Katolički tjednik

Narod kaže da se „na muci poznaju junaci“. Drugim riječima, kada se životna egzistencija, uslijed različitih izazova i nedaća, ogoli do svoje srži, tada se prepoznaje tko je tko i što je tko. Događa se tako da uslijed kakve prirodne nepogode susjedi, koji godinama zbog neke razmirice nisu komunicirali, priteknu u pomoć jedan drugomu. Razaznaje se u takvim okolnostima: što je važno, a što beznačajno; što je autentično, a što samo glumljeno; što je istina, a što laž. To su oni konačni plodovi za koje je Isus iz Nazareta govorio da će se ljude prepoznavati (usp. Mt 7,20). Na tom tragu, čovjek može dosta naučiti upravo iz onih situacija i stanja kada mu je teško – kada ga, recimo, pokosi kakva bolest. Osim vlastite prolaznosti i krhkosti, prvo što tada uvidi jest tko su mu stvarni prijatelji i na koga se može osloniti. Također, u takvim trenutcima može sagledati svoj životni put i vlastitu ljestvicu vrjednota te razaznati je li negdje krenuo „ukrivo“ i nisu li mu banalnosti postale prioritetima. Ako u svemu tomu uspije nazrijeti svjetlo vjere, onda može Bogu zahvaliti za križ kušnje shvaćajući da nakon njega uvijek dolazi radost uskrsnuća – u ovom ili onom obliku.

Svjesna toga, Katolička Crkva od samih svojih početaka iznimnu pozornost posvećuje brizi za bolesne i one koje su njihovi najbliži napustili. Prema podatcima objavljenim uz Misijsku nedjelju prošle godine, a tiču se 2021., zdravstvene, karitativne i ustanove u kojima se skrbi za bolesne, a kojima u svijetu upravlja Katolička Crkva uključuju: 5 405 bolnica, 14 205 ambulanti, 567 bolnica za gubavce, 15 276 domova za starije, kronično bolesne i hendikepirane osobe, 9 703 sirotišta, 10 567 dječjih vrtića, 10 604 bračna savjetovališta, 3 287 centara za socijalnu rehabilitaciju i 35 529 drugih vrsta zdravstvenih zavoda. Brojke su to koje nisu samo stvar pukih statistika, nego odraz konkretizacije vjere. Njima se Crkva – premda je nesumnjivo na prvome mjestu u svijetu – zasigurno ne želi nadmetati s bilo kime, nego pružiti svjedočanstvo koje je sam Isus stavio kao jedan od parametara ulaska u kraljevstvo nebesko nakon konačna suda, rekavši: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega!... Jer… oboljeh i pohodiste me“ (Mt 25,34-36).

No, ako se igdje prepoznaje istinitost „neistinite“ – jer nigdje kao takva nije zabilježena u Bibliji – izreke: „Bog je rekao: 'Čuvaj se i čuvat ću te'“, onda je to baš na temi zdravlja. Premda se, prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u razdoblju od 2000. do 2019. očekivani životni vijek u svijetu povećao sa 67 na 73 godine, očito je kako čovjek i čovječanstvo još uvijek veliki dio svoga vremena i resursa ulažu u borbu protiv bolesti. Štoviše, ista institucija u svojim Svjetskim zdravstvenim statistikama za 2023. kaže kako je, prema mnogim globalnim pokazateljima, čak i prije pandemije COVID-19, počevši od 2015., napredak bio usporen ili stagnirao. Pandemija je sa svojih, kako ističu, gotovo 15 milijuna „viška smrtnih slučajeva“ u 2020. i 2021., samo stvari pogoršala. Ono što je posebno zabrinjavajuće jest da se udio smrtnih slučajeva uzrokovanih nezaraznim bolestima povećao na gotovo tri četvrtine svih smrtnih slučajeva. A četiri glavne nezarazne bolesti, koje su zajedno u 2019. ubile oko 33,3 milijuna ljudi (što je povećanje od 28% u usporedbi s 2000.) su: kardiovaskularne bolesti (17,9 milijuna), karcinom (9,3 milijuna), kronične respiratorne bolesti (4,1 milijun) i dijabetes (2,0 milijuna). Sve ove nezarazne bolesti, premda su posljedica genetskih, fizioloških i okolišnih čimbenika, uvelike su odraz i stila življenja. To je ono što se naziva „lošim navikama“, a uključuje: konzumaciju duhana i prekomjernu količinu alkohola te tjelesnu neaktivnost i nezdravu prehranu. S time povezano nastaju problemi: povišeni krvni tlak, prekomjerna tjelesna težina i pretilost, hiperglikemija (visoka razina glukoze u krvi) i hiperlipidemija (visoka razina masnoća u krvi).

Očito je, dakle, da čovjek ne može birati svoje podrijetlo i genetski kod, ali može razvijati svijest odgovornosti za svoje zdravlje. Poglavito što će liječnici odreda sugerirati kako je osim zdrava načina života, nužno na vrijeme otkriti simptome (nezaraznih) bolesti – što znači kako bi svatko, ako je ikako moguće, barem jedanput godišnje trebao obaviti sveobuhvatni (sistematski) pregled kod liječnika. No, u mnogim mjestima na brdovitom Balkanu to je još uvijek tabu tema, a zapravo govori o civilizacijskoj zaostalosti i neprosvijećenosti. Stoga valja prepoznati kako bolest nije prokletstvo, nego može biti prigoda za životno „preslagivanje“, ali istodobno čovjek čini teški grijeh ukoliko joj se svjesno prepusti ne htijući nastojati živjeti odgovorno. One koji to ne razumijevaju valja poticati. Jer, kako reče papa Franjo u poruci 12. studenoga 2016. sudionicima 31. međunarodne konferencije na temu Prema kulturi zdravlja… koju je organiziralo tadašnje Papinsko vijeće za pastoral zdravstvenih djelatnika: „Briga za zdravlje nije samo odgovornost koja je povjerena samoj osobi. To je također društveno dobro u smislu da što više individualno zdravlje raste, to će više 'kolektivno zdravlje' imati koristi od toga.“