Katolički tjednik

Iz vlastitoga iskustva znamo kako će svatko puno lakše drugomu reći što bi trebao činiti, kako se ponašati i gdje biti, nego to sam kao savjet prihvatiti. No, istodobno znamo i kako na svijetu postoje dvije vrste ljudi: oni koji vode i oni koji su vođeni. Štoviše, u Katoličkoj je Crkvi to zbog njezina hijerarhijskoga ustrojstva još i naglašenije. Dok postoji široka baza vjerujućega puka, puno je manja ona svećenstva, a još manja biskupskoga zbora. I što je skupina manja to su ovlasti njezinih članove veće te vrhovnu vlast ima Rimski biskup, odnosno Papa. Kao nasljednici apostola biskupi u Crkvi vrše trostruku vlast: naučavanja, posvećivanja i upravljanja. Isto to imaju i svećenici, ali samo u mjestima i službama koje im biskupi povjere. Sve dvojbe, izazove i problema koji se pojave rješava u hijerarhijskom poretku „viša instanca“, a u konačnici je to Papa. Pitanje je pak kada vršenje ove vlasti – primarno duhovne naravi i usmjerenja – ima odlike vladanja, a kada služenja. Je li izricanje određenih sankcija odraz moći, ili nužde radi općega dobra? Aktualna događanja u Katoličkoj Crkvi u Njemačkoj nukaju upravo o ovomu razmisliti. Jer odviše je pokazatelja da tijek stvari ulazi u nabujale vode zbunjujućega relativizma, sa zloslutnim naznaka što bi sve moglo biti.

Ako se pak netko pita zbog čega bi to što se događa u Njemačkoj trebalo biti toliko važno na hrvatskom govornom području – osim činjenice da smo dio jednoga tijela Crkve – valja ukazati i na podatke koji govore o današnjoj neraskidivoj povezanosti. Prema statistikama Hrvatskoga dušobrižničkog ureda u SR Njemačkoj danas je oko 450 000 Hrvata katolika. Oni su vjernički organizirani u 97 hrvatskih katoličkih misija i zajednica (ili 99, ovisno o načinu brojanja), u kojima djeluje 89 svećenika, dva trajna đakona, 45 pastoralnih suradnika/ica (redovnica i laika/inja), te 47 tajnika/ica. Pridodamo li ovomu činjenicu kako je tijekom godina obnove razrušenih područja Hrvatske i BiH, pa sve do dana današnjega, milijunski iznos pomoći došao od organizacija iz Njemačke kao što su Kirche in Not, Renovabis, Kindermissionswerk… (i austrijskog Missio Pro Europa) ili Caritasa, jasno je kako se sve što se događa u Njemačkoj itekako tiče i Hrvata.

U tom kontekstu valja zabilježiti kako je na procese u njemačkoj Crkvi koji ne vode dobru, 24. svibnja 2021. snažno upozorio nekadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Gerhard Müller, pozvavši papu Franju da intervenira, u prvom redu, glede inatskoga „blagoslova“ za istospolne parove organiziranoga 10. svibnja diljem Njemačke i isticanja tzv. LGBT zastava na pročeljima crkava. „Radi istine evanđelja i jedinstva Crkve, Rim ne smije promatrati u tišini, nadajući se da se stvari neće razviti toliko loše, ili da se Nijemce može umiriti taktičkom finoćom i malim popuštanjima. Potrebna nam je jasna izjava o načelima s praktičnim posljedicama“, pozvao je kardinal ocijenivši da je „izvođenje pseudo-blagoslova homoseksualno aktivnih muških ili ženskih parova... teološki gledano, bogohuljenje“. Komentirao je i kako je naprosto nevjerojatno da njemački biskupi i teolozi inzistiraju na hitnosti blagoslova istospolnih parova dok su „vjernici već dugi niz mjeseci bili lišeni utjehe i milosti sakramenata tijekom koronavirusa“. „Ova činjenica pokazuje koliko su nisko pali dogmatski, moralni i liturgijski vodostaji“, zaključio je kard. Müller.

Stoga bi, s obzirom da su se njemački (ne svi!) biskupi i teolozi oglušili na pravorijek Kongregacije za nauk vjere obznanjen 15. ožujka 2021. kako Crkva „ne može dati blagoslov istospolnim parovima“, bilo za očekivati da budu pozvani na odgovornost i sukladno tomu snose pravne posljedice. Isto vrijedi i za sve one koji su samovoljno, 15. svibnja, na 3. ekumenskom kongresu Crkava (ÖKT) u Frankfurtu, tumačili – suprotno istoj Kongregaciji – kako se i protestanti mogu pričešćivati u katoličkoj crkvi te im dijelili pričest… A kada se tomu doda već postojeći kontroverzni „obvezujući sinodalni proces“ kojega je Njemačka BK-a u došašću 2019. pokrenula zajedno s laičkim Centralnim komitetom njemačkih katolika, te da ih je uzaludno 29. lipnja 2019. očinski poticao papa Franjo u pismu Hodočasničkomu Božjemu narodu u Njemačkoj, razvidno je kako „viša instanca“ treba jasnije reagirati. Naprosto, to je stvar služenja – kako bi se pomoglo svima onima koji čitajući Sveto pismo i znajući za nauk Crkve, sada dolaze u situaciju da više nisu sigurni koga slušati i kako se postaviti pred ovim „izazovima vremena“. Jer, uistinu, kako je primijetio kardinal Müller, pokušaj blagoslova istospolnih zajednica dovodi u pitanje: i Petrov primat i autoritet Božje objave kao takve.

Piše: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba