Crkva na kamenu

dr. Mile Vidić

Darivanje je krijepost koja je temelj kršćanskoga života. Lijepo je primiti dar, ali je još ljepše darivati. Materijalna vrijednost dara ne bi trebala biti na prvome mjestu, nego smisao i nakana darivatelja. Ako je na prvome mjestu materijalna vrijednost, odnosno skupocjenost dara, onda to dovodi do grintavosti, pohlepe i vječito nezadovoljna i bolna srca jer ga ništa materijalno ne čini zadovoljnim i sretnim. Dar je ono što nas potiče na radost i zahvalnost, a prava je vrijednost u ljubavi s kojom primamo i dajemo dar. Najveći znak i doseg naše ljudske ljubavi jest darovati dio sebe za drugoga. Najdragocjeniji, najsavršeniji i najljepši dar kojega je čovjek mogao primiti jest Očevo darivanje Sina i Sinovo samo-darivanje na križu. Upravo je to središnji orijentir kršćanskoga smisla darivanja, dati sebe za drugoga. Specifična vrsta darivanja, koja sadrži određena moralno-etička pitanja, jest doniranje i transplantacija organa.

Sv. Ivan Pavao II. u Evangelium vitae ističe kako su doniranje i transplantacija organa čini bogati čovjekoljubljem i ljubavlju, te da su to herojska djela koja očituju najuzvišeniji stupanj ljubavi. To je iskreni dar samog sebe koji izražava iskonski ljudski poziv na ljubav i zajedništvo. Čini se kako suvremena medicina rapidno i nezaustavljivo napreduje, pobijedila je mnoge bolesti. No, s druge, pak, strane vidimo veliku ograničenost medicine, te nam se čini kako može učiniti malo ili nimalo na polju ljudskoga zdravlja. Zahvalna na medicinskom napretku i uspjesima koji spašavaju živote koji su dostupni mnogim ljudima, ali na žalost ne i siromašnima, Crkva prepoznaje i moralno-etičke izazove koji dolaze s takvim napretkom. Veliki i vidljivi rezultati napretka medicine jesu na području transplantacije organa. Danas se s velikim uspjehom izvode mnogi zahvati koji su, ne tako davno, smatrani nemogućim i za čovjeka nedostižnim. Transplantacija organa može se definirati kao medicinski postupak odstranjenja tkiva ili organa iz tijela žive ili preminule osobe kako bi se oni presadili u tijelo primatelja da bi se time primatelju omogućilo produženje ili spašavanje života (Parker & Parker, 2003.). Dok je, pak, donacija organa etički ili pravni postupak kojim se osoba darivatelja slaže da se medicinski postupak odstranjenja organa izvrši na njoj i presadi u tijelo druge osobe (Wright, 2008.). U javnom žargonu ta se dva termina i postupka izjednačavaju, pa se termin donacija (ili darivanje) organa koristi i za postupke presađivanja organa s mrtve ili žive osobe.

Pokušaje i prve polovične uspjehe, transplantacije nalazimo već oko 600 godina prije Krista. Kada je jedan hinduski kirurg Sushruti izvršio transplantaciju kože lica. U prvim stoljećima kršćanstva transplantacija nije bila strana. Najpoznatiji liječnici - sveci u Crkvi jesu Kuzma i Damjan. Oni su postali poznati po velikom podvigu presađivanja noge preminula Etiopljanina drugom pacijentu. O početcima moderne transplantacije organa može se govoriti od kraja 18. i početka 19. stoljeća. Početkom 20. stoljeća uspješno je izvršeno auto-presađivanje bubrega na psu. Na čovjeku je prvo presađivanje izvršeno u Lyonu 1906., i to bubrezi svinje i koze. Potom je uslijedilo više pokušaja presađivanja organa na čovjeku, većinom su pokušaji bili na bubrezima. No, rezultati nisu bili tako uspješni. Svoj pravi razvoj ova grana medicine doživljava sredinom 20. stoljeća.

Postavlja se pitanje je li etički ispravno doniranje i transplantacija organa? Što Crkva uči o ovoj problematici? Ova problematika postavlja niz etičkih pitanja vezano uz međuljudske odnose, osobnu i društvenu odgovornost, integritet, identitet i cjelovitost osobe, slobode, ljudskoga dostojanstva, zdravlja, bolesti... Općenito, Crkva podržava i zauzima se za doniranje i presađivanje organa kao velikodušan i plemenit čin sve dok se poštuju odgovarajuća moralna načela. To je jedan nov način služenja bližnjima. Evanđelja govore o Isusovoj posebnoj i velikoj brizi, ljubavi i suosjećanju prema bolesnicima. Crkva nastavlja Isusovu brigu, ljubav i skrbi se za bolesne s dubokim suosjećanjem i poštovanjem za dostojanstvo ljudske osobe. Crkva naglašava solidarnost s bolesnicima, promicanje zdravlja i liječenje bolesti. Kao što je Krist na križu dao svoj život za nas tako i mi možemo dati dio sebe za drugoga. No, treba voditi računa o zdravlju i životu darivatelja i o dobrobiti i uspješnosti u spašavanju života primatelja. Bilo koji oblik manipulacije s organima (prodaja, ubojstva radi trgovine organima, sakaćenje ili proglašenje smrti, a osoba je još uvijek živa, moralno ne prihvatljivi pokusi i "uzgoji" organa) apsolutno su nedopušteni. Donacija i transplantacija organa jest vrhunski čin ljubavi prema bližnjemu i kao što sv. Ivan Pavao II. kaže: "Sve što može poslužiti životu grijeh je pokopati".

Crkva na kamenu