Katolički tjednik

Za razliku od prijašnjih godina kada je đakonsko ređenje bivalo na Prvu nedjelju došašća, sada je postalo praksa da bude upriličeno na Misijsku nedjelju. Obje vremenske odrednice imaju svoju simboliku: početak došašća kada započinje i nova Crkvena godina upućuje na novost života onoga tko postaje đakon i njegov hod s Isusom prema vječnosti; a Svjetski dan misija ukazuje na narav toga poziva i poslanja – naviještanje Radosne vijesti. U oba slučaja ocrtava se katolicitet, tj. upućenost na cijeli svijet, i to kroz sva vremena. Iako je ovo temeljno usmjerenje Crkve od njezinih početaka, zbog različitih povijesnih okolnosti i činjenice da je „Stolica Sv. Petra“ u Rimu, nerijetko se događalo da u prvi plan ispliva uskogrudnost i zaokupljenost isključivo Starim kontinentom. No, s papama novijega doba to se i na simboličkoj i na sadržajnoj razini mijenja. Na osobit način te je procese moguće pratiti sagledavajući konzistorije na kojima budu kreirani novi kardinali. Papa Franjo u tome je nenadmašan, iako valja primijetiti kako stvar nije započela s njime.

Ono što je u toj priči bitno jest činjenica da kardinali, koji još nisu navršili 80 godina života, unutar Kardinalskoga zbora biraju novoga Petrova nasljednika. Zbog te uloge nazivaju se: kardinali izbornici (elektori). Oni pak koji navrše rečenu dob, istodobno postaju neizbornici. S nedavno najavljenih 20 novih kardinala – među kojima je i beogradski nadbiskup László Német – koji u ovom trenutku imaju pravo glasa na budućim konklavama, ukupno ih je 142. Od toga broja, premda ga se navodi u popisima, treba izuzeti Giovannija Angela Becciua kojega je Vatikanski sud 16. prosinca 2023. zbog pronevjere osudio na zatvorsku kaznu uz trajnu diskvalifikaciju obnašanja javnih dužnosti. Dakle, ukupno je 141 kardinal izbornik. Od toga broja: 111 (79%) ih je – računajući i svečanost koja će biti održana 7. prosinca 2024. – u deset konzistorija kreirao papa Franjo.

Papa Ivan Pavao II. (1978. – 2005.) učinio je šest aktualnih kardinala izbornika, među kojima su: vrhbosanski i zagrebački nadbiskupi u miru Vinko Puljić i Josip Bozanić te kao najmlađi iz ere svetoga pape mađarski kardinal Péter Erdő (1952.). Od rečene šestorice samo jedan nije Europljanin. Benedikt XVI. (2005. – 2013.) kreirao je 24 aktualna kardinala izbornika. Najmlađi iz doba njemačkoga Pape je Indijac Cleemis Baselios (1960.), a između ostalih tu su i: trenutačno najstariji kardinal izbornik Indijac Oswald Gracias (1944.), Robert Sarah (1945.) iz Gvineje, Timothy Michael Dolan (1950.) iz SAD-a, Švicarac Kurt Koch (1950.), njemački nadbiskupi Reinhard Marx (1953.) i Rainer Maria Woelki (1956.) te Filipinac Luis Antonio Gokim Tagle (1957.). Valja primijetiti kako su samo devetorica, koji su bili izbor pape Ratzingera, Europljani. Tako da se može ustvrditi kako je zapravo on započeo proces „otvaranja Crkve svijetu“, a papa Bergoglio nastavio.

Drugim riječima, od spomenuta 141 kardinala izbornika, sada je ukupno 56 Europljana (petoricu imenovao Ivan Pavao II., devetoricu Benedikt XVI.). Točno 30 manje, tj. 26 dolazi iz Azije, a od toga papa Ratzinger ih je kreirao petoricu. Slijede zatim s po 18 kardinala Južna Amerika (petorica su izbor Benedikta XVI.) i Afrika (jednoga imenovao Ivan Pavao II., dvojicu Benedikt XVI.); potom Sjeverna Amerika sa 16 kardinala, od kojih je papa Ratzinger kreirao šestoricu; te s po četvoricom Središnja Amerika i Oceanija koji su izbor pape Franje.

Osim ovoga, zanimljivo je primijetiti kako su ukupno 34 kardinala izbornika koji su svoj duhovni poziv započeli u redovništvu. Od toga je Ivan Pavao II. kreirao jednog, Benedikt XVI. nijednog, a Franjo – 33. Najviše je: salezijanaca i franjevaca manje braće – po petorica; zatim četvorica isusovaca; po trojica su iz redova dominikanaca i franjevaca konventualaca, a dvojica franjevaca kapucina… Na prvu bi se moglo kazati kako je to posljedica činjenice da je i sam Jorge Mario Bergoglio član Družbe Isusove, pa onda rado na biskupsku stolicu postavlja(o) redovnike. No, iako se i tako može gledati, približnije će biti istini da i kroz ovaj proces papa Franjo provodi svoju zamisao „siromašne Crkve za siromašne“. To je i naznačio u pismu koje je objavljeno 12. listopada 2024., a odaslao ga je, na svome materinskom španjolskom jeziku, novim kardinalima, kada je poručio kako su Crkvi – uz njihovu molitvu i navještaj – najpotrebnije njihove „bose noge koje će dodirivati grubost stvarnosti brojnih kutaka u svijetu smetenih bolju i patnjom zbog rata, diskriminacije, progona, gladi i mnogih oblika siromaštva koji će od vas zahtijevati mnogo suosjećanja i milosrđa“.

Stoga ne treba čuditi ako budući Petrov nasljednik bude netko tko dolazi izvan Europe i k tomu je redovničko zvanje. Jer se u pontifikatima dvojice posljednjih papa jasno razaznaje kako Crkva nadilazi pojedinačne kontinente i nije skučena na ono što se kolokvijalno naziva „hijerarhija“.