Crkva na kamenu

U Propovjednikovoj knjizi čitamo između ostaloga da sve ima svoje vrijeme! Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja. Vrijeme smijeha i vrijeme plača. Vrijeme građenja i vrijeme rušenja. Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja. Vrijeme ljubavi i vrijeme mržnje. Vrijeme mira i vrijeme rata. Dakle, sve ima svoje životne faze. Ako ovo čitaš, znači rodio si se. Nego, koje vrijeme živiš, osim što polagano umireš? Kada si se zadnji put nasmijao? Zaplakao? Kada si zadnji put nešto tražio (čitaj: sebe)? Kada si zadnji put nešto izgubio? Kada si zadnji put volio? Je li ti srce zarobljeno mržnjom? Isto tako vrijedi i za radost, žalost, sreću, nesreću... Ne radujemo se jednako prinovi u obitelji i pobjedi nogometne momčadi. Nije ista žalost zbog gubitka voljene osobe ili poskupljenja goriva ili živežnih namirnica. Nismo isto sretni kad dobijemo 5 iz kontrolnog i kad smo zdravi i voljeni. Niti je isti osjećaj nesreće kad ne možeš otići na more ili kad ti krupa uništi sve usjeve. Mogli bismo ovako u nedogled.

Ima jedna životna faza koju svi proživljavamo i htjeli bismo da bude trajna. To je biti sretan. Zar svi ljudi ne teže biti sretni: u braku, u duhovnom zvanju, na poslu, u životu. Ipak, mnogi nisu sretni, jer sreću traže na pogrješnom mjestu i s pogrješnim ljudima. Svjesni smo da ne možemo stalno biti sretni. Ne možeš biti sretan cijeli dan, tjedan ili godinu. Možeš biti sretan na trenutak. Mnogi misle da je sreća imati dobru kuću, dobar automobil, dobar posao, dobru ženu odnosno dobroga muža, biti bogat itd. U konačnici sve ove "sreće" opet nose nezadovoljstvo i nesigurnost. Jedan potres, jedna prometna nezgoda, jedan otkaz ili bolest, jedan "klik" na mobitelu ili laptopu, jedna "korona" sve okrene naopačke. U konačnici, jedna smrt sve okrene naglavačke. Zar nije tako?

Jesi li sretan/na? Što si živ/a? Što možeš raditi? Hodati? Pričati? Mirno spavati? Moliti? Voljeti? Biti sretan, ovisi o tebi! Kako je jednoga dana došla jedna djevojka na posao i samo se smijala. Kolege su je gledale i čudile joj se. Jedan joj je prišao te se usudio upitati: Oprostite kolegice, smijem li vas nešto upitati: "Zašto se smijete čitavo vrijeme?" Ona mu odgovara: "Danas sam odlučila biti sretna!" Samo jedna odluka! Odluka koja mijenja sve! Odluči/ti biti sretan/na!

Kad nekomu nešto čestitamo, onda govorimo sretan ti: rođendan, imendan, obljetnica braka, dan žena, put, let, dan zaljubljenih, dan očeva, majčin dan, krštenje, krizma, Badnji dan, Božić, Uskrs itd. Osobno sam alergičan kad čujem čestitku: sretni blagdani! Slavimo Božić, a dobiješ čestitku sretni blagdani - taj blagdan ima svoj naziv. Sve drugo je umotavanje u celofan ili obezvrjeđivanje onoga što slaviš.

Kada je radijski voditelj u telefonskom intervjuu upitao indijskoga milijardera Ratanjija Tatu: "Gospodine, čega se sjećate kad ste bili najsretniji u životu?", Ratanji Tata je rekao: "Prošao sam kroz četiri faze sreće u životu i konačno sam shvatio značenje istinske sreće. Prva faza je bila akumulacija bogatstva i resursa. Ali u ovoj fazi nisam dobio sreću koju sam želio. Zatim je došla druga faza skupljanja dragocjenosti i predmeta. Ali shvatio sam da je i učinak ove stvari privremen i da sjaj dragocjenih stvari ne traje dugo. Zatim je došla treća faza dobivanja velikog projekta. Tada sam imao 95% zaliha dizela u Indiji i Africi. Također sam bio vlasnik najveće tvornice čelika u Indiji i Aziji. Ali ni ovdje nisam dočekao sreću kakvu sam zamišljao. Četvrti korak je bio kada me moj prijatelj zamolio da kupim kolica za neku djecu s invaliditetom. Za oko 200 djece. Na nagovor prijatelja, odmah sam kupio invalidska kolica. Ali prijatelj je inzistirao da idem s njim i predam kolica djeci. Spremio sam se i otišao s njim. Tamo sam toj djeci vlastitim rukama dao invalidska kolica. Vidio sam čudan sjaj sreće na licima te djece. Vidio sam ih kako sjede u invalidskim kolicima, kreću se i zabavljaju. Bilo je kao da su stigli do mjesta za piknik, gdje su dijelili pobjednički dar. Osjetio sam pravu sreću u sebi. Kada sam odlučio otići, jedno od djece me je uhvatilo za nogu. Pokušao sam se polako osloboditi stiska, ali dijete je gledalo u moje lice i čvrsto me držalo za nogu. Nagnuo sam se prema djetetu i upitao ga: "Treba li ti još nešto?" Odgovor koji mi je dao ovaj klinac ne samo da me šokirao, nego je i potpuno promijenio moj pogled na život. Dijete je reklo: "Želim zapamtiti tvoje lice kako bih te, kad te sretnem na nebu, mogao prepoznati i još jednom ti zahvaliti...!"

Dragi Božji prijatelju, dok čitaš ove retke, u kojoj fazi sreće se Ti nalaziš? Sjećaš li se ijedne sreće koja te u dosadašnjoj životnoj fazi sustigla? Koja te sreća sada ispunjava? Ima li tvoja sreća životne faze? Ili smo se, po gore navedenom primjeru, samo fokusirali na prvu ili najviše drugu i ne želimo da se pomaknemo dalje?! Želiš li da ti netko zapamti lice, facu, obraz kako bi ti se radovao još jedanput kad bude življena nebeska sreća? Da bi se to ostvarilo, trebaš doći do četvrte faze sreće. Trebaš nešto dati - sebe i ono što imaš! Od srca. Kad si nešto dao da te "zaboljelo"? Ne zaboravi, koliko god to apsurdno zvučalo, da ti je poslije dara ostao samo Bog i Njegova providnost - onda si darovao! Sjetimo se udovičina novčića... Kad osjetiš rasterećeno srce od svega i srce puno svega - Boga i radosti koja ima svoje ispunjenje u Bogu. Iskusi ovu sreću - isplati se, već ovdje na zemlji, a kamoli u Vječnosti. I Biblija nas uči. "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni" - upita jednom zgodom jedan Isusa. Nakon kratkog dijaloga, Isus ga zavoli i reče mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." Slijediti Isusa znači ne biti navezan ni na što - što ti odvlači pažnju i pogled s Njega. Ne zaboravi biti sretan! Male stvari nikoga nisu učinile sretnim, privremeno da, dok se ne pojavi neka druga "sitnica" i tako u nedogled. Naše je srce gladno vječne sreće, a nju može dati samo Bog. Zato, "ako želite živjeti sretan život, vežite ga za cilj (o. p. onaj vječni), a ne za ljude ili stvari" (Albert Einstein).

mr. Mladen Šutalo