Katolički tjednik

Iako će filozofi različito interpretirati zašto je Sokrat nakon optužbe za „bezbožništvo“ i „kvarenje mladeži“ 399. pr. Kr. radije ispio otrov, nego otišao u progonstvo, jasno je kako je prije izabrao smrt u ozračju življenja pod zakonom, nego život u bezakonju. Upravo je postojanje reda i zakona, koji su omogućavali razvitak kulture i filozofije, bilo ono što je razlikovalo tadašnji civilizirani svijet od barbarstva. Nema sumnje da je to i danas točka razdjelnica koja uvelike utječe na izbor gdje ljudi žele živjeti. Nepostojanje zakona koji će štititi slobodu čovjeka i osiguravati napredak društva, odnosno njihovo izrugivanje i neprovođenje predstavljaju hrđu koja nagriza strukturu šire zajednice te je samo pitanje trenutka i načina kada će se ona urušiti ostavljajući nerijetko tragične posljedice. Stoga je nedvojbeno kako je i u aktualnom trenutku povijesti nužno suočiti se s barbarstvom te ga sasjeći u njegovim korijenima – koji su, prije svega, duhovne naravi. O tome u BiH indikativno govori presuda premijeru Federacije BiH i ostalima za zloporabu položaja te nezakonito stjecanje financijske koristi, pri čemu su izravno bili ugroženi i ljudski životi. Zbog naravi stvari i temelja na kojima počiva cjelokupna priča, očito je kako o tomu trebaju što kazati i vjerske zajednice.

Naime, netom prije Uskrsa, 5. travnja 2023., Sud Bosne i Hercegovine, prema optužnici za nezakonitu nabavku 100 respiratora 2020., koji su plaćeni približno 5,4 milijuna eura, izrekao je prvostupanjsku presudu premijeru Federacije BiH Fadilu Novaliću koji je zajedno s vlasnikom tvrtke Srebrena malina Fikretom Hodžićem i bivšim direktorom Federalne uprave civilne zaštite Fahrudinom Solakom proglašen krivim te su osuđeni na četiri, pet i šest godina zatvora. Istodobno je dopremijerka FBiH Jelka Milićević, kojoj se sudilo za nesavjestan rad u službi, oslobođena. Presudu je donijelo Sudsko vijeće koga su činili sudci: Branko Perić, Braco Stupar i Goran Radević. Samo njezino izricanje kako su već primijetili pravni stručnjaci – s obzirom da je sudac Perić istaknuo svoje izdvojeno mišljenje (dakle, presuda nije donesena jednoglasno, nego 2:1) – ličilo je na srednjoškolsku debatu, a ne na obznanjivanje sudskog pravorijeka. Reakcije pak iz stranke kojoj pripada nepravomoćno osuđeni premijer (SDA), pripadajućih joj satelita i „upravljačke strukture iz sjene“ bile su na još nižoj razini – onoj predškolskoj: kada djeca svoje nestašluke pravdaju upirući prstom u druge, pri tome ne mareći za meritum stvari ni posljedice svojih postupaka.

Stoga kako neupućeni ili oni koji s vremenskim odmakom budu tretirali ovu temu ne bi ostali u nedoumici, valja podcrtati i „prevesti“ u svakodnevni rječnik nekoliko stvari u ovom predmetu. Kada je, naime, u BiH došao zloslutni koronavirus, koji agresivno utječe na ljudski respiratorni sustav, valjalo je, uz ostalo, nabaviti i respiratore koji bi teško oboljelima pomagali pri disanju, odnosno ostavili ih na životu. Optuženi su tada nabavili 100 kineskih respiratora ACM812A, i to po znatno uvećanim cijenama, krivotvorili dokumente, izigrali Zakon o javnim nabavkama te su novac koji predstavlja razliku između stvarne cijene (približno 1,5 milijuna eura) i ove fiktivne očito „rastalili“ među sobom. Tragikomično zvuči da je taj posao pribavljanja medicinske opreme povjeren tvrtki koja se bavi uzgojem i preradom voća i povrća. I da stvar bude još gora: respiratori se uopće nisu mogli koristiti pri liječenju oboljelih u intenzivnoj njezi. (A to je tek područje koje treba biti istraženo i sudski obrađeno.)

Dakle, neovisno jesu li u javnost iznesene precizne brojke i je li od riječi do riječi točno sve što je Tužiteljstvo BiH ustvrdilo, prema logici stvari jasno je kako bi u civiliziranom svijetu ova priča završila i prije nego bi počela ili bi imala epilog dugogodišnjih kazni. Ovako je nemali dio javnosti, poglavito među Bošnjacima, ostao u dvojbi: je li to stvarno tako ili je to samo „udar na naše“. Istodobno, i zbog ovakvoga barbarizma ljudi odlaze ili imaju želju svoju budućnost graditi u nekom civiliziranom društvu. Zbog toga je nužno zauzeti odlučan stav: lopovluk i korupcija su grijeh, bez obzira tko ih činio! O tomu precizno kaže Kongregacija za nauk vjere koja je 6. siječnja 2018. donijela naputak Oeconomicae et pecuniariae quaestiones (Gospodarska i financijska pitanja) u kome veli: „Ljubav prema cjelovitom dobru, koja je neodvojiva od ljubavi prema istini, ključ je istinskog razvoja“ (br. 2). Štoviše, u istom se dokumentu upućuje na zajednička etička stjecišta različitih kultura „na čijem se objektivnom redu temelji dostojanstvo osobe“. „To još više dolazi do izražaja kada ljudi, unatoč tomu što svim srcem teže dobru i istini, često podlegnu parcijalnim interesima, zloporabama i činjenju nepravdi koje zadaju teške patnje cijelome ljudskom rodu, a osobito najslabijima i najbespomoćnijima“ (isto br. 3).

Zaključak pročitajte u tiskanom izdanju