Katolički tjednik

U narodu je poznata izreka: „Bog je rekao: 'Čuvaj se i čuvat ću te!'“ Premda ju se kao takvu ne može nigdje naći u Svetom pismu, ipak ona pogađa smisao. Bog nas, kako reče Sv. Augustin, bez nas neće spasiti. Ili drugim riječima: čovjek ne može činiti loše, a nadati se dobru; ne može Boga moliti da ozdravi, a ništa ne činiti kako bi dao svoj doprinos tomu za što moli. Kada se na tom tragu iščitavaju stranice Biblije, jasno se razaznaje kako Gospodin traži ljudsko sudjelovanje. Primjerice, kada ga je silno mnoštvo, uoči blagdana Pashe, pratilo na goru jer su „gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima“ (usp. Iv 6), Isus pita Filipa: „Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?“ Kao Bogočovjek znao je gdje, a i mogao je od kamenja načiniti kruh, ili od trave ribu pa nahraniti mnoštvo sazdano (i) od oko 5 000 muškaraca. No, nije, nego je tražio angažman učenika i sudjelovanje toga puka. Crkva je to kroz svoju povijest dobro razaznavala te je kreirala životno načelo: „i – i“. I tijelo i duh; i rad i molitva; i pokora i svetkovanje… i znanost i duhovnost. Stoga je do dana današnjega upravo Katolička Crkva bila i ostala, ne samo moralna konstanta i moralni korektiv, nego i jedna od predvodnica ljudskoga razvoja. Cjelokupna zapadna civilizacija istkana je na toj potki. Upravo toga se potrebno prisjetiti i u vremenu kada se čovječanstvo bori s virusom COVID-19 te dolazi pred dvojbe koje stavljaju cjepiva i cijepljenje.

Ako još uvijek nekomu nije jasno da ovaj virus ipak nije „obična gripa“, nego „sistemska bolest“ koja napada cjelokupni ljudski organizam počevši od dišnog sustava, možda će mu moći pomoći statistike koje nakon blagoslova obitelji svaka mjesna Crkva prikupi. One kažu da su tijekom 2020. u Vrhbosanskoj nadbiskupiji bila 3 943 katolička sprovoda što je u odnosu na godinu ranije (kada ih je bilo 3 567) povećanje za 376. U Mostarsko-duvanjskoj biskupiji su 2020. bila 2 233 ukopa što predstavlja povećanje za 289 u odnosu na prethodnu godinu (kada je bilo 1 944). U Banjolučkoj biskupiji je u 2020. bilo 766 katoličkih ukopa što je za 74 više nego 2019. (kada su bila 692). Također povećanje (od 58) bilježi i Trebinjsko-mrkanska biskupija u kojoj su bila 333 sprovoda u odnosu na 275 godinu prije. Ukupno je tijekom 2020. u BiH pokopano 7 275 katolika, a godinu ranije: 6 478. Što znači da je za 797 katolika više preminulo u 2020. u odnosu na 2019. Ako se uzme u obzir da je, recimo, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji već deset godina prosjek približno 3 500 umrlih, očito je da povećanje broja ima veze s koronavirusom. Poglavito što vjerojatno ne postoji čovjek koji ne zna nekoga koga je „pokosio“ COVID-19.

Događa se pak i među kršćanima nekakva čudna pojava da imaju stav kako onaj tko išta pozitivno progovori o cjepivu ili se cijepi, zapravo ne vjeruje u Boga. Međutim, stvarnoga uporišta za takvo što nema ni u Svetom pismu, a ni u znanosti. Potrebno je stvari podrobno propitivati i adekvatno se informirati. Jer u suprotnom čovjek zbilja djeluje neodgovorno i, u konačnici, na mitološkoj misaonoj postavci. Razvidno je nužno provjeravati cjepiva koja su se pojavila s ciljem suzbijanja pandemije virusa COVID-19: jesu li u nastanku, primjeni i ishodu vezana uz smrt ili život. No, cjepiva su tijekom povijesti toliko života spasila i toliko bi još mogla spasiti (primjerice u Africi u borbi protiv malarije) da je besmisleno uopće apriorno ih odbacivati. Jasno je i to kako niti jedno od njih nije 100% učinkovito protiv bilo koje bolesti na svijetu – pa tako neće biti ni protiv koronavirusa – ali je nedvojbeno i to da pomažu čovjeku. I dobro je da stručnjaci rade kako bi što prije pronašli najbolje. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi da je trenutačno više od 250 cjepiva u razvoju: od toga ih je 182 u predkliničkoj, a 82 već u kliničkoj fazi razvoja. Od toga je 15 koje je WHO odobrio ili uzeo u razmatranje.

Istodobno, drugi je „par cipela“ to što u priči o cjepivu postoji politička i dimenzija profita pa se i tu prepoznaje kako perfidno djeluju različiti lobiji i propagandna mašinerija: tko će čije i po koju cijenu kupiti cjepivo. Hoće li to biti ono koje proizvodi jedna od četiriju američkih korporacija: Pfizer (u suradnji s njemačkim BioNTechom), Novavax, Moderna te Jansen (američko-nizozemsko-belgijska), odnosno Johnson&Johnson; ili neko od pet kineskih kompanija: Sinopharm (s dvjema verzijama), Sinovac, CanSinoBIO, ZF2001, IMBCAMS; ili jedno od dvaju ruskih: VECTOR i Gamaleja (Sputnik V); ili ona britanske tvrtke AstraZeneca (jedno u suradnji s Oxford sveučilištem i jedno u suradnji s korejskim SK BIO); ili indijsko cjepivo proizvedeno u Serum institute of India… To je očito stvar koja nadilazi područje medicine, ali i o njoj valja voditi računa.

Piše: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba