Katolički tjednik

Drevni su Sumerani kazali: „Ženiti se je ljudski, a imati djecu je božanski.“ Slično zaokružuje i Sveto pismo kada prenosi Božji nalog prvim ljudima: „A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!“ (Post 9,7). Riječ je, dakle, o čovjekovu sudjelovanju u Božjem djelu stvaranja, što je uistinu samo po sebi: božanski. To sudjelovanje sumerski Ep o Gilgamešu izrazio je preporukom: „Pazite svoju djecu kojima je vaša ljubav dala život!“ Posljedično bismo mogli konstatirati da je ne htjeti u braku imati djecu, onda, protu-božanski, a usmrtiti začeti život bilo kada zapravo je bezbožno sotonski. To se još očitije prepoznaje sagleda li se kroz prizmu Isusove zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Međutim, razvidno je da iz različitih razloga neki bračni parovi nemaju djece. I to je fenomen koji se odražava na cjelokupna pojedina društva i civilizaciju kao takvu.

Jedan od problema zbog čega supružnici ne mogu imati djecu jest to što se neki od njih relativno kasno vjenčaju te nisu u najboljim godinama za stvaranje potomstva. Dakako, to se odnosi i na muškarca i na ženu. No, medicina jasno kaže kako je fertilno razdoblje, tj. ono životno doba kada je žena sposobna za rađanje – između 15. i 49. godine života. Iako postoje rubni slučajevi kada su majke rađale i dosta prije pa i kasnije od rečene dobi, postotci su neumoljivi. Tako je udio ženskih osoba sposobnih za rađanje u 15. godini 4,6% te se potom penje: u 17. iznosi 33,9%, u 18. godini 61,5% da bi u 22. dosegnuo maksimum od 93%. Nakon toga slijedi opadanje te je: u 30. godini udio 87,2%; u 35. iznosi 80,5%, u 40. je 69,9%, u 45. godini 38,1%, a u 50. iznosi 1,2%. Ovim slijedom nalazimo da žene u svojoj 53. godini života više nisu u mogućnosti rađati.

Prema podatcima Agencije za statistiku BiH, najviše je majki u dobi između 25. i 29. godine. Primjerice, 2018. takvih je bilo 9 184, a slijedile su ih one u godinama 30-35 koje su rodile 8 630 djece. No, iako ih se na prste može nabrojati, zabilježeno je da su rađale i žene s navršenih 50 i više godina. Također, razvidno je da se smanjuje i broj mrtvorođene djece kojih je, recimo, 2001. bilo 193, a 2018. smanjilo se na 88. Zanimljivo je da je u vremenu koronavirusa zabilježen pad i broja rođenih i broja umrlih u Bosni i Hercegovini. Tako je tijekom prvih šest mjeseci 2020. registrirano 11 993 živorođene djece, što u odnosu na isto razdoblje 2019. (12 762) pokazuje pad broja za 6,03%. U istom promatranom razdoblju preminula je 18 071 osoba što je pad broja umrlih za 6,98% (19 428). Odatle je razvidno da prirodni prirast iznosi: -6 078. Nažalost, to je samo nastavak negativna trenda koji je započeo još 2007. kada je prvi put u poslijeratnoj BiH zabilježen minus od 0,2 da bi 2018. dosegnuo -2,4.

Osim rečenoga, razlog za smanjenu plodnost može se tražiti i u cjelokupnom spektru onoga što treba nazvati: nemoralan život. Zasigurno je da određeni broj djevojaka i mladića isprobava sve i svašta prije braka: konzumiraju alkohol i različite zabranjene supstance; uzimaju kojekakva abortivna sredstva; vrše pobačaje u vrijeme kada bi na svijet trebali donositi djecu… Također, iz različitih razloga u braku stvaraju takav osobni psihički ambijent u kojemu teško može doći do začeća. No, istodobno veliko je pitanje što je tijekom posljednjega rata na ovim prostorima posijano: što su sve ljudi u humanitarnoj pomoći dobivali i jeli (Sarajlijama vjerojatno prvo na pamet padnu famozne konzerve Ikara – nekakva mesa koje je na svašta ličilo i u kojemu se svašta znalo naći); kakve su sve supstance bacane i korištene u ratovanju; koliko je radioaktivnoga materijala stiglo u ovu zemlju; a možda je i „netko“ ciljano putem, recimo, GMO hrane želio utjecati na smanjenje populacije… Sve su to teme čiji bi odgovori mogli dati smjerokaz je li ubijena cijela jedna generacija. A koliko to utjecaja ima u društvu, već se prepoznaje, a razmjeri te pošasti tek će se vidjeti – i to na svim područjima života.

Kao odgovor na ovaj sveprisutni izazov jasno je kako će se ljudi prvotno okrenuti medicini, uzdajući se u njezina najnovija dostignuća. Međutim, svakodnevica pokazuje kako to ni približno nije dovoljno i da brojna pitanja ostaju neodgovorena, a bračni parovi bez potomstva. Upravo tu može pomoći biblijsko iskustvo koje govori o bezrezervnom pouzdanju u Boga. Iz toga su naraštaji vjernika stvorili praksu zavjetovanja u mnogobrojnim svetištima. Na osobit način takvo jedno proštenište jest crkva-špilja Bogorodičina mlijeka u Betlehemu. Na tom se mjestu, prema predaji, zaustavila Gospa kako bi podojila Božansko Dijete, a kapljica njezina mlijeka pala je na kamen te je cijela špilja postala bijela. Tu dolaze bračni parovi moliti Gospin zagovor za potomstvo te oboje – i muškarac i žena – uzimaju prah iz špilje kojega ponesu sa sobom te potom piju vjerujući da će im, uz Božju pomoć, omogućiti plodnost. Pri tome se moli desetica radosna otajstva krunice koja govori o Isusovu rođenju. No, slična zavjetna mjesta postoje i u BiH.

Piše: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba