Crkva na kamenu

Razgovor s don Krešom Puljićem, biskupijskim povjerenikom za pastoral obitelji

Don Krešo, nije Vas potrebno predstavljati većem broju naših čitatelja, ali zbog onih malo mlađih zamolio bih Vas da nam se predstavite?

- Rođen sam 1955. u župi Rotimlja. Klasičnu gimnaziju završio sam u Splitu, teološki studij u Sarajevu, a za svećenika sam zaređen 1981. Bio sam duhovni pomoćnik osam godina u župama: Gradina, Hrasno i Katedrala u Mostaru, gdje sam četiri godine obavljao i službu ravnatelja Biskupijskoga caritasa i ravnatelja Papinskih misijskih djela hercegovačkih biskupija, od 1984. do 1988. te brigu o pastoralu srednjoškolaca. U jesen 1988. biskup Pavao Žanić šalje me na postdiplomski studij pastoralne teologije u Rim (Lateran), a potom karitativne teologije na sveučilištu u Freiburgu (Njemačka). U jesen 1993. magistrirao sam iz pastoralne teologije u Rimu poslije čega me biskup Ratko Perić vraća u Mostar radi preuzimanja vodstva Biskupijskoga caritasa u ratnom vihoru, gdje sam radio do jeseni 1999. Potom sam dvadeset i dvije godine bio župnik u mostarskim župama Centar-Zalik i Bijeli Brijeg. Od povratka iz Rima 1993. do 2007. predavao sam pastoral obitelji i pastoral posebnih skupina i kratko njemački jezik na Teološko-katehetskom institutu u Mostaru. Od rujna 2022. župnik sam u župi Dračevo. Još je bilo desetak dekreta i dužnosti u raznim crkvenim ustanovama. Svugdje se dosta radilo i puno uradilo. Bogu na slavu.

Povod ovom razgovoru jest služba koju vršite: biskupijski povjerenik za pastoral obitelji. Možete li predstaviti Vaše Povjerenstvo i službu povjerenika?

- Ovako o Povjerenstvu kaže Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj (KS, 2002., str. 72): "Svaka biskupija treba u okviru Biskupijskog pastoralnog vijeća ustanoviti Biskupijski odbor za pastoral braka i obitelji. On određuje strategiju i prioritete pastorala braka i obitelji u biskupiji. Taj bi odbor također trebao biti stjecištem informacija i ideja za različite udruge i pokrete koji djeluju u pastoralu braka i obitelji."

Biskup Petar imenovao me je povjerenikom početkom listopada 2021., a osmero članova Povjerenstva koje sam mu predložio potvrdio je krajem studenoga iste godine. Kao Povjerenstvo sastajali smo se, analizirali stanje obiteljskoga pastorala, planirali i izviješća slali biskupu Petru Paliću. A služba povjerenika jest da bira članove povjerenstva, saziva sjednice, elaborira prijedloge Povjerenstvu i prijedloge biskupu, i sve ostalo što pripada Povjerenstvu i uredu za pastoral obitelji.

Možete li nam predstaviti koje su dužnosti i aktivnosti Vašeg ureda na župnoj, dekanatskoj i biskupijskoj razini?

- Naše dvije hercegovačke biskupije premale su da bi imale urede za sva pojedina povjerenstva kao što to imaju veće biskupije po svijetu, ali mislim da bi nam nužno trebao jedan pastoralni ured za sva povjerenstva. Da bi neki ured uistinu djelovao, treba imati odgovarajući personal, prostorije i financije. A kada bismo imali ured, njegove bi zadaće bile sljedeće: "Taj ured na poseban način promiče naviještanje 'Božje namisli o braku i obitelji', promovira i koordinira tečajeve priprave za brak, formira djelatnike obiteljskog pastorala, potiče studij moralnih, socijalnih i religioznih problema vezanih uz brak i obitelj, promiče župne i nadžupne, dekanatske i regionalne strukture za pastoral braka i obitelji, daje ponude za udaljenije obitelji i za one u specifičnim i teškim situacijama, podupire različite oblike služenja obitelji, kao npr. obiteljska savjetovališta i savjetovališta za prirodno planiranje začeća, gajenje osjetljivosti za različita pitanja vezana uz zaštitu života nerođenih, te, konačno, potiče suradnju s društvenim i kulturnim strukturama na dobro obitelji" (Direktorij, str. 72).

Kao Povjerenstvo više smo puta raspravljali, ali nismo ništa strukturalno učinili na dekanatskoj i župnoj razini jer nismo imali s kime i s čime, ali ćemo pokušati ove jeseni nešto učiniti za animatore obiteljskoga pastorala po dekanatima i župama jer su u međuvremenu osposobljena naša dva bračna para.

Imate li suradnike i kako ih formirate?

- Jedna od važnih zadaća Ureda za pastoral obitelji jest formacija djelatnika za obiteljski pastoral. Na žalost, nije nam uspio program izobrazbe dekanatskih i župnih suradnika za pastoral obitelji pri našem Teološko-katehetskom institutu u Mostaru kojeg smo priredili dr. sc. Ante Pavlović (član Povjerenstva) i ja. Program je odgođen zbog nedovršena procesa pridruživanja našeg Instituta Sveučilištu u Mostaru.

Uz početnu financijsku podršku koju nam je dao Biskupijski caritas u iznosu od 900,00 KM, tri naša bračna para otpočela su, od prosinca 2022. do prosinca 2023., formacijske bračne susrete u Splitu u organizaciji Hrvatske zajednice bračnih susreta. Jedan par je odustao, a dva para koji su članovi našega Povjerenstva (Marijana i Mario Goluža te Ozrenka i Ivica Barbarić) ustrajali su. Prvi bračni par je već završio formaciju, a drugi je pri završetku. Oni će sudjelovati u formaciji budući bračnih parova suradnika iz naših dekanata i župa. Osim toga spomenuta gđa Goluža završila je formaciju za prirodno planiranje obitelji prema Billingsovoj ovulacijskoj metodi i licencirana je podučavateljica te metode u BiH. Ona je također završila i edukaciju Cjelovitog odgojnog programa za mlade o ljudskoj spolnosti koji se zove TeenSTAR i već je imala dosta blok-predavanja po našim župama, pa i u župama gdje sam bio na službi na Bijelom Brijegu i ovdje u župi Dračevo. Inače, ona i ja nastupamo timski kao članovi Povjerenstva na zaručničkim tečajevima. Želim još naglasiti da se u formaciju suradnika mora ulagati ako ih želimo imati kao suradnike i ne pripuštati ih samofinanciranju.

Na ovogodišnjem 64. Teološko-pastoralnom tjednu u Zagrebu održanom krajem siječnja, na temu: "Suvremeni izazovi pastorala i kateheze odraslih", odjeknule su riječi apostolskoga nuncija u Republici Hrvatskoj mons. Giorgia Linguae: "Zašto, upravo u društvima koja se smatraju najbolje opremljenima za današnje pastoralne izazove, svjedočimo pražnjenju crkava i katehetskih učionica i ne uspijevamo doći do novih sljedbenika?" Što kažete na to?

- Jesu im uredi dobro opremljeni ali im je pastoral previše administrativan i služben. Nije dovoljna samo struka i metoda, trebaju svjedoci vjere, a ne samo plaćeni profesionalci. Tu je problematiku prije pedeset godina identificirao sveti papa Pavao VI.: "Suvremeni čovjek radije sluša svjedoke negoli učitelje... ili ako sluša učitelje, sluša ih zato što su svjedoci" (Evangelium nuntiandi, br. 41). Studirao sam nekolike godine u Njemačkoj pa sam doživio i to da je u jednoj srednjoj školi vjeronauk predavao diplomirani teolog koji je pred djecom govorio da je ateist. A neka mi ne zamjere naši pastoralni djelatnici u Njemačkoj što ću ovo reći: osobno sam se uvjerio da su se neke naše hrvatske katoličke misije puno više bavile njegovanjem domovinskoga folklora nego pastoralom.

Nisu naši vjeroučitelji ateisti kao ovaj "švabo", niti su naše župe "folklorne" kao poneke hrvatske katoličke misije u Njemačkoj, ali zasigurno pomažemo ateizaciju djece kada na račun školskoga vjeronauka dokidamo župni. A neki naši biskupi nisu na to posebno reagirali. Eto nam problema, dilema i izazova jer upravo na župnom vjeronauku počinje dalja priprava za budući bračni i obiteljski poziv.

Sve naše druge probleme i izazove konfrontirao bih s ovim problemom iz Vašega pitanja o kojemu je govorio apostolski nuncij monsinjor Lingua. Kako je god Crkvi na Zapadu naškodila pretjerana pastoralna administracija i znanstvena metodologija, tako nama u BiH, pa i šire, jednako šteti naša pretjerana improvizacija bez dobro osmišljenih pastoralnih programa. Šteti nam i naš "vatrometni pastoral" koji se uglavnom oslanja na masovna crkvena okupljanja i prebrojavanja koliko nas je bilo, a koji se očituje i u našoj "ekspres" pripravi za sakramente koje uvodimo koji mjesec prije primanja prve svete Pričesti, krizme i ženidbe. Problemi su nam također i nominalni crkveni dekreti koji služe uglavnom za pokriće onoga čega u stvarnosti nema, a što crkveno pravo propisuje. Čini mi se da su se mnoge naše biskupije puno bolje ustrojile u pravnom nego u pastoralnom pogledu.

Koji su problemi i izazovi s kojima se susrećete ovdje u našim biskupijama s obzirom na pastoral braka i obitelji?

- Što se tiče problema i izazova u svezi samoga pastorala obitelji, spomenuo sam već potrebu uspostave struktura za formaciju suradnika. S tim u svezi trebali bi organiziranije i temeljitije poučavati kršćanske zaručnike i bračne parove o važnosti predbračne čistoće i o bračnom moralu čiji je nedostatak jedan od glavnih uzroka nesretnih brakova i sve učestalijih rastava. Bez bračnoga morala i prirodnoga planiranja obitelji, crkveni brakovi urušavaju se kao "kula od karata", a da mnogi bračni parovi misle da im je uzrok problema u nečem drugom. Dakle, nisu samo rastavljeni parovi oni urušeni brakovi, nego i oni gdje prava bračna ljubav ne kontrolira njihovu spolnost i njihovo planiranje obitelji. Bračni drugovi ne smiju biti jedno drugom sredstvo za zadovoljavanje vlastite ili obostrane požude. Tu je izvorište svakolike nesreće. Pa i sreće ili nesreće njihove djece.

Svima nam je jasno da dobroj pripravi za brak nije dovoljno nekoliko sati predbračne pouke pa da se bračno zajedništvo shvati kao uzajamno sakramentalno sebedarje i da se ženidba živi kao zajedničarstvo u "velikom otajstvu" ljubavi Krista i Crkve (usp. Ef 5,1-33). Stoga je po želji pape Franje "Dikasterij za laike, obitelj i život" izdao dokument o pripravi zaručnika (katekumenat) i njihovu praćenju poslije vjenčanja koji se zove: Katekumenski itinerari za bračni život (KS, 2023.) gdje se priprava na brak dijeli na dalju, bližu i neposrednu pripravu, od kojih ove dvije zadnje etape traju gotovo godinu dana. Tom katekumentu pripada i pastoralna pratnja mladih bračnih parova. Svu ovu problematiku načeo je sv. papa Ivan Pavao II. u svojoj pobudnici Familiaris consortio - ­Obiteljska zajednica, još 1981.

Pastoralni problem i izazov vidim i u kasnom sklapanju brakova kod mnogih naših mladih, a s time je povezan i demografski problem. Izazov vidim i u tome da trebamo formirati laike i supružnike koji bi bili subjekti i suradnici obiteljskoga pastorala. Rješenje nekih od navedenih problema vidim i u osnivanju Obiteljske zajednice u župi o kojoj imam najljepša iskustva. U moje dvije dosadašnje župe u toj zajednici izraslo je mnogo suradnika i produhovilo se mnogo bračnih parova. Kroz tu zajednicu mogao sam pratiti mlade bračne parove u njihovu srastanju i njihovu djecu u odrastanju. Na taj način zbližilo se mnogo obitelji koje se i danas druže, zajedno rastu u vjeri i pomažu jedni drugima u raznim potrebama.

