Crkva na kamenu

Piše: dr. Markus Tymister

Liturgijski pozdrav "Gospodin s vama" poznat je svima. On se ponavlja čak četiri puta u misnome slavlju, što ukazuje na njegovu važnost i kako je nešto više od svakodnevnoga pozdrava. Pozdrav s odgovorom naroda "I s duhom tvojim" nalazi se na početku svih najvažnijih dijelova Mise. Nalazimo ga na početku samoga slavlja, odmah poslije znaka križa, zatim prije navještaja Evanđelja, na početku euharistijske molitve i na početku završnog obreda, tj. prije blagoslova i otpusta naroda.

Činjenica da je to pozdrav odmah na početku misnoga slavlja, može dovesti u napast da ga se zamijeni svakodnevnim pozdravom kao npr. "Dobro jutro, draga zajednico". Ali njegovo značenje je drugačije. U Općoj uredbi rimskoga misala (br. 28) čitamo: "[...] svećenik okupljenoj zajednici pozdravom označi da je Gospodin nazočan. Tim se pozdravom i odgovorom naroda očituje otajstvo sabrane crkve." Međutim, podrijetlo pozdrava nalazimo u svakodnevnome životu i u običajima hebrejskoga naroda. Hebrejski običaj bio je pozdravljati imenom Boga. Takav je pozdrav naveden u Starom Zavjetu u knjizi o Ruti 2,4: "I gle, dođe Boaz iz Betlehema. 'Jahve bio s vama!' - pozdravi on žeteoce. A oni mu odgovoriše: 'Jahve te blagoslovio!'."

U kršćansku liturgiju pozdrav ulazi najkasnije u 3. st. U tzv. Traditio apostolica, koja je zbirka tekstova i pravila za liturgijski život Crkve u 3. i 4. st. nepoznatog autora ili kompilatora, nalazimo prvi dokaz o pozdravu na početku euharistijske molitve zajedno s odgovorom "I s duhom tvojim". Na tome mjestu pozdrav ostaje sve do danas i to u svim kršćanskim obredima. Ta je činjenica dokaz kako kršćani slijede običaje naroda, ali im daju novo - kršćansko - značenje. Na početku svih važnih momenata misnoga slavlja pozdravom svećenika i odgovorom naroda očituje se otajstvo sabrane Crkve. Hrvatski prijevod pozdrava, kao i latinski Dominus vobiscum, nema glagola pa ga se može shvatiti dvojako: i kao želja i kao konstatacija. A kao što se prevodi anđelov pozdrav Mariji Dominus tecum s "Gospodin je s tobom" (Lk 1,28), možemo reći da je isti pozdrav u liturgiji više konstatacija ("Gospodin je s vama") nego želja ("Gospodin neka bude s vama"). Da je Krist prisutan u okupljanoj zajednici nije naša želja, nego njegovo čvrsto obećanje (usp. Mt 18,20). Važno je da se ta prisutnost očituje upravo u dijalogu. Nije dovoljan samo svećenikov pozdrav da označi otajstvo Crkve, nego je potreban i odgovor zajednice. Nadalje, dijalog svećenika sa zajednicom označava i dijalog Boga sa svojim narodom.

Kada biskup predslavi svetu Misu, na početku pozdravlja zajednicu riječima "Mir vama". Ovo nije nešto osobito biskupsko, nego samo drukčiji oblik, iz egipatske i sjevernoafričke tradicije, koji ima isto značenje: Krist "je naime naš mir" (Ef 2,14).

Najteže je interpretirati upravo odgovor naroda: "I s duhom tvojim". Neki misle da ga je moguće promijeniti s "I s tobom". Međutim, odgovor naroda ne odnosi se na duh (ili osobu) svećenika nego na Svetoga Duha koji je svima nama dan u krštenju i krizmi. Prema tome, odgovor na pozdrav nije formula uljudnosti, nego iskaz vjere. Duh Sveti sjedinjuje sve prisutne međusobno i s Bogom. Završetci poslanicâ sv. Pavla imaju isto značenje: npr. Gal 6,18: "Braćo, milost Gospodina našega, Isusa Krista, neka je s duhom vašim". Pozdrav i odgovor su dakle biblijskoga porijekla. U Svetom je Duhu zajednica Božji narod, mistično tijelo Kristovo, u Duhu je sam Spasitelj prisutan u njoj. Zajedno sa svećenikom koji Krista reprezentira kao glavu svoga tijela, Crkve, zajednica reprezentira Kristovo tijelo i kao jedno tijelo slavi bogoslužje, kako kaže konstitucija o liturgiji Drugoga vatikanskog koncila Sacrosanctum concilium: "Krist je uvijek prisutan u svojoj Crkvi, napose u bogoslužnim činima. On je prisutan u misnoj žrtvi kako u osobi služitelja [tj. svećenika]. [...] I napokon, kad Crkva moli i psalmira, prisutan je on koji je obećao: 'Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam ja među njima' (Mt 18,20)."

Konačno značenje pozdrava jest: Krist je uistinu prisutan među nama. To se očituje pozdravom na samome početku Mise, zatim prije Evanđelja (u naviještanju Evanđelja sam Isus govori svome narodu), na početku euharistijske molitve (On je, Prisutni, "svećenik, oltar i žrtveni Jaganjac", 5. vazmeno predslovlje), te prije otpusta naroda jer je On prisutan u Crkvi poslije bogoslužja kada kršćanin živi svakodnevicu života.