Crkva na kamenu

Temeljno područje u koje čovjek ne bi trebao ulaziti i ponašati se kao gospodar jest odlučivanje što je dobro a što zlo. Pokušaj da se čovjek postavi kao Bog u razgraničavanju što je dobro a što je zlo već je prouzročilo nered u redu stvaranja.

Kršćanin pred izazovima umjetne inteligencije

Potrebno je reći da mi kršćani, premda se čini pretenciozno ali je ohrabrujuće, budućnost poznajemo. Ona je eshatološka i sadržana je u odgovoru puka na svećenikov usklik u svetoj Misi: Tajna vjere! Tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo. Kršćanska budućnost, budućnost Crkve i svega stvorenoga jest Kristov drugi dolazak.

Javnost sve više pokazuje zanimanje za umjetnu inteligenciju. Naveliko se već raspravlja o korisnosti i štetnosti. U judeo-kršćanskom poimanju čovjek je pozvan da svojim radom surađuje s Bogom na usavršavanju svega stvorenoga. Na tom putu usavršavanja različite su opasnosti. Temeljne opasnosti jesu negiranje zla kao duhovnog bića i posljedice istočnoga grijeha, ranjenost ljudske naravi i sklonost grijehu, na ljudsko djelovanje.

Čovjek pozvan da upravlja

Poredak koji je postavljen stvaranjem čovjeka u Post 1,29-31 određuje budućnost svega stvorenoga. Ovdje nije cilj proricati budućnost niti svijeta, niti Crkve, nego sagledati ulogu čovjeka u odnosu na sve stvoreno. Potrebno je reći da mi kršćani, premda se čini pretenciozno ali je ohrabrujuće, budućnost poznajemo. Ona je eshatološka i sadržana je u odgovoru puka na svećenikov usklik u svetoj Misi: Tajna vjere! Tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo. Kršćanska budućnost, budućnost Crkve i svega stvorenoga jest Kristov drugi dolazak.

Ciceronov izraz u skraćenoj verziji historia est magistra vitae pomaže nam da na temelju povijesnih iskustava, prisjećajući se nekadašnjih pogleda na budućnost koje mi sad živimo kao sadašnjost, pokušamo doći do, recimo tako, slutnje onoga što je pred nama. I ne, nije to samo znatiželja ili strahovanje od budućnosti nego pokušaj sagledavanja ispravnosti ljudskih odluka i postupaka.

Upravo nam Post 1,29-31 otkriva predodređenost čovjekova odnosa sa svim onim što je Bog stvorio. Sve stvoreno povjereno je čovjeku na upravljanje do drugoga Kristova dolaska. Drugi izvještaj o stvaranju Post 2,16-17 podsjeća na čovjekovu ograničenost: "sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo" (Post 2,17). Postoje područja u koja čovjek ne smije zalaziti. Temeljno područje u koje čovjek ne bi trebao ulaziti i ponašati se kao gospodar jest odlučivanje što je dobro a što zlo. Pokušaj da se čovjek postavi kao Bog u razgraničavanju što je dobro a što je zlo već je prouzročilo nered u redu stvaranja. Nakon što je kušao plodove odlučivanja što je dobro a što je zlo otvoriše se oči i čovjek spoznaje da je gol tj. svijest o vlastitoj nemoći pred zlom i gubitak prijateljstva s Bogom prouzročeno ostvarivanjem pretenzije da stvorenje postane Bog. Čovjekova nemoć pred zlom proizlazi iz činjenice da je zlo duhovno biće koje nasrtljivo želi čovjeka pridobiti i osvojiti. Bez Božje intervencije čovjek ostaje bez potrebne zaštite i osposobljenosti da se zlu suprotstavi. Krist postaje čovjekom i uspostavlja Crkvu upravo iz tih razloga s garancijom "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena ne će je nadvladati" (Mt 16,18). Jedina moć i snaga koja može obuzdati i svladati do konačnog poraza zlo jest Krist i njegova Crkva vođena Duhom Svetim koji pronalazi ljude za suradnike. Kristovo upozorenje: "Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?" (Mt 5,13) jest poziv Crkvi da budno prati događanja i, vođena Duhom Svetim, prepoznaje što je dobro a što zlo za čovjeka. Dakle, prepoznaje a ne određuje što je dobro a što zlo. Na žalost, društvo u kojem živimo određuje zakonima i odredbama što je dobro a što je zlo. Uloga koju si društvena uređenja prisvajaju jest uloga Boga. Takvo što otvara "Pandorinu kutiju".

Bog - čovjek - umjetna inteligencija

Sveprisutni i korisni internet 1969. osnovalo je Američko Ministarstvo obrane s ciljem povezivanja određenog broja računala u SAD-u. Ono što mi danas poznajemo kao servis World Wide Web osmislio je Tim Berners-Lee u CERN-u u Švicarskoj 1989. godine. Zanimljivo je da se upravo za internet danas tvrdi kako je zbog svoje raširenosti najveći izvor malicioznog softvera. Iza malicioznih softvera stoje maliciozni ljudi. I unatoč zakonima i propisima koje vlasti donose, ograničenjâ djelovanja zla kroz virtualni svijet, čini se, ne smanjuju se i to postaje bezuspješna borba. Internet kao sredstvo je itekako korisno. Načini na koji dolazimo do informacija na internetu najčešće nisu vjerodostojni i pouzdani pa je potrebno poznavati točno internetsko mjesto gdje s određenom dozom pouzdanja možemo koristiti podatke.

U posljednje vrijeme umjetna inteligencija predstavljena je kao čovjekov suradnik. Na pitanja kako će umjetna inteligencija pomoći ili odnemoći ljudima trenutačno nema mogućih odgovora. Jasno je da će umjetna inteligencija biti od pomoći ljudima kao što su od pomoći World Wide Web te općenito umrežavanje i digitalna tehnologija. U ovom trenutku od prvog koncepta modernog računala u devetnaestom stoljeću do našega vremena sveprisutnosti suvremenih tehnoloških pomagala nije se u cijelosti sagledala korisnost ili štetnost. Roditelji primjećuju promijene kod djece koja koriste suvremena tehnološka pomagala. Psiholozi aktualiziraju pitanje novih vrsta ovisnosti o internetu, društvenim mrežama itd. Upozoravaju na opasnosti za djecu u razvoju koja nekontrolirano koriste tehnološka sredstva. Obrazovni sustav na svim svojim razinama nije pronašao načina kako doskočiti zlouporabi i posljedicama korištenja naprednih tehnologija u obrazovnim procesima stjecanja potrebnih vještina i znanja korisnih pojedincima i društvu. S razlogom i sa strepnjom postavljaju se pitanja koju će štetu prouzročiti korištenje umjetne inteligencije. Jesu li benefiti koje će umjetna inteligencija donijeti veći od štete koju će zlouporabom nanijeti pojedincima i društvima? Čini se nemogućim u ovom trenutku dati odgovor na to pitanje. Umjetna inteligencija kao niti mobiteli, kompjutori, društvene mreže, internet itd. po sebi nisu zli nego postaju zlom u onoj mjeri koliko je korisnik zao.

Čovjek ne smije smetnuti s uma da nije gospodar svega stvorenoga pa tako niti vlastite pameti niti sposobnosti kojima ovaj svijet usavršava. Samo smo suradnici a ne gospodari. U toj svijesti nam mogu pomoći četiri stožerne krjeposti: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost. Razboritost nam je potrebna kako bismo u šumi tehnoloških dostignuća znali u svim prilikama razlikovati istinsko dobro od zla i odabrati prikladna sredstva da dobro činimo. Pravednost će nam pomoći, koristeći se talentima u postojanoj i čvrstoj volji, Bogu i bližnjemu dati ono što im pripada. Jakost će nam pomoći da u poteškoćama i zavodljivostima tehnoloških dostignuća tragamo za dobrom. Umjerenost će nam poslužiti da se obuzdamo u privlačnostima naslada i (po)ostanemo osposobljeni za uravnoteženu upotrebu stvorenih stvari.