Katolički tjednik

U trenutku kada čovjek udahne zrak, kada promisli o tome, zna da nikada neće biti mlađi. Uronjen u nezaustavljivu rijeku vremena, svakim trenom bliži je svome izlasku iz ovoga svijeta. Stoga je neupitna istina da smo svi mi samo prolaznici, ili iz vjerničke perspektive rečeno, hodočasnici na ovoj zemlji. Netko prije, a netko poslije prijeći će iz ovozemaljskoga postojanja u nepostojanje za ovaj svijet, ali nastaviti život u nekom drugom obliku. Psalmist će u tom smislu kazati: „Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, a ako smo snažni i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle“ (Ps 90,10). No, kao što se za radnika početnika ne može očekivati da odmah sve zna o poslu, nego s vremenom uči i stječe vještine, tako se općenito za čovjeka što je stariji, može pretpostaviti da je i u „muci i ništavosti“ prikupio blago iskustva koje je puno veće, nego u onoga koji je „tek na svijet došao“. Odatle su u povijesti civilizacija stari, gotovo u načelu, zauzimali istaknuto mjesto. Poznato je, recimo, da je u drevnoj Sparti najviše zakonodavno tijelo bilo Vijeće staraca sačinjeno od 28 stanovnika polisa (plus dva kralja) biranih na doživotno. Zapravo, nedvojbeno je kako se društva mogu u bitnomu razlikovati upravo po odnosu prema svojim starijima. A također i pojedinci mogu na toj temi procjenjivati i svoj vlastiti život.

Ono što se danas iz europske perspektive vrlo lako može prepoznati jest ubrzani proces starenja stanovništva. Tako demografi upozoravaju kako se na svjetskoj razini do 2050. očekuje da bude približno jednako djece do 15 godina i osoba starijih od 60 godina. Prema popisu stanovništva iz 2013., kada je zabilježeno da država ima 3 531 159 stanovnika, prosječna starost čovjeka u Bosni i Hercegovini iznosila je 39,5 godina. Ukupni broj činilo je 1 732 270 muškaraca i 1 798 889 žena. Osoba pak starijih od 65 godina bilo je gotovo pola milijuna: 209 144 muških i 292 852 žene. No, prosječna starost umrlih u BiH, prema službenim podatcima Agencije za statistiku, u 2017. iznosila je: muškarci 71,2 i žene 76,5 ljeta. Ipak, prema petogodištima promatrano, najviše je 2013. popisano 50-godišnjaka: ljudi u dobi od 50 do 54 godine kojih je izbrojano 276 575. Ista je dobna skupina, recimo, prema popisu iz 1991., kada je u BiH bilo 4 377 033 stanovnika, zauzimala tek deseto mjesto s 257 382 osobe, i to iza svih mlađih petogodišta do uključivo 44 godine! Sve ovo statistički ilustrira činjenicu o starenju.

Što bi onda, po inerciji stvari, trebalo dati naputak: Pazi kako se odnosiš prema starijima jer ćeš i ti (brzo) dospjeti u tu starosnu dob. Sveti će pisac odnose prema starima dovesti u izravnu vezu s vjerom te reći: „Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca; boj se svoga Boga. Ja sam Jahve!“ (Lev 19,32). U naše vrijeme ponajbolje se o ovomu izrazio papa Franjo kada je 6. listopada 2018. u vatikanskoj Dvorani Pavla VI., u okviru Biskupske sinode o mladima upravo njima poručio: „Razgovarajte sa starima, razgovarajte s bakama i djedovima. Oni su korijeni, korijeni onoga što jeste, korijeni vašeg rasta, kako biste mogli cvasti i donositi plodove. Zapamtite, ako je stablo samo, neće nositi ploda. Sve ono što stablo dobiva i daje, dolazi od onoga što se nalazi ispod njega.“

Tim slijedom od starijih se očekuje da su – iako fizički na izmaku snaga – jaki duhom; da su mudri u životnim prosudbama; da svoje iskustvo znaju posredovati mlađima… U tom smislu mnogi pamte kako su im njihovi stari pripovijedali te ih kroz priču učili onomu što je važno: govorili im o događajima koje valja pamtiti te iz njih izvlačiti pouku; upućivali ih na njihov nacionalni identitet i svjedočili vjeru u Boga. „Svojim riječima, milovanjima ili samom svojom nazočnošću oni pomažu djeci shvatiti da povijest ne počinje s njima, da idu putom koji su mnogi prije njih prošli i da trebaju poštovati sve ono što je bilo prije njih“, kazat će papa Bergoglio u postinodalnoj apostolskoj pobudnici Amoris Laetitia (br. 192).

Međutim, zapita li se danas itko - o čemu stari pripovijedaju? Jasno je da je rašireno poimanje kako današnji mladi nisu k'o što su mladi nekoć bili. No, jesu li današnji stari kao što su stari nekoć bili? Hoće li se dogoditi da djed svome unuku umjesto usađivanja moralnih vrjednota, hvalisavo govori s koliko je žena imao seksualne odnose? Hoće li baka svojoj unuci savjetovati kako je učiniti pobačaj isto što i sprati kap vode s dlana?

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba