Katolički tjednik

Očito je kako se svijet nalazi u stanju globalna sukoba koji se vodi, kako je primijetio papa Franjo, u dijelovima. Otvoreni oružani sukobi s dubokom povijesnom, kulturološkom, pa i religijskom pozadinom bjesne u Ukrajini i Palestini. Uz njih se na različite načine vezuju milijuni ljudi diljem planeta. Zauzimaju se „za“ i „protiv“ stavovi te na istoj podlozi pokreću akcije koje rezultiraju i smrtnim ishodima. Istodobno na Zapadu se sve više otkrivaju posljedice neodgovorna, sebična i kratkovida liberalizma kao samoubilačke svjetonazorske podloge. Agresivno i medijski diktirano redefiniranje antropoloških postavki i obezvrjeđivanje institucije obitelji, s egoističnim ciljevima poticanja migracijske stihije, doveli su do banaliziranja čovjeka i njegova smisla postojanja te otvorili put propasti cjelokupna sustava. Nažalost, razvoj događaja ne daje naznake kako će se taj proces u dogledno vrijeme zaustaviti, nego, štoviše, nastaviti do neslućenih razmjera. Izglednije je da će prije doći do okončanja sukoba između Izraelaca i Palestinaca, nego do mirna sređivanja stanja u Europi. Dok ulazimo u razdoblje priprave za najradosniji kršćanski blagdan, svjedočimo buđenju destruktivne sile među Europljanima koji već godinama trpe ispade i neprilagođenosti kulturološki šokiranih došljaka s Istoka. Nedvojbeno je kako će biti potrebno mnogo mudrosti, utemeljene na neprolaznim vrijednostima, da mir zavlada, kako na ulicama, tako i u srcima ljudi.

Svjedoče tomu lančani događaji koji su se zbili 23. studenoga 2023. kada su u Dublinu prosvjedi domicilnoga stanovništva zbog ranjavanja četiriju osoba, prerasli u pravi narodni bunt protiv imigranata afroazijskoga podrijetla. Prema još uvijek dokraja neutvrđenim okolnostima i motivima, jedan je navodno migrant iz Alžira (premda je policija odbila komentirati njegov identitet i nacionalnost) ispred Osnovne škole Gaelscoil Colaiste Mhuire nožem teško ozlijedio 30-godišnju ženu, petogodišnju djevojčicu te ranio još troje djece uzrasta pet i šest godina. Nakon što je brzom reakcijom također imigranta, ali iz Brazila, svladan, uslijedili su neredi u kojima su ozlijeđeni policajci te pričinjena znatna materijalna šteta. Policija je zbog toga uhitila više od 30 prosvjednika rekavši kako je nemire pokrenula „luđačka, huliganska frakcija vođena krajnje desnom ideologijom“. Također, bilo je onih koji su prosvjede opisali kao revolt mladih ljudi „koji žive u teškim ekonomskim uvjetima“.

Međutim, očito je kako je situacija puno složenija i ozbiljnija. Ona se u demokratskim izbornim procesima zrcali u sve većem jačanju ekstremne desnice, kao što se to, primjerice, moglo vidjeti u Nizozemskoj gdje je na posljednjim izborima pobijedio poznati antiimigrantski populist Geert Wilders. A slična se stremljenja u političkim okvirima prepoznaju u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Švedskoj… O čemu je zapravo riječ, ponajbolje se može iščitati u stavu kontroverznoga irskog MMA borca Conora McGregora koji je napisao kako je „Irska u ratu“. Kritizirao je i načelnika policije zato što je rekao da je napad nožem izveo „mentalno poremećeni nerezident“. „Irskoj prijeti ozbiljna opasnost koja uopće nije trebala biti ovdje, a nije poduzeta nikakva akcija da se javnost na bilo koji način zaštiti od tog zastrašujućeg čina. NIJE DOVOLJNO DOBRO. Napravite promjenu ili se maknite. Irska za pobjedu“, napisao je McGregor na X-u te na taj način izrazio ono što mnogi, ne samo u toj otočnoj zemlji, nego i u cijeloj Europi misle.

Nažalost, vlastodršci nisu slušali one koji su upozoravali kako se čovjeka srednjovjekovnoga mentalnoga sklopa ne može tek tako ukomponirati u slobodarsku zapadnu civilizaciju. Razvidno je kako je nužan višegodišnji kontinuirani napor u prenošenju ideja i odgajanju za slobodu. Sada kada je nedvojbeno kako je to izostalo, postoji realna opasnost da europski čovjek, u kojemu se zbog toga već nakupilo mnoštvo frustracija, naprosto „pukne“. Ljut i na sebe što je bio naivan pa slijepo vjerovao liberalizmu, u iskušenju je pokušati anticivilizacijski uzeti pravdu u svoje ruke – kako se moglo vidjeti u prosvjedima u irskoj prijestolnici.

Onima koji su živjeli vrijeme krvavoga raspada Jugoslavije, sve će ovo možda mirisati na stihove proturatne pjesme Idemo beogradskog benda EKV: „Prijatan glas iz druge sobe se javlja,/ Kaže da je počelo,/ Kaže da je počelo./ Počelo je! Idemo!“ I zbilja, ovakve se pojave ne smije banalizirati, nego tražiti način kako graditi mir. Papa Franjo je o tome izričito govorio u svojoj enciklici o bratstvu i socijalnom prijateljstvu Fratelli tutti te poručio: „Integriranje različitih stvarnosti mnogo je teži i sporiji proces, no ipak je to jamstvo istinskoga i trajnoga mira … Nije riječ ni o miru koji nastaje kada se ušutkaju društveni zahtjevi ili se spriječi njihova buka, jer nije riječ o 'stvaranju dogovora na papiru ili prolaznoga mira za sretnu manjinu.' Ono što je važno jest pokrenuti 'procese' susreta, procese koji mogu podignuti narod koji je sposoban razlike staviti pod istu kapu“ (br. 217). To bi uistinu mogao i biti smjerokaz molitvene nakane kroz svjetla došašća 2023. sa zajedničkim usklikom: „Idemo!“