Katolički tjednik

Premda je čovjek svaki dan na ispitu, jasno je da iz najvažnijih lekcija ne postoje popravni. Prvotni razlog tomu jest vrijeme. Ono ne dopušta vraćanje unatrag i popravljanje onoga što se pokaže kao pogrješan izbor. Stoga su svevremene riječi Sv. Pavla: „Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli!“ (Ef 5,15-16). Ipak, postoje točke razdjelnice koje služe kao svojevrsni početci: to je svaki novi dan, kada se čovjek može odlučiti za dobro ili za loše; to su i tjedni koji u sedmodnevnom ritmu obilježavaju rad, odmor i trenutke posvećene Bogu; to su i mjeseci kada ljudi mogu praviti svojevrsne duhovne i materijalne inventure; a na osobit način to je svaka nova godina na početku koje je dobro učiniti evaluaciju protekle te, nastojeći iščitati znakove vremena, donijeti određene odluke za iduću. U svemu tomu kao jedina sigurnost stoji činjenica da nas nekoć nije bilo i da će doći vrijeme kada nas neće biti. To je dimenzija koju valja ukalkulirati u sve ljudske planove znajući da je jedini gospodar vremena: Bog, a čovjeku su dani određeni trenutci da ih proživi na ovoj zemlji.

U zapadnoj se civilizaciji, koja u postmodernom dobu stenje pod ideološkim masonerijsko-liberalističkim jarmom, kroz ove početke naziru i njezini korijeni, a to je: kršćanstvo ili, još preciznije rečeno, katolička vjera. No, to nikako ne znači da svaka godina na Zapadu rađa i danas „katoličkim plodovima“. Štoviše, i tijekom minule 2022., čiji je sami kraj obilježen smrću Benedikta XVI., pokazalo se koliko postoji samoubilačkih tendencija zapadnoga svijeta, oličenih u gender ideologiji, abortusima, diktaturi individualizma i „religiji“ profita (profitoslavlju) što je ovaj veliki papa prokazivao. Ipak, sve je ovo dobilo novu dimenziju ratom u Ukrajini na koju je Rusija u veljači napravila invaziju donoseći samo smrt i razaranje – komu se ni u ovoj 2023. ne vidi kraj. Čini se kako zapravo Zapad na ukrajinskom tlu sada ratuje protiv Rusije u takozvanom proxy (zastupničkom) ratu, a spirala zla se samo još više odmotava. U nju je – i to valja ponoviti – nažalost, uključena i religija, konkretno Ruska Pravoslavna Crkva dajući i „teološko opravdanje“ invaziji, a što je kritizirao i papa Franjo poručivši patrijarhu Kirilu da Crkva „ne smije koristiti jezik politike, nego Isusov jezik“. U tom kontekstu rečeno, Sveti je Otac već početkom 2022. upozoravao na nužnost očuvanja mira i u Bosni i Hercegovini. A kao očitovanje brige Svete Stolice za ovu zemlju, BiH je u ožujku posjetio tajnik Svete Stolice za odnose s državama mons. Paul Richard Gallagher. Istodobno, ljudi su, poglavito u ozračju i odjeku Općih izbora održanih u listopadu, mogli svjedočiti „zveckanju oružjem“ kada su bezumnici – jer ih se drugačije ne može nazvati – spominjali „prebrojavanje“, „dronove“, „robote“… i na taj način sigurno doprinijeli da mnogi odluče kako će svoju budućnost graditi negdje izvan BiH.

U crkvenom kontekstu 2022. je obilježena i promjenama. Nakon što je od 1990., kroz iznimno teško razdoblje, predvodio Vrhbosansku nadbiskupiju, Vinko kard. Puljić je otišao u mirovinu, a 29. siječnja naslijedio ga je mons. Tomo Vukšić. Promjene su također bile i u franjevačkim provincijama pri čemu je na čelo Bosne Srebrene došao fra Zdravko Dadić, a Hercegovačke fra Jozo Grbeš. I Međugorje je dobilo novoga apostolskog vizitatora u osobi nadbiskupa Alda Cavallija. Osim toga, 1. listopada je imenovan novi nuncij u BiH. Nakon niza Talijana (i jednog Španjolca) koji, prema općoj ocjeni, nisu uspjeli proniknuti u situaciju u kojoj se nalazi katolički narod ove zemlje, napokon je došao netko novi – Indijac mons. Francis Assisi Chullikatt. Pri tomu valja podsjetiti kako je Papa još 31. kolovoza 2021. prihvatio odreknuće od službe tadašnjega nuncija mons. Luigija Pezzuta te je više od godinu dana njegova stolica u Sarajevu bila upražnjena.

Hoće li njegovo imenovanje dovesti do još nekih promjena u Crkvi u BiH tijekom 2023., ostaje za vidjeti, ali se ne treba iznenaditi ako bude imenovan vojni ordinarij u BiH, novi banjolučki biskup ili pak pomoćni vrhbosanski biskup. Jer novi su izazovi pred ovom zemljom: i to ne samo političke naravi (u smislu formiranja nove vlasti i održavanja uspostavljene koalicije Osmorke, HDZ-a i SNSD-a), nego poglavito iskorjenjivanja mržnje, vraćanja vjere u život i povjerenja među ljudima. Na tom će tragu 2023. biti godina obljetnica strašnih zločina, osobito zločina koje su 1993. međusobno činili Hrvati i Muslimani (Bošnjaci) u Srednjoj Bosni i dolini Neretve. Očito je kako će zajedničkim snagama dobra trebati nadvladavati prepreke.

Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju