Katolički tjednik

Nacionalni identiteti i integracija


Sarajevo,  Uto, 27. Rujan 2022.

Danas je dosta popularna i u javnom diskursu vrlo česta riječ „integracija“ koju se obično prevodi kao: objedinjavanje, ujedinjavanje, spajanje, odnosno povezivanje. U tom kontekstu sjetit ćemo se da tzv. zemlje zapadnoga Balkana, među kojima i Bosna i Hercegovina, teže ka „euroatlantskim integracijama“ – ekonomskom, političkom i vojnom povezivanju s državama Zapada: SAD-om i EU-om. Da bi integracije uspjele, jasno je kako se moraju isticati poveznice, raditi na usvajanju pozitivnih praksi i dobrih iskustava te umanjivati ono što udaljava, tj. stoji kao zaprjeka takvom procesu. Pri tome identitetske razlike nisu nešto što je potrebno nivelirati ili uniformirati, nego ukomponirati. Tako onda različite kulturološke, religijske i nacionalne odrednice bivaju obogaćenje, a ne opterećenje. Na tom tragu, očito je kako su u pravu oni koji kažu da, dugoročno gledano, ni Europska unija kao projekt nekolicine različitih država ne može uspjeti ako se ne uspije održati BiH. A odviše je pokazatelja da će ona opstati jedino kao zajednica ravnopravnih naroda koji će se u njoj osjećati ugodno i shvaćati ju svojom majkom, a ne maćehom. Odatle je – na temelju stvarnosti koju njezini stanovnici već 30 godina žive – razvidno kako se bez integracijskih elemenata samo produbljuje jaz među narodima.

Više od četvrt stoljeća prošlo je od potpisivanja mirovnoga sporazuma 1995. u američkom Daytonu, kojim je zaustavljen krvavi rat i, za tri konstitutivna naroda i ostale, skrojena država od dvaju entiteta i jednog distrikta. Nedvojbeno je da se taj rat nije vodio na podlozi religijskoga (premda on kod Bošnjaka i danas ima takav prizvuk jer su u njega ušli nacionalnom odrednicom Muslimani te svoje poginule borce nazivaju šehidima), nego zbog nacionalnoga. Upravo je taj segment bio ključni dezintegracijski čimbenik višenacionalne države kakva je bila Jugoslavija. Vidjelo se da je umjetno nastala i da se stvorila kritična masa koja se u njoj osjeća kao u zatvoru te je, naprosto, morala propasti, iako je 50 godina na potki „bratstva i jedinstva“ tkana „zajednička košulja“. Poučak je to za Bosnu i Hercegovinu u kojoj integracijski procesi, ne samo da nisu dosegnuli željenu i potrebnu razinu, nego u aktualnom trenutku gotovo ne postoje.

Razvidno je to kroz činjenicu da ova zemlja ima zastavu koju nitko zapravo više ne doživljava svojom. Istina je da ju je kao takvu 1998. morao nametnuti tadašnji visoki predstavnik Carlos Westendorp, ali je iz mnogostrukih razloga praktično odbačena. Srbi imaju svoju – Republike Srpske te im je ova potpuno nevažna; Hrvatima koji se identificiraju sa Šahovnicom, ona predstavlja jedan od simbola političke podčinjenosti; a Bošnjaci se vraćaju Ljiljanima iz doba Republike BiH. Na osnovu toga očito je kako sadašnju državu BiH stupnjevito, ali korjenito, razaraju nacionalizmi koji nemaju istinske, integracijske, privlačne sile koja bi ih okupljala, a da ih same ne rastače. Zbog najveće brojnosti nesumnjivo je kako najveću odgovornost danas snose upravo Bošnjaci čije političko (i ne samo političko) vodstvo ne skriva da mu je konačni cilj stvaranje bošnjačke nacionalne države.

