Crkva na kamenu

Ako potražimo značenje riječi "laik", onda nas ono upućuje na osobu koja nije stručnjak za neko određeno polje znanja. Međutim, sam pojam svoj korijen ima u grčkoj riječi λαός (laos) što predstavlja pripadnika naroda. Razmišljajući o koncilskim dokumentima, postavlja se pitanje tko su to laici? Dokument Lumen gentium daje sljedeći odgovor: "Pod nazivom laika ovdje se razumiju svi Kristovi vjernici, osim članova svetoga reda i od Crkve odobrenoga redovničkog staleža, to jest Kristovi vjernici koji su krstom pritjelovljeni Kristu i ustanovljeni kao Božji narod, a na svoj su način učinjeni dionicima Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe te u Crkvi i u svijetu obnašaju svoj dio poslanja cijeloga kršćanskoga naroda" (LG, 31).

Dokument dalje navodi da su različiti članovi jednoga tijela pozvani u različite službe i posjeduju jedinstvene karizme za posebnu dužnost i svjetovno zvanje svakoga člana, te svi dijele isto dostojanstvo kao Očevi sinovi i kćeri, po Kristu, s Kristom i u Kristu. Jer "kao što u jednome tijelu imamo mnoge udove, ali svi udovi nemaju isto djelovanje, tako smo mi mnogi jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedni drugim. (Rim 12,4-5). Jedan je, dakle, izabrani Božji narod: 'Jedan Gospodin, jedna vjera, jedan krst' (Ef 4,5); zajedničko je dostojanstvo udova zbog njihova preporoda u Kristu, zajednička milost djece, zajednički je poziv na savršenstvo, jedno spasenje, jedna nada i nepodijeljena ljubav" (LG, 32). Štoviše, laicima je, zbog izrazito "svjetovnih" uloga koje preuzimaju u društvu, omogućen jedinstven pristup osobama do kojih inače ne dolaze službenici Riječi i sakramenata; i na taj su način laici u privilegiranom položaju da djeluju kao "sol zemlje" noseći Kristovu radosnu vijest u one svjetovne arene kojima sveti službenici vjerojatno ne bi imali pristup. Laici su pozvani djelovati kao kvasac u svijetu, dok žive "u" svijetu, a da nisu "od" svijeta.Sveti Sabor ističe golemo značenje laičkoga poziva i apostolata: "Apostolat laika je sudioništvo u samom spasonosnom poslanju Crkve; svi su određeni za taj apostolat od samoga Gospodina po krstu i potvrdi. A sakramentima se, u prvom redu svetom Euharistijom, priopćuje i hrani ona ljubav prema Bogu i prema ljudima koja je dušom svega apostolata. Laici su, pak, posebno pozvani na to da Crkvu uprisutnjuju i čine je djelatnom na onim mjestima i u onim prilikama gdje ona samo po njima može postati sol zemlje. Tako je svaki laik, po samim darovima koje je primio, ujedno svjedok i živo sredstvo poslanja same Crkve, 'prema mjeri dara Kristova'" (LG, 33).

Na kraju, pred kraj ovoga poglavlja, govori se o najznačajnijoj i najistaknutijoj djelatnosti laika. Svatko tko je pohađao vjeronauk i učio o sakramentima Crkve, trebao bi znati da je sveta Euharistija, nedvosmisleno, središnji sakrament predoznačen u prvoj Pashi. Međutim, također bismo trebali znati da svaki od ostalih šest sakramenata, iako daje posebne milosti i ima svoju posebnu svrhu, postoji radi veće svrhe, odnosno da vjernike dovede do punog sudjelovanja u svetoj misnoj Žrtvi. Ukratko, Euharistija je središnji sakrament prema kojem teži svaki od ostalih sakramenata.

Nakon svega rečenog lakše razumijemo duboko značenje sljedećeg odlomka sadržanog u poglavlju o laicima: "Budući da je vrhovni i vječni svećenik Isus Krist htio također po laicima nastaviti svoje svjedočenje i svoje služenje, on ih oživljuje svojim Duhom i bez prestanaka ih potiče na svako dobro i savršeno djelo. Onima, naime, koje je prisno združio sa svojim životom i poslanjem, Krist je također dao udjela u svojoj svećeničkoj službi radi vršenja duhovnoga bogoštovlja da Bog bude proslavljen, a ljudi spašeni... Sva njihova djela, naime, molitve i apostolski pothvati, bračni i obiteljski život, svagdašnji posao, odmor duha i tijela, ako se vrše u Duhu, štoviše, i životne teškoće, ako se strpljivo podnose, postaju duhovnim žrtvama, Bogu milima po Isusu Kristu (usp. 1 Pt 2,5); one se u euharistijskom slavlju zajedno s prinosom Gospodnjega tijela pobožno prikazuju Ocu" (LG, 34).

Mnogi se sjećamo, a to se i danas ponekad čuje, kako su nas roditelji ili drugi, kad god smo morali podnijeti neke poteškoće ili preuzeti neku odgovornost koju nismo htjeli, poticali riječima: Prinesi to kao žrtvu. Ove jednostavne riječi, koje nije uvijek jednostavno i lako čuti, prenosile su najdublju duhovnu istinu o velikom daru našeg sudjelovanja u zajedničkom, Kraljevskom Kristovu svećeništvu, koje nam je darovano krštenjem u Mističnom Tijelu Kristovu.

U trenutku kada smo primili sakrament krštenja, postali smo dionici svećeničke, proročke i kraljevske službe Krista, Vječnog Velikog svećenika. Osim toga, postali smo sinovi i kćeri Vječnog Oca, te braća i sestre Krista Isusa. Prema riječima svetog Pavla postali smo "udovi otajstvenog Tijela Kristova, Crkve". Bila je božanska volja Vječnog Oca da Druga Osoba Presvetog Trojstva "oplijeni sama sebe" i uzme pravu ljudsku narav u bezgrješnoj utrobi Blažene Djevice Marije, pomirujući tako čovječanstvo i božanstvo u svojoj jedinoj Božanskoj Osobi. Na taj je način djelo otkupljenja započelo i dovršeno kada je Krist s oltara Križa prinio sebe kao savršenu, neokaljanu Žrtvu na savršenu slavu Boga Oca kao pomirenje za grijehe cijeloga čovječanstva.

Ova duboka stvarnost Kristova otkupljenja čovječanstva na križu povijesno se dogodila prije otprilike 2000 godina, na Kalvariji, jednom zauvijek. Ipak, Bog je, u svojoj beskrajnoj mudrosti, odlučio da ovaj savršeni čin otkupljenja poprimi nadpovijesnu stvarnost i važnost, omogućujući da ova jedinstvena žrtva Sina Božjeg i Sina Čovječjeg doista bude prisutna, na nekrvni način, na svim oltarima diljem svijeta, kroz riječi, djela i nakane svih ljudi koji su zaređeni za sudjelovanje u Kristovu ministerijalnom svećeništvu. Dakle, Kristovo djelo otkupljenja doista traje, jer se svaki dan, od izlaska sunca do njegova zalaska, prinosi savršena žrtva na slavu Boga Oca i za spasenje duša.

Nadalje, svi laici, po svom krštenju u Mističnom Tijelu Kristovu, i kao članovi Kristova Kraljevskog Svećeništva, istinski su pozvani vršiti svoju svećeničku službu kroza svoje sudjelovanje u euharistijskom bogoslužju, prinoseći sebe, svoje molitve, djela, radosti, a posebno svoje patnje, po Kristu, s Kristom i u Kristu, na savršenu slavu Boga Oca i za spasenje duša. To je, dakle, uzvišeni poziv svih laika, svećeničkog naroda Božjeg.

Biskup Petar Palić