Katolički tjednik

Nije teško shvatiti ono što narod kaže: „Sve u svoje vrijeme!“ Biblijska je to postavka iz Knjige propovjednikove (3. poglavlje) koja je samo definirala ono što se događa u ljudskom životu: čizme su izvrsna obuća, ali su besmislene ljeti kada prži sunce; također, papuče su prikladne za obuti ih na plažu, ali bi bilo nerazumno u njima gaziti snijeg… Na tom je tragu i činjenica kako se ne može sve govoriti svuda i svakomu. Poglavito danas kada svijet ima dvije stvarnosti – fizičku i virtualnu; tiskanu i digitalnu, koje je nekada vrlo teško uopće klasificirati ili odvojiti. Stoga treba voditi računa i o, tehnički kazano, fontu i o fondu riječi.

Font riječi, kako objašnjavaju stručnjaci s područja grafičkog dizajna, odnosi se na skup tipografskih ili tekstualnih znakova koji se mogu ispisati ili prikazati u određenom stilu i veličini. No, i tu valja razlikovati niz datosti. Naime, dizajn slova za skup fontova naziva se tip slova, a varijacije ovog dizajna čine obitelj fontova. Na primjer, Calibri je obitelj fontova, dok je Calibri Light tip slova, a Calibri italic 12-point je font. U uobičajenom govoru font i tip slova često se koriste kao sinonimi, iako predstavljaju nijansirano različite aspekte određenog fonta. Danas možemo svjedočiti kako gotovo svakodnevno nastaju novi fontovi te je zasigurno da će njihov broj i dalje rasti. No, važno je uočiti kako se različiti stilovi fontova koriste u različitim okolnostima. Tako postoje: serifni koji imaju male ukrase, te se smatraju formalnijima, a koriste se najčešće u tisku novina i knjiga (Times New Roman, Georgia, Courier); zatim, sans-serifni za koje se kaže kako su moderniji te ih se nalazi u digitalnim publikacijama: mrežnim stranicama i online časopisima (Arial, Verdana, Helvetica); tu su i skriptnikoji oponašaju izgled rukom pisana teksta, a koriste se najčešće za pozivnice i druge službene dokumente (Brush Script, Calligraphy, Freestyle Script); te prikaznikoji se uporabljuju u određenim veličinama – u naslovima – kako bi se naglasila određena poruka, poboljšala čitljivost ili privukla pozornost (Comic Sans, Impact, Papyrus). Osim ovih, postoje i drugi stilovi, ali zajednička im je odlika da se ne koriste svi u istim okolnostima i s istim ciljem. Jednostavno kazano: nije svaki font za sve i u svakoj prilici.

Slično, vidimo da egzistiraju i mnogobrojni fondovi riječi koje ljudi legitimno uporabljuju ovisno o diskursu i svemu onomu što u njegovu narav ulazi: sugovornici, tema, mjesto, vrijeme… Fond u ovom kontekstu označava cjelokupnost vokabulara kojim se čovjek služi. I ako ne proturječi sam sebi i istini, sasvim je legitimno da netko ima različite fondove riječi za različite okolnosti. Tako će jedan te isti čovjek koristiti drugačiji skup riječi kada razgovara s roditeljima, drugačiji s poslovnim partnerima, a opet drugačiji kada se druži s prijateljima. Jer, prije svega, vodit će računa da ga oni s kojima priča razumiju i da prenese željenu poruku.

Primjerice, koliko bi katolika razumjelo kada bi novinar izvješćujući u mi-formi s mise kazao: „Bili smo na večeri Gospodnjoj što je izraz naše koinonie. Dok smo pjevali riječi doksologije, nekom je čovjeku pozlilo te nije mogao ustati sve do epikleze koju je svećenik tako pobožno izgovorio da smo mogli osjetiti kako uistinu silazi Duh Sveti. A kada je započeo anaforu, isti je čovjek uspio kleknuti te skrušeno pratiti 'podizanje'. Na kraju je predvoditelj kazao kako su tiskane nove liturgijske knjige, te istaknuo kako se na njih dugo čekalo jer nije bilo imprimatura.“

Uporabiti, dakle, adekvatne izraze u određenom trenutku ključno je za razumijevanje: i na intelektualnoj i na emocionalnoj razini. To ne znači kako je dotični licemjeran, nego samo da razaznaje okolnosti i uvažava činjenicu kako netko, naprosto, neke riječi ne očekuje na nekom mjestu čuti. U tom ozračju postoji istinita anegdota kako se jedan župnik malo „zanio“ na župnim oglasima na kraju mise, kada je upozoravao na problem posvađanosti vjernika. Prepričao je kako su se susjede zavadile jer je ovoj jednoj pile prešlo u vrt kod druge te čupkalo špinat, pa zbog toga više ne pričaju. I onda je opsovao pile. Poslije su mu župljani spočitali kako mu je to „izletjelo“, ali on se pravdao da toga nije bio ni svjestan.

Očito je da ni predsjednik najveće stranke u Hrvata Bosne i Hercegovine nije bio svjestan kako je obznanjujući tko će biti legitimni hrvatski kandidat u izbornoj utrci za Predsjedništvo BiH u listopadu 2022., pomiješao „font“ i fond riječi s diskursom. Kazati za svoju radnu kolegicu da je „najpametnije i najljepše biće koje možemo ponuditi za tu poziciju“ jednostavno izlazi iz okvira onoga što bi javnost na tom mjestu očekivala čuti.

Zaključak pročitajte u tiskanom izdanju