Crkva na kamenu

Car i blaženik koji je želio mir


Mostar,  Uto, 05. Travanj 2022.

Ovoga mjeseca, točnije 1. travnja 2022., punih je stotinu godina od prerane smrti posljednjega hrvatskoga kralja, Karla Austrijskoga, kojega je Crkva uvrstila u malobrojan krug beatificiranih i kanoniziranih vladara, te ga proglasila blaženim 2004. godine. Prigoda je to ukratko se podsjetiti na blaženikov život i zasluge.

Nadvojvoda Karlo rodio se 1887. u Persenbeugu. Otac mu je bio nadvojvoda Otto, nećak cara Franje Josipa, a majka princeza Marija Josipa Saska, žena osobite pobožnosti, što je prenijela i na Karla. Djetinjstvo je proveo u čestim selidbama, ovisno o kretanju vojne postrojbe njegova oca, a nakon privatnoga obrazovanja pohađao je i gimnaziju, što nije bio čest slučaj s članovima carske obitelji. Stupio je u vojnu službu 1906., te je kao časnik proveo dvije godine u Pragu, gdje je istovremeno studirao pravo i političke znanosti.

Karlo se 1911. oženio s princezom Zitom Burbonskom, pobožno odgojenom kćeri nekadašnjega vojvode Parme, koji je imao 24 djece. "Sada moramo jedno drugo dopratiti do neba", poručio joj je na dan vjenčanja.

U vrijeme njegova rođenja, nije bilo nikakva očekivanja da bi Karlo jednoga dana mogao postati car. Međutim, tri događaja s kraja XIX. i početka XX. stoljeća dovela su upravo do toga. Prvi je bio samoubojstvo prijestolonasljednika Rudolfa, jedinoga sina Franje Josipa, 1889. godine. Drugo, novi je prijestolonasljednik, Karlov stric, Franjo Ferdinand 1900. godine sklopio "ljevoruki brak" s groficom Sofijom Chotek, što je značilo da njihovi potomci nisu imali nasljedna prava na carsku krunu. Već je tada bilo jasno da će nakon Franje Ferdinanda na prijestolje sjesti Karlo, kao sljedeći po rodoslovnoj starini. Ključnu i neočekivanu treću prekretnicu donijela je 1914. godina, kada je teroristički metak Gavrila Principa u Sarajevu usmrtio Franju Ferdinanda i njegovu trudnu ženu, čime je Karlo postao prijestolonasljednik 84-godišnjega cara Franje Josipa.

Carsko je prijestolje naslijedio dvije godine kasnije, u studenom 1916., usred Velikoga rata koji je već dvije godine razarao Europu i iscrpljivao Monarhiju. Prethodno je proveo određeno vrijeme na talijanskoj i istočnoj bojišnici, gdje je iz prve ruke doživio ratne strahote, ali i osvojio naklonost vojnika kojima je zapovijedao.

Nakon što je postao austrijskim carem i ugarsko-hrvatskim kraljem, nastojao je provoditi u djelo kršćanska načela do kojih je osobito držao. Imajući u vidu poboljšanje stanja nižih društvenih slojeva, a vodeći se socijalnim naukom pape Leona XIII., prvi je u Europi ustanovio ministarstva za socijalnu pomoć i za javno zdravstvo; proširio je krug korisnika socijalne pomoći, produžio porodiljni dopust rodiljama, te uveo kontrole nad cijenama i stanarskim najmom.

Želeći ublažiti poteškoće s kojima se stanovništvo nosilo u ratnom vremenu, organizirao je javne kuhinje, te dao koristiti dvorsku konjicu za prijevoz ugljena. Karlo je i osobno, nenajavljen, znao ići u privatne kuće kako bi dostavio nešto od pomoći, ili u prodavaonice provjeriti da nema zlouporaba s cijenama hrane. Procjenjuje se da je preko njegove fondacije, koja se bavila razdjelbom hrane, pomoć dobilo oko 5 milijuna siromašnih stanovnika, na što je potrošio oko 650 milijuna ondašnjih kruna. S osobitom se energičnošću i kaznama borio protiv korupcije i lihvarenja.

Osim zauzimanja za pomoć potrebitima, Karlo će u povijesti ostati zapamćen kao neumorni tražitelj i promicatelj mira. Jedini je državnik iz zaraćenih sila Prvoga svjetskog rata koji je u potpunosti podržavao mirovna nastojanja tadašnjega pape Benedikta XV. Nadalje, tijekom 1917. godine pokušao je preko brata carice Zite, princa Siksta, voditi zasebne tajne pregovore s Francuskom, s ciljem sklapanja mira. Ni ova inicijativa nije polučila uspjeh. Iako su ga ova mirovna nastojanja koštala optužbi, osobito s njemačke strane, za kukavštinu i slabost, Karlo nije popuštao u svojoj zauzetosti za mir, pa su ga po tomu prepoznali i na suprotnim stranama: "Car Karlo iskreno je želio mir, pa ga stoga cijeli svijet prezire. Sjajna prilika je zanemarena", komentar je jednoga francuskog pisca.

