goma, Čet, 13. Vel. 2025.