Katolički tjednik

„…svijet je kroz našu nogometnu reprezentaciju upoznao Hrvate kao talentiranu, strastvenu i hrabru naciju kojoj su vjera u Boga te ljubav prema obitelji i domovini najvažnije vrijednosti“, predsjednik HNS-a Marijan Kustić

Opće je poznato da je nogomet već odavno postao globalni fenomen. Štoviše, sveti je papa Ivan Pavao II. svojedobno rekao – barem mu se to pripisuje – da je „od svih nevažnih stvari nogomet najvažniji“. Odatle je i nastala sintagma: „Najvažnija sporedna stvar na svijetu.“ Premda postoje sportski događaji koji okupljaju velike narodne mase, poglavito u Sjedinjenim Američkim Državama gdje su megapopularni američki nogomet, profesionalna košarka i bejzbol, ili u zemljama bivšeg Britanskog Carstva gdje milijuni dolaze gledati kriket, s obzirom na rasprostranjenost, ipak se ništa ne može mjeriti s nogometom. Poglavito što je on danas prerastao granice sporta zauzevši, u određenim okolnostima, mjesta i uloge koje su nekoć imali religija, gospodarstvo i politika. Kroz njega se promoviraju i generiraju različite teme, ideologije i obrasci ponašanja. Nije pretjerano kazati da ono što se dogodi u kontekstu ove sportske igre može proizvesti tektonske poremećaje u životu pojedinca i cjelokupna društva. Stoga je jasno da mu se mora i pristupati ozbiljno imajući na umu kako valja urediti društvo na taj način da ništa iz svijeta zabave ne bude u domeni najvažnijega.

Crkva je u starini to možda i sa strahom kritizirala ističući nužnost moralna odgoja za čednost i čestitost, pa se katkada stvarao dojam kako je apriorno protiv toga segmenta ljudskoga ostvarenja i potrebe. Simboličan je i, iz današnje perspektive promatrano, komičan primjer teksta koga je 1936. pod pseudonimom Liber potpisao, britko pero Katoličkog tjednika, nenadmašni mons. Čedomil Čekada. Kritizirajući kako mladi Hrvati trče za slavom i zanose se modom, napisao je: „Eto, vidite, zato su se makli u Zagrebu. Pa su izaslali 'Građanskog' da nas u Engleskoj proslavi zabijanjem 'goalova'. I da su naši pobijedili, skinut bi bio Jelačić, – sada o svojoj 80-godišnjici, – sa konja na Harmici, a pojašio bi ga kakav mladi zalizani corner ili centarhalf. Ovako smo doduše pobijeđeni, ali slavno pobijeđeni. Ipak se hrvatska trobojnica zalepršala na časnim kosmatim prsima naših reprezentativaca tamo, kamo je nikad nije ponijela ni pandurska sablja ni dubrovački brod“ (KT 40/1936, str. 6). A kontekst napisa kaže da je HAŠK Građanski nakon pobjede 17. svibnja 1936. nad velikim Liverpoolom s 5:1 u Zagrebu, otišao u studenom iste godine na turneju u Englesku i u pet utakmica jednom igrao neodlučeno i u četiri susreta poražen. Ne bi sve toliko ni bilo za nasmijati se da pisac nije pretpostavio kako je „corner“ pozicija koju igra neki igrač (kao „centarhalf“), nego kut iz koga se nogom ubacuje lopta u teren nakon što ju je protivnički igrač poslao izvan crte iza svoga gola.

No, ipak tijekom vremena i u samoj se Crkvi razvila, blago rečeno, simpatija prema nogometu, pa danas postoje i (malo)nogometne reprezentacije svećenika koje imaju svoja natjecanja. Štoviše, osim spomenutoga svetoga Wojtyle, kao velikoga zaljubljenika u ovaj sport često se navodi i papu Franju. Kada je 13. ožujka 2013., kao nadbiskup Buenos Airesa, kardinal Jorge Mario Bergoglio izabran za Petrova nasljednika, tada je tamošnji Nogometni klub San Lorenzo Almagro na svojoj službenoj mrežnoj stranici objavio fotografiju njegove članske iskaznice. Doduše, Papa kao biskup s pastoralnim iskustvom znao je da su korijeni ovoga kluba „katolički“. Naime, nastao je 1908. tako što je salezijanac don Lorenzo Massa, uvidjevši kako dječaci, predvođeni mladićem Federicom Montijem, „šutaju loptu“ na ulici, odlučio otvoriti vrata Oratorija Sv. Ante kako bi im dao prostor za igru, s ciljem očuvati ih od poroka alkohola i droge. Tako je, ne samo bio jedan od utemeljitelja kluba, nego i pokazao da nogomet može imati izvrsnu pastoralnu dimenziju.

Stoga nije čudno da upravo ovaj Papa u audijenciju prima različite sportske momčadi. Tako je

5. lipnja 2024. ugostio i Hrvatsku nogometnu reprezentaciju predvođenu izbornikom Zlatkom Dalićem i kapetanom Lukom Modrićem. Uz ostalo im je, uoči odlaska na EURO koji se od 14. lipnja do 14. srpnja 2024. održava u Njemačkoj, rekao da imaju čast predstavljati svoj narod te ukazao na važnost momčadskoga duha. „Individualni potezi su važni, maštovitost, kreativnost… No, ako prevlada individualizam, onda se narušava cjelokupna dinamika i ne dostiže se cilj. Zato vam hvala što dajete primjer kako biti momčad!“, poručio je papa Franjo te upozorio kako trebaju imati na umu da su oni uzori mladima i zato njegovati prijateljstvo, odanost i samokontrolu koji su odraz duhovnih i ljudskih vrlina. Slično je, svjestan kako je nogomet postao globalni „biznis“, kazao 29. studenoga 2023. kada je primio ekipu škotskog Celtica – da je u sportu najljepša stvar „besplatnost, ljepota zajedničkog igranja“. Konstatiravši da sportaši uvijek igraju za pobjedu, Papa je ipak inzistirao na tome da ona nije krajnji cilj: prava pobjeda je „igrati igru ​​zajedno, do kraja, igrati kao tim“. To je zapravo i poruka navijačima, osobito Hrvatima koji se razočaraju pri prvom posrtaju reprezentacije (bacaju i razbijaju televizore te rade kojekakve bedastoće) da je istinska pobjeda: zajedno i u pobjedi i u porazu; i kada je radost i kada dođu iskušenja.