Po završetku rata i usred meteža koji je nastao u Monarhiji, mirno se povukao s vlasti 1918., ali ipak ne odričući se svoje službe, koju je smatrao svojom dužnošću pred Bogom. Oba pokušaja da se vrati na vlast, barem u Mađarskoj, propala su, ali dijelom i zbog toga što je Karlo po svaku cijenu želio izbjeći bilo kakvu mogućnost građanskoga rata.

U konačnici, protjeran je na otok Madeira, smještan na Atlantskom oceanu, nekih tisuću kilometara od europskoga kopna. Sa suprugom Zitom i njihovih sedmero djece živjeli su ondje u skromnosti, nastanjeni u vlažnoj kući u kojoj se Karlo terminalno razbolio, što je strpljivo podnosio kao žrtvu. Svoj uzoran vjernički ovozemni život završio je 1. travnja 1922., potvrdivši u zadnjim riječima svoju težnju da u svemu slijedi Božju volju. Osmo dijete, kći, rodilo se nepuna dva mjeseca kasnije, a carica-udova Zita poživjela je još 67 godina, doživjevši razne nedaće - česta seljenja, materijalnu nesigurnost, nacistički progon, bombardiranje, zabranu ulaska u Austriju... Umrla je 1989., a dvadeset godina kasnije i za nju je otvoren proces za proglašenje blaženom, te sada nosi naslov službenice Božje.

Godinu prije Karlova stupanja na prijestolje, njegova je pobožna majka pokrenula "Molitvenu ligu" (Gebetsliga), nastojeći molitvom podržati njegove državničke obveze. Nakon Karlove smrti, organizacija je nastavila s radom, s osobitim naglaskom na molitvi za mir među narodima. Liga se zauzela i za Karlovu kauzu proglašenja blaženim, a postupak je vođen od 1949. do 2003. godine, kada je medicinski neobjašnjivo ozdravljenje brazilske redovnice priznato čudom po Karlovu zagovoru.

Blaženim ga je 2004. proglasio papa Ivan Pavao II. ne štedeći pohvalâ o carevu djelu: "Presudna zadaća kršćana sastoji se u traženju, prepoznavanju i slijeđenju Božje volje u svemu. Kršćanski državnik Karlo Austrijski svakodnevno se suočavao s tim izazovom. U njegovim očima, rat je izgledao kao 'nešto užasno'. Usred meteža Prvoga svjetskog rata, nastojao je promicati mirovnu inicijativu moga prethodnika Benedikta XV. Car Karlo od početka je svoju dužnost zamišljao kao svetu službu svomu narodu. Njegova glavna briga bila je slijediti kršćanski poziv na svetost i u svom političkom djelovanju. Zbog toga su njegove misli bile usmjerene na socijalnu pomoć. Neka bude primjer svima nama, a posebno onima koji danas imaju političku odgovornost u Europi!" (Iz propovijedi na Misi beatifikacije).

 

Mario Glibić

Crkva na kamenu

33. Mladifest u Međugorju održava se od 1. do 6. kolovoza

Međugorje,  Pet, 20. Svi. 2022.

33. Mladifest u Međugorju održava se od 1. do 6. kolovoza

33. Mladifest – Međunarodni molitveni festival mladih održat će se i ove godine u Međugorju od 1. do 6. kolovoza. Geslo ovogodišnjeg Mladifesta je ‘Učite od mene i naći ćete mir’ (Mt 11, 28-30)

Međureligijska radionica Regionalnog ureda Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih regije Posavine i Medžlisa islamske zajednice Odžak

Odžak,  Pet, 20. Svi. 2022.

Međureligijska radionica Regionalnog ureda Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih regije Posavine i Medžlisa islamske zajednice Odžak

Održana radionica "Život, žena i dijete bez nasilja i diskriminacije te puna jednakopravnost u porodici i društvu"

Nadbiskup Gallagher: Vatikan je predan teritorijalnoj cjelovitost Ukrajine

Lavov,  Pet, 20. Svi. 2022.

Nadbiskup Gallagher: Vatikan je predan teritorijalnoj cjelovitost Ukrajine

Vatikanski tajnik za odnose s državama mons. Paul Richard Gallagher izrazio je ljubav pape Franje prema ukrajinskome narodu i njegovu predanost miru, susrećući mjesne vlasti u Lavovu

Papa: Scholas Occurrentes ima sposobnost stvarati pjesništvo i promjenu

Vatikan,  Pet, 20. Svi. 2022.

Papa: Scholas Occurrentes ima sposobnost stvarati pjesništvo i promjenu

Sveti Otac je u četvrtak, 19. svibnja u popodnevnim satima susreo međunarodni pokret Scholas Occurrentes, koji je nedavno priznat kao udruga vjernika međunarodnog karaktera