Crkva na kamenu

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

U ovoj Godini molitve i u ovom broju našega mjesečnika molimo riječima 23. psalma. Poznavatelji i tumači Svetoga Pisma ovaj psalam zovu "biserom među psalmima", koji je osušio mnoge suze i dao nama ljudima način kojim su mnoga srca izlila svoju vjeru.

Psalam počinje riječima: "GOSPODIN je pastir moj". Od samoga početka, David, autor ovoga psalma, daje nam temeljnu istinu o kojoj želimo promišljati.

Kralj David koji je i sam bio pastir, započinje riječima "Gospodin je pastir moj". Naš Bog je Jahve, Onaj koji jest, Prisutni. On ima sve i On je sve u svemu. On je svemoćan, iznad svega, sveprisutan. U njemu nema promjene. On je Gospodin. Ne treba On nas, nego mi trebamo Njega. A ako i kad On treba nas, onda je to samo zbog toga da bi nam pokazao i iskazao svoju ljubav i milosrđe.

Ovoga Boga možemo osobno doživjeti, možemo ga upoznati. David ga doživljava i upoznaje kao Gospodina i pastira.

Pastir je tu za svoje ovce. Ne čuva ih izdaleka, nego im je veoma blizu, svaki dan, svaki trenutak. Povučen postaje pristupačan. A ako ga poznaješ kao svoga pastira, nastavlja David, onda ne oskudijevaš ni u čemu. Jer pastir se brine za svoje ovce. A ako je taj pastir ujedno i moj Gospodin, onda su mogućnosti neograničene.

Kao pastir, Bog preuzima inicijativu, a kao njegova ovca, ne moram se brinuti: "na poljanama zelenim on mi daje odmora", odnosno prilagođava se mojim potrebama. On misli na to da dobijem sve što mi je potrebno za život, osigurava mi sve što mi treba.

Ovce su izrazito plašljive životinje. Pastir zna za slabosti svojih ovaca. Zato ih ne vodi do rijeke, nego do tihog, svježeg izvora. Kao svojoj ovci, on mi ne daje samo koordinate i kaže: "Moraš ići tamo", nego me vodi izravno do tihog izvora. Bog zna gdje su tvoje slabe točke: bilo da se radi o povjerenju, strahu, brizi, vjeri itd. On osigurava da imam sigurnost čak i u tim osjetljivim i slabim trenutcima svoga života.

S jedne strane pastir osigurava da se ovce mogu odmoriti i fizički ojačati. S druge strane Bog, Pastir i Gospodin, daje nam priliku da se okrenemo sa svojih putova i tako dobijemo odmor, mir i nadu za svoju dušu.

On nam daje snagu da se nosimo sa svakodnevnim životom. Ali u istom dahu, Bog nam također daje milost da nađemo odmor nakon smrti. Njegova ponuda nadilazi ovaj život i u tome leži prava nada.

"Stazama pravim on me upravlja". Ovce po prirodi nisu najinteligentnija bića koja hodaju zemljom. Vole zalutati i završiti u potocima i rijekama, gdje im se vuna brzo smoči i nemilosrdno su prepuštene na milost i nemilost struji. Potreban im je pastir koji će ih voditi do svježih i tihih izvora. Također se nemaju čime braniti od svojih neprijatelja, nemaju ni kandže, ni rogove, ni oštre zube. Potreban im je pastirski štap da ih zaštiti. I to nije sve, one su i potpuno dezorijentirane. Potreban im je netko tko će ih voditi sigurnim stazama. Svi mi trebamo pastira, kako ne bi svatko otišao svojim putem, kao što reče prorok Izaija: "Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio" (Iz 53,6a).

Ne treba nam kauboj da nas čuva kao divlje krdo, nego pastir koji će se brinuti za nas i voditi nas do cilja, a to je sigurnost u njegovoj prisutnosti.

Na pitanje "zašto Bog sve to čini kao pastir?" postoji jednostavan odgovor: "radi imena svojega". Božje ime predstavlja njegov karakter i bit. A budući da On jest i uvijek će biti isti kao što je uvijek bio, mogu mu vjerovati. Samo u Starom Zavjetu Bog se objavljuje kroz 16 različitih imena, a svako nam ime daje više informacija o njegovu karakteru i biti. Kada čini bilo što za ovce kao Pastir, čini to isključivo u čast svom imenu.

Psalam doseže svoj vrhunac u retku: "Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom."

Nije pitanje "ako" moramo ići mračnim dolinama, nego tko će s nama hodati tim mračnim dolinama "kad" dođu. Ove doline su zastrašujuće za ovce. To je novi teritorij. Vodi ih pastir nepoznatim stazama. Ima trnja, oštroga kamenja, zlih i divljih životinja. Ipak, ovca se ne mora bojati jer njezin pastir ide s njom i ostaje s njom dok oboje ne prođu kroz dolinu. Pastir zna stazu, jer je njom prošao nekoliko puta. Sigurnost da Bog kao moj pastir jest i ostaje sa mnom i u najmračnijim trenutcima moga života oslobađa me svakoga straha i daje mi hrabrosti da hodam ovom dolinom.

Osim zaštite i utjehe koju nudi Pastir, prati nas i njegova ljubav i dobrota iz dana u dan. Božje obećanje da će biti s nama temelji se na Božjoj želji da ostane ne samo među ljudima nego i s ljudima.

U Knjizi Postanka u izvješću o stvaranju čitamo da se Bog "šetao" vrtom i tražio zajedništvo s Adamom i Evom (usp. Post 3,8).

U Postanku 17,1-2 čitamo o Božjoj želji da živi u bliskom zajedništvu s Abramom.

U Izlasku 33,11 čitamo o bliskom odnosu između Mojsija i Boga: "Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem."

U Ivanu 1,14 čitamo: "Riječ tijelom postade i nastani se među nama. I vidjesmo slavu Njegovu." U Isusu Kristu je Božja milost i istina došla k nama. Prema Ivanu, Božja želja da bude sa ili među ljudima najbolje se izražava slanjem svoga Sina, Isusa Krista.

Osim zaštite i utjehe koju nudi Pastir, Božja ljubav i dobrota prati nas svaki dan.

Bog je bogati domaćin koji nas poziva na svoju gozbu i ne suzdržava se: čaša je do vrha puna. Ali on je više od običnoga domaćina, nikada više ne moramo napustiti svoje odaje, jer ćemo "u Gospodnjem domu prebivati kroz dane mnoge".

Nema ništa bolje nego biti kod kuće, stići, osjetiti mir, imati domovinu. Bog, Gospodin i Pastir, postaje gospodar i domaćin. Ima mjesta u njegovoj kući, ne moramo više odlaziti.

Stigli smo na odredište. Ova utjeha i ova ljubav nisu zaslužene: On nam ih daje zbog svoje dobrote i milosti i radi slave svoga imena.

Biskup Petar