Crkva na kamenu

U kalendarima koji donose pregled katoličkih blagdana u tekućoj, 2022. godini, mnogi su primijetili jednu specifičnost - svetkovina Rođenja sv. Ivana Krstitelja ubilježena je za četvrtak, 23. lipnja, a ne na uobičajeni datum, 24. lipnja. Razumljivo da se postavilo pitanje, je li kalendar neispravno tiskan; je li Ivandan privremeno ili trajno promijenio datum; je li nešto treće u pitanju?

Prije svega, bilo bi korisno pogledati na koji su način uređeni i organizirani sveti dani tijekom godine, što je pitanje kojim se Crkva bavila još od prvih stoljeća. Već na prvom općem saboru, održanu u Niceji, 325. godine, jedna od značajnijih tema bila je određivanje datuma Uskrsa. U liturgijski su kalendar, tijekom stoljećâ koja su uslijedila, dodavani i brisani razni sveci i drugi blagdani.

Posljednji propis kojim je uređeno pitanje liturgijskoga kalendara, koji je i danas na snazi, donio je papa Pavao VI., 1969. godine. Riječ je o apostolskom pismu Pashalno otajstvo, kojim je proglasio Opće norme liturgijske godine i novoga Općega rimskoga kalendara. Pavao VI. u svom pismu ističe ideje kojima se vodio pri donošenju novih pravila, u prvom redu pozivajući se na reformu pape Pija X., kojom je dokinuta praksa da slavlja svetaca imaju prednost nad nedjeljom, te na želju saborskih otacâ Drugoga vatikanskog sabora da se u općem kalendaru nalaze samo sveci čije je čašćenje prisutno na razini cijele Crkve, dok se drugi imaju zadržati u lokalnim kalendarima biskupija, država ili redovničkih zajednica.

Konkretne odredbe donesene 1969. godine definirale su tri stupnja svetih dana, imajući u vidu važnost koja im pripada: svetkovine, blagdane i spomendane. Nedjelja je istaknuta kao dan osobite važnosti.

Svetkovine su najviši stupanj slavlja, ali i najmalobrojniji. Među njima posebno mjesto zauzimaju Uskrs, odnosno cijelo Uskrsno trodnevlje, i Božić, kao svetkovine s osminom, čije se slavlje nastavlja kroz osam dana. Sljedeće mjesto po važnosti zauzimaju Gospodnje svetkovine Bogojavljenja, Uzašašća i Pedesetnice, te nedjelje u došašću, korizmi i uskrsnom vremenu, koje imaju prednost nad svim drugim svetkovinama. U tabeli prednosti slijede ostale Gospodnje svetkovine, te svetkovine Blažene Djevice Marije i svetaca. Ne računajući svetkovinu Svih Svetih, tek tri svetkovine pripadaju svecima - sv. Josip (19. ožujka), Rođenje sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja) i sv. Petar i Pavao (29. lipnja). U razini sa svetkovinama ubrajaju se još neki dani - Pepelnica, dani unutar Velikoga tjedna i Uskrsne osmine, te Dušni dan. Konačno, razina svetkovine dodijeljena je i nekim vlastitim slavljima. Tako je glavni zaštitnik naselja ili grada svetkovina isključivo u tome mjestu, a godišnjica posvete crkve ili slavlje naslovnika crkve svetkovina samo u toj župi ili crkvi.

Drugi stupanj jesu blagdani, kojih u općem kalendaru ima oko dvadeset i pet. Tabela prednosti na prvo mjesto stavlja Gospodnje blagdane, među kojima su npr. Krštenje i Preobraženje Gospodinovo. Slijede nedjelje kroz godinu, te blagdani Blažene Djevice Marije i svetaca. Kada je riječ o svecima, razina blagdana dodijeljena je danima na koje se časte apostoli i evanđelisti, trojica arkanđela, te još neki sveci, poput sv. Lovre, mučenika, koji se osobito časti u Rimu ili sv. Marije Magdalene, koju je na ovaj stupanj uzdigao papa Franjo, 2016. godine, želeći je istaknuti kao svjedokinju Kristova uskrsnuća. Uz određene vlastite blagdane pojedinih sredina, u razini s blagdanima smatraju se i svagdani između 17. i 24. prosinca, kao vrijeme bliže priprave za Božić; dani božićne osmine, te svagdani kroz korizmu.

Konačno, treći stupanj jesu spomendani, kojima se Crkva sjeća svih ostalih svetaca koji imaju opći značaj. U kalendaru ih je oko stotinu i sedamdeset, a dijele se na obvezne i neobvezne spomendane.

Imajući u vidu promjenjivost kalendara iz godine u godinu, pomicanje datuma Uskrsa i druge okolnosti, posebna su pravila propisana za slučajeve da istoga datuma padaju različiti sveti dani. Osnovno je pravilo da se obavlja liturgijsko slavlje onoga dana koji u tabeli prednosti ima viši stupanj, dok se drugo slavlje izostavlja. Ako bi, na primjer, spomendan sv. Tome Akvinskoga ili blagdan sv. Tome apostola, neke godine pao u nedjelju, te se godine izostavlja liturgijsko slavlje toga sveca. To konkretno znači da svećenik te nedjelje ne će obući bijelu misnicu, kao za sv. Tomu Akvinskoga, ili crvenu, kao za sv. Tomu apostola, nego zelenu misnicu koja se nosi u nedjelje kroz godinu; te ne će čitati misne molitve u čast navedenih svetaca, nego one koje su određene za nedjelju. Budući da je riječ o spomendanu, odnosno blagdanu, takva se slavlja ne će ni prenijeti na sljedeći dan.

Međutim, pravila su drugačija kada su u pitanju svetkovine. Ako istoga dana padaju dvije svetkovine, ona koja je niže razine mora se prenijeti u prvi slobodan dan. Primjer: u slučaju da svetkovina Bezgrješnoga Začeća padne u adventsku nedjelju, prenosi se na ponedjeljak. Ili, ako Blagovijest padne u utorak Velikoga tjedna, prenijet će se u prvi slobodan dan - obično u ponedjeljak nakon "Maloga Uskrsa".

Ove se godine dogodio iznimno rijedak slučaj da istoga dana, 24. lipnja, padaju svetkovine Srca Isusova i Rođenja sv. Ivana Krstitelja. Ovo se "poklapanje" posljednji put dogodilo 1960. godine, kada su na snazi bili drugačiji propisi. Kako su oba slavlja u razini svetkovine, ona nižega stupnja morala se pomaknuti. S obzirom da Srce Isusovo, kao Gospodnja svetkovina, ima prednost nad svetkovinom kojom se časte sveci, slučaj je razriješen na način da se svetkovina Rođenja sv. Ivana Krstitelja ove godine pomiče dan ranije, na 23. lipnja.

Kako pravila obično imaju i iznimke, takav je slučaj i ovdje: mjesta u kojima je sv. Ivan Krstitelj zaštitnik župe (u Hercegovini je pet takvih župa) zadržavaju pravo slaviti sv. Ivana na uobičajeni datum, dok se Srce Isusovo, samo u tim župama, pomiče dan ranije.

Osim 2022., ista koincidencija dogodit će se 2033. i 2044. godine, a nakon toga urednici kalendara ne će imati ovaj "problem" sve do početka sljedećega stoljeća.

Crkva na kamenu