Napokon je to izgleda jasno i onima među Hrvatima koji su uvijek i isključivo prstom upirali u hrvatsku politiku i „prokazivali“ hrvatski nacionalizam. Iako bi se sada posipali pepelom, jasno je kako je njihova uloga u dovođenju najmalobrojnijega naroda u BiH na današnju političku poziciju, također ogromna. Da su na vrijeme progledali i da nisu držali ljestve bjelosvjetskim lupežima, zasigurno bi stvari bile drugačije. Ovako, pored srpskoga i bošnjački nacionalizam divlja. Osim ratnohuškačke retorike u kontekstu predizborne kampanje, sve više se maše ratnim zastavama Armije BiH. Primjerice, u glavnom gradu ove države o mnogim unutarnjim retrovizorima automobila vise amblemi te bošnjačke Armije. Također, to se, nažalost, moglo vidjeti i poslije utakmice na EuroBasketu u kojoj je košarkaška reprezentacija BiH 4. rujna 2022. senzacionalno pobijedila aktualna prvaka Sloveniju. No, takve slike zasigurno nisu začudile one koji podrobnije prate sve bh. sportske selekcije – jer odavno je broj Ljiljana na stadionima veći od broja državnih zastava.

Rezultat svega jest da i oni Hrvati te (jamačno malobrojni) Srbi koji su istinski navijali za BiH, sve manje to čine. Jer kako će se netko poistovjetiti s reprezentacijom čiji članovi mašu samo nacionalnim zastavama jednoga naroda, a predstavljaju višenacionalnu državu te staju uz barjake vojske koja je nemalo zla učinila narodu kojem taj dotični pripada? Radi jasnoće valja promisliti: što bi bilo kada bi, primjerice, bh. rukometaši hrvatske nacionalnosti nakon neke pobjede reprezentacije BiH u kojoj igraju, mahali Šahovnicama i dizali ratne zastave HVO-a; ili pak Srbi pokazivali „tri prsta“ i vijorili srpskim „četiri S“ trobojkama. Opravdanja da su Ljiljani bili službena zastava međunarodno priznate države, u kontekstu činjenice kako se zbog toga vodio krvavi rat u kome je ta Republika izgubila svaki kredibilitet predstavljanja nebošnjaka, jednostavno su besmislena.

Zaključak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Održan sastanak Odbora HBK za mlade

Zagreb,  Pon, 30. Sij. 2023.

Održan sastanak Odbora HBK za mlade

U ime povjerenika za mlade Vrhbosanske nadbiskupije sastanku je nazočio vlč. Ivan Matijević, pastoralni suradnik u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih "Ivan Pavao II." u Sarajevu

Imenovanje novih članova pastoralnoga i ekonomskoga vijeća

Sarajevo,  Pon, 30. Sij. 2023.

Imenovanje novih članova pastoralnoga i ekonomskoga vijeća

U nedjelju, 29. siječnja u župnoj crkvi Sv. Franje Asiškog na Dobrinji dekan Sarajevskog dekanata i župnik na Stupu preč. Miroslav Ćavar predslavio je misu i uveo u službu nove članove Župnog ekonomskog i pastoralnog vijeća

Obred primanja i obećanja Frame Međugorje

Međugorje,  Pon, 30. Sij. 2023.

Obred primanja i obećanja Frame Međugorje

U nedjelju 29. siječnja 2023. godine je u župnoj crkvi sv. Jakova u Međugorju pod večernjim euharistijskim slavljem u 18 sati upriličen obred primanja i obećanja članova Franjevačke mladeži Frame Međugorje

Ukop Ruže Šimić, majke vlč. Matije

Posavska Mahala,  Pon, 30. Sij. 2023.

Ukop Ruže Šimić, majke vlč. Matije

Na mjesnom groblju u Posavskoj Mahali, u subotu, 28. siječnja ukopana je Ruža Šimić (r. Brajinović), majka svećenika vrhbosanske nadbiskupije vlč. Matije, preminula 24. siječnja u 95. godini.