Katolički tjednik

Kada želimo istaknuti kako se nečiji misaoni, društveni i općeljudski koncepti dijametralno suprotno razlikuju, onda obično kažemo da je riječ o različitim „svjetovima“. O tomu progovara i sam Isus u prispodobi o „nekom bogatašu i Lazaru“ (usp. Lk 16,18-31). Uz ostalo, tu upućuje na nepomirljivost svjetova koje mi danas nazivamo rajem i paklom, a koja se u punini otkriva tek s druge strane praga smrti. Tako, u rečenoj priči, bogataša zatječemo kako se muči u ognju paklenome i moli Abrahama neka pošalje Lazara, koji mu sjedi u krilu, „da umoči vršak svoga prsta u vodu“ i rashladi mu jezik. Praotac na to odgovara da je i bogataševo i Lazarovo stanje pravedna posljedica života na zemlji, te izravno kaže: „K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema“ (r. 26). Kao što, dakle, nema pogodbe između svjetla i mraka, tako ne smije biti kompromisa između dobra i zla, istine i laži. Na to su nas ponovno podsjetili recidivi komunističkoga režima koji su i ove godine slavili zločin nad nevinima iz 1941., kao početak svoga „ustanka“.

Središnja mjesta „proslave“ tzv. Dana ustanka naroda Hrvatske i BiH 27. srpnja bili su: Srb i Drvar. U Srbu je Srpsko narodno vijeće pod vodstvom Milorada Pupovca i pokroviteljstvom Vlade RH održalo svoju asambleju, a u Drvaru su kojekakvi savezi udruga „antifašističkih boraca iz Drugog svjetskog rata“ imali svoj dernek. Narativi su, prema matrici utvrđivanoj pola stoljeća, bili približno isti: ponavljalo se kako je riječ o spomenu na ustanak protiv tiranijske vlasti NDH i časnom boju u komu je, uz ogromne žrtve, izvojevana sloboda. No, od čega se konkretno sastojao taj „ustanak“, nitko nije ni spomenuo, niti – razvidno je – uopće znao! Zapravo, riječ je o mentalnom sklopu koji na ovu temu već sve zna,jer je to za takve naprosto „(h)istorija“, davno „utvrđena“ stvar. I svatko tko kaže drugačije ili iznese neke druge teze i dokaze, u svijesti takvih: manipulatorski želi revidirati povijest i bespotrebno kopati po njoj.

Međutim, to ne znači da se o istini ne treba govoriti i raskrinkavati različite svjetove. Činjenice kažu kako je izgledao početak toga „ustanka“ i što se dogodilo na nadnevak 27. srpnja 1941. i u danima koji su uslijedili. Ukratko, toga su se dana s hodočašća Sv. Ani u Kosovu kod Knina vlakom vraćali drvarski župnik vlč. Waldemar Maksimilijan Nestor zajedno sa skupinom vjernika katolika. U mjestu Trubar, 30-ak km od Drvara, četnički su ih ustanici oteli, pobili i bacili u jamu Golubnjaču; također, napadnut je i drugi vlak s civilima koji su se vraćali u Drvar s hodočašća Sv. Ani na Oštrelju kada su također stradali nevini; u sljedećih 10-ak dana (početkom kolovoza) zvjerski je ubijen grahovski župnik Juraj Gospodnetić i više od 200 grahovskih katolika; potom je u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca ubijen župnik Krešimir Barišić te više od 250 katolika; također, na „hrvatskoj strani“ granice toga su nadnevka ubijani hrvatski civili u: Srbu, Borićevcu, Brotnji i drugim selima Like; a u rujnu su „ustanici“ izvršili pokolj nad muslimanskim življem u Kulen Vakufu ubivši više od 2 000 civila… I o svemu tomu nije se smjelo govoriti pola stoljeća! Dakle, u svijetu tame sve su to događaji koje se treba slaviti kao istinske podvige.

Zato ne treba biti puno mudar da bi se uvidjelo kako je na jednoj strani nebrojeno puta ponovljena laž, upisana u udžbenike povijesti i batinama utuvljena u glavu cijelim komunističkim generacijama; a na drugoj istina koja je doživjela progon iz bezbožnoga društva, ali unatoč tomu što je zatirana, ubijana i sakrivana, ipak preživjela u svijesti bogobojazna čovjeka. I kao što je u misi zadušnici na ovogodišnjem Danu molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije spomenuo kardinal Vinko Puljić, cijena istinoljubivosti jest biti stalno napadan i uznemiravan – nemati mira od onih koji žive kao sluge laži. Ali to se isplati jer na taj je način čovjek u službi Krista koji je sam rekao da je: „Put, Istina i Život!“ (usp. Iv 14,6). Zapravo, zbog toga katolici svoju vjeru i očituju djelotvornom u svijetu te i tako p(r)okazuju koliko se razlikuju od toga svijeta laži i tame. A da je to nedvojbeno tako, dovoljno je zapitati se jesu li ikada, kada su ljudi zbilja bili u potrebi (za prirodnih katastrofa poput potresa, poplava, suša… ili društvenih nedaća kao što su ratovi, migracije i neimaština) u pomoć priskočile bilo koje „antifašističke“ (LGBT-svašta, gender ili općenito liberalističke) udruge i pojedinci? Ili je to činila Katolička Crkva i općenito vjernici? Odgovor nije teško dati: svijet laži jest egocentričan i računa samo koliko osobno može materijalno profitirati, zadržati privilegije i pozicije (kao što su imali u doba komunizma); a svijet istine računa da ima samo ono što je darovao.

A zbog toga što se najvažnije u životu ne može kupiti novcem, odnosno, što se uopće ne trguje onim najvrjednijim – nema kompromisa s takvim svijetom!

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba