Crkva na kamenu

Pronalazak papira, a tko drugi nego Kinezi, jedan je od glavnih i prijelomnih trenutaka u razvoju i širenju ljudske kulture i civilizacije. Papir se prvotno upotrebljavao samo za pisanje. Danas je bez papira gotovo nemoguće zamisliti civilizirani svijet i život suvremena čovjeka, iako ga u mnogočemu digitalni svijet brzo mijenja. Koliko god digitalni svijet preuzima sve sfere života, papir će ostati papir, nezamjenjiv materijal u mnogočemu. Prema namjeni papir može biti grafički koji se koristi za tisak i pisanje, omotni papir koji se koristi za ambalažu, higijenski te tehnički i specijalni papir za posebne namjene. Ono što mi, manje-više svi znamo jest da nam papir služi za printanje, za crtanje i slikanje, za pakiranje ili umotavanje, za tiskanje knjiga, časopisa, novina, za čišćenje, za ruke, za račune, za pečenje, za prekrivanje zidova, za toalet, za švercanje, za potpalu... Papir sve trpi. Istina! Na njemu su napisane mnoge istine i laži. U papir se umotava poklon i otrov. Na papiru su napisane najljepše riječi koje je Bog ostavio za naše vječno spasenje - Biblija. Isti materijal trpi najružnije i najtužnije priče koje čovjek može napisati. Papir. Neutralna stvar, a veoma bitna i važna. Bez njega ne možemo. Uvijek je pri ruci neki rokovnik, planer, bilježnica, papirić... Na papiru su napisani mnogi zakoni, uredbe, ljubavne pjesme, predivne priče, ružne riječi, športski rezultati zbog kojih su mnogi izgubili mir u srcu i novac na bankovnom računu. Knjige koje su nas izgrađivale, kao i one koje nas mogu degradirati. Udžbenici koje smo rado uzimali, kao i oni koje smo tako rado (na kraju školske godine) bacili ili spalili. Papir u boji, papir u roli, papir u kocki, reciklirani papir... Papirne čaše, papirnate vrećice, papirne salvete, papirni novac, papirni tanjuri, papirna ambalaža... Izgleda da je moguće sve od papira izraditi, a s papirom (novčanim) još više.

Koliko problema tek nastaje kad spoznamo da smo izgubili neki bitan papir! Nebitno je li riječ o nekom ugovoru, vrijednosnim papirima, oporuci, ponudi za posao, receptu, računu, telefonskom broju, potvrdi za kumovanje, od automobila, karti za autobus/avion itd. Danas nekima najviše nervoze unese izgubljeni dobitni listić na kladionici/lotu. Tražiš, a nigdje ga. Kao da je u zemlju propao.

Međutim, jedan (ne)običan papir može donijeti nemir i radost u naš život. Jedna priča veli kako je bio jedan čovjek koji je radio vrlo naporno kako bi osigurao hranu za svoju obitelj. Te posebne godine, nekoliko dana pred Božić, kazni on svoju malenu petogodišnju djevojčicu kada je doznao da je potrošila jedinu obiteljsku rolu skupocjenog zlatnog papira za umotavanje. Kako su financijski slabo stajali, on se još više uzrujao kada je na Badnjak vidio da je njegova kći iskoristila čitav skupi zlatni papir za umotavanje kako bi dekorirala jednu kutiju za cipele, koju je stavila ispod božićnoga drvca. Također je bio zabrinut jer nije znao odakle joj novac za kupovinu onoga što je bilo u toj kutiji. Štoviše, sljedećega jutra, djevojčica puna uzbuđenja donese taj poklon svojem ocu i reče: "Tata, ovo je za tebe!" Dok je otvarao kutiju osjetio se posramljen svojom prijašnjom reakcijom, žaleći što je kaznio svoju kćerkicu. Ali kada je otvorio kutiju, otkrije da je prazna i njegova ljutnja opet se razbukta: "Zar ti ne znaš, mlada damo," reče on grubo, "kada nekome daješ poklon, pretpostavlja se da bi nešto trebalo i biti u paketu!" Djevojčica ga pogleda, očiju punih suza i prošapta: "Tata, nije prazna. Ispunjala sam je svojim poljupcima, sve dok je nisam napunila." Otac se slomio. Pao je na koljena i zagrlio svoju kćerkicu. Molio ju je da mu oprosti njegovu nepotrebnu ljutnju. Nedugo nakon toga u jednoj nesreći djevojčica je izgubila život. Priča se da je otac držao tu malenu, u zlatni papir umotanu, kutiju pokraj svoje postelje kroza sve godine svoga života. Svaki put kada bi se obeshrabrio ili kada bi se suočio s teškim problemima, on bi otvorio kutiju, iz nje bi izvadio zamišljeni poljubac i sjetio bi se ljubavi svoga djeteta koje je taj poljubac stavilo u nju. Svakome od nas darovana je nevidljiva, u zlatni papir umotana, kutija prepuna bezuvjetne ljubavi i poljubaca naših roditelja, djece, obitelji, prijatelja i Boga. Ne postoji ništa dragocjenije što bi netko od nas mogao imati.

Nova godina, u koju smo zakoračili prije nekoliko dana, započela je predivnom Božjom porukom koja je zapisana u prvom čitanju, u Knjizi brojeva: "Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!" (6,24-26). I mnoštvo je takvih poruka zapisano na papiru, "zlatnom papiru", samo treba prepoznati vrijednost "papira" i "poruka" bezuvjetne nevidljive Božje ljubavi koju primamo svakoga dana. Nova godina - novi početak. Do kada, ne znamo. Svaki novi dan imamo priliku ispisati jednu stranicu života u Knjigu života. Neminovno je da će biti uspona i padova. Hoćemo li jednoga dana biti ponosni ili žalosni zbog ispisane poruke života, ovisi o načinu sadašnjega života. Jer, moj i tvoj život zlatni je papir koji nekomu može poslužiti za školu života.
 

Crkva na kamenu