Katolički tjednik

Kolika je moć medija, netko je ilustrirao slikom da žohar može preživjeti atomsku bombu, ali ugiba kada ga se udari presavijenim novinama. Ta se moć ponajviše očituje u postavljanju društvene agende i stvaranju javnoga mnijenja. Drugim riječima, mediji nameću dnevni red, tj. o čemu će se govoriti, te daju naputke što je ispravno, odnosno kako će se o nečemu govoriti. Pri tome malo je koga briga za činjenice jer i one su podložne različitim interpretacijama, pod krinkom znanosti, kulture i koječega. U takvu ozračju stvara se civilizacija halabuke – onaj koji više buči, koji je beskrupulozniji i sračunatiji, taj određuje „što je lijevo, a što desno“, što ispravno, a što pogrješno. Društvena, medijski kondicionirana, dinamika liči na priču kako je zagrebački Dinamo 5. listopada 1966. u prvom kolu, na putu ka osvajanju Kupa velesajamskih gradova, prošao češkog Spartaka – kada je poslije istovjetnih rezultata u gostima i doma (2:0) o pobjedniku odlučivao novčić (danas se umjesto toga izvode penali). Nakon što je sudac na sredini terena bacio kovanicu, nogometaši Modrih su „k'o jedan“ skočili slaviti, a da nitko nije ni vidio na koju se stranu okrenuo novčić. No, stvar je prošla. Tako, očito i danas u halabuci prolazi mnogo toga, pa više se ni ne pita što je istina, nego se „istinu“ zapravo stvara. Tomu nedvojbeno podliježu i ljudi u Crkvi, a događanja u Njemačkoj daju naslutiti koliko je to uzelo maha i kakve bi mogle biti posljedice.

Delegati njemačkog „Sinodalnog puta“ velikom su većinom 11. ožujka 2023. izglasovali mjere za promjenu crkvenih praksi temeljenih na transrodnoj ideologiji i za poticanje sveopće Crkve na sakramentalno ređenja žene. Uz to su glasovali za usvajanje blagoslova istospolnih parova, normatizaciju propovijedanja laika u crkvi i traženje od Vatikana da „preispita“ disciplinu svećeničkog celibata. Za provedbu svega toga uspostavili su privremeni „Sinodalni odbor“ koji će sljedeće tri godine raditi na pripremama za instaliranje stalnog „Sinodalnog vijeća“ na nacionalnoj razini – koje bi po svemu viđenomu trebalo biti „krovna organizacija“ Katoličke Crkve u Njemačkoj. Dakle, iznad biskupa i biskupske konferencije. S time je skupština ovoga „Sinodalnog puta“ završila jednu fazu hoda koga su njemački biskupi, nakon plenarnog zasjedanja u ožujku 2019., pokrenuli zajedno s kontroverznim laičkim Centralnim komitetom njemačkih katolika (ZdK), nazvavši ga „obvezujućim sinodalnim procesom“.

No, razvidno je kako su se – pozivajući se na „znanost“ – priklonili agresivnu nametanju „dnevnoga reda“ liberalističkih stremljenja koja žele revidirati pojam, strukturu i narav obitelji i braka, a u biti nemaju veze sa stvarnošću ni ljudskom antropologijom. Koliko su pak bestijalna ta usmjerenja, pokazuje i primjer da ih njihovi promotori žele nametnuti u školske kurikulume u Ukrajini koja se u aktualnom trenutku bori očuvati svoju samostalnost i suverenost. Nedvojbeno je kako to upućuje da su pokušaji nametanja rodne ideologije zapravo „lov u mutnom“ koji će poslije biti prikazan kao „znanstveni domet“, potvrđujući da tom svjetonazoru ništa – osim njega samoga – nije sveto. A drugačije ne može ni biti progurano osim halabukom i papagajskim ponavljanjem kako je to „znanost“.

U takvom kontekstu jasno je kako se na skupštini njemačkoga „Sinodalnoga puta“ stvorilo ozračje straha pred kojim nisu podlegli samo oni najčvršći. Primjerice, za dokument nazvan Suočavanje s rodnom raznolikošću glasovalo je 96% od 197 delegata s pravom glasa. Među onima koji su ga podržali jest i 38 biskupa, protiv je bilo sedam, a 13 suzdržano. Drugim riječima, sukladno važećem obrascu na skupštini, da su suzdržani biskupi glasovali protiv, bilo bi dovoljno glasova za blokiranje navedenih mjera. No, nisu…očito iz straha da ne bi bili prozvani nazadnima i „plačljivcima“ – kako ih je već etiketirala predsjednica ZdK-a Irme Stetter-Karp kada su biskupi na skupštini u rujnu 2022., prilikom tajnoga glasovanja, blokirali pro-LGBT dokument (nakon čega je ukinuto tajno glasovanje).

Stanje takvoga duha već je netko u Bosni opisao riječima: „Nema većeg jada, sine, od insana [čovjeka] koji umije misliti svojom glavom, a mora govoriti i raditi kako mu drugi smisli, naišareti ili naredi, a samo zarad vlastitog šićara [koristi]“… Nakon svega viđenog u njemačkoj Crkvi nema sumnje kako postoje dvije mogućnosti: ili će Sveta Stolica intervenirati na nedvosmislen način definirajući čega se biskupi trebaju držati ili će nastupiti praktični raskol na način da one biskupije koje ne podlegnu halabuci, ostanu na crti pravovjernosti, a one koje podlegnu, „odu na svoju stranu“. Sve je ponajbolje sublimirao njemački teolog i osnivač YouCata Bernhard Meuser pitajući se „je li došao trenutak kada morate napustiti Crkvu da biste ostali u Crkvi“. „Zbog piratstva koje je u tijeku. Mislim da neki upravo sada otimaju crkveni brod. Kao putnik, želim da brod duhovno ostane na kursu i da se orijentira prema kompasu evanđelja. Ne želim da Crkva plovi pod stranom zastavom, a posebno pod 'duginom'“, poentirao je Meuser.

Zaključak pročitajte u tiskanom izdanju