I na kraju, problem i izazov vidim u mladićima i djevojkama starije dobi koji se skanjuju sklopiti brak. Ima li itko rješenje za ovu vrstu problema i dilema?

Svjedoci smo višedesetljetne krize morala kod kršćana počevši od teoloških rasprava do praktičnoga življenja. Blagopokojni papa Benedikt XVI. o tome piše i u svojim spisima koji su posthumno, po njegovoj želji, nedavno objavljeni. Upravo kriza suglasja o kršćanskom moralu, pogotovo onoga što se tiče i same obitelji, to jest nauk o ljudskoj seksualnosti dovode do rušenja uporišnih točaka i pokušaja zamjenjivanja teza. Krajem godine deklaracija Dikasterija za nauk vjere "Fiducia supplicans" dodatno je zbunila neke vjernike, druge naljutila a treće potaknula na likovanje. U svoj toj problematici možete li nas podsjetiti koji su to temelji za zdrav kršćanski moral kako pojedinca, tako i obitelji?

- Temelj zdrava kršćanskoga morala jest biblijska istina da je Bog čovjeka stvorio na svoju sliku, kao muško i žensko, da budu jedno tijelo te da se plode i napuče zemlju (usp. Post 1 i 2). Tu je biblijsku istinu svojim naukom utvrdio Krist Gospodin (usp. Mt 19 i Mk 10). Ova je istina sveta kao i one koje molimo u Vjerovanju.

Nekada su kršćani bili progonjeni i ubijani zbog vjere u Boga, a evo dolaze vremena kada će Crkvu i vjernike progoniti zato što brane dostojanstvo čovjeka i obitelji kao slike Božje. Posljedica istočnoga grijeha Adame i Eve bila je u tome da im je Sotona sveo (reducirao) ljubav na nagon, spolnost na genitalnost te im time rastavio spolnost od ljubavi i spolnost od plodnosti, što se, na žalost, nastavlja događati i u mnogim našim crkvenim brakovima. Iz toga zla nikla je u svijetu prostitucija, rastave, abortivne pilule, abortusi, sterilizacija...

A sada Sotona ide korak dalje pa preko ozakonjene rodne ideologije i raznih njezinih zakonodavnih "istambulskih konvencija" udara na samu ljudsku narav tako da ti sugerira i da te operira da možeš biti žensko u muškom tijelu i obratno, kad ti god padne na pamet. Prema tim forsiranim perverzijama pišu se nova "ljudska" prava i ozakonjuje ono što je neprirodno i nemoralno, kao što su homoseksualne zajednice, njihovo usvajanje djece itd. Iz ovoga novoga zla stvaraju se "izrodi", djeca će im biti serijski "proizvodi", a normalni porodi djece bit će zabranjeni u ime ženskih ljudskih prava. Što će biti sljedeće? Čudovišta i monstrumi? Sreća je pa vjerujemo da je Bog jači od svakoga zla i da on na dobro surađuje s onima koji ga ljube i koji se ljube kako on zapovijeda (usp. Rim 8,28).

Koji je Vaš stav o spomenutoj deklaraciji "Fiducia supplicans"?

- Uh! O tome se jasno očitovao naš umirovljeni biskup Ratko, neki kardinali i neke biskupske konferencije u svijetu koji su za Vatikan samo obični "ministranti", a ni u svojoj državi "glas" bez odjeka. Evo ukratko: s njezinim nejasnim stavom prema homoseksualnim parovima i teološko-neutemeljenim pastoralnim blagoslovom osobama koje žive u takvu grješnu i protuprirodnu stanju, deklaracija "Fiducia supplicans" samo zamagljuje jasnu crkvenu nauku o bogoliku čovjeku, bogomdanom braku i o Božjem blagoslovu. Za mene je svaki blagoslov koji podjeljuje svećenik pravi liturgijski blagoslov i on nikada ne može biti izraz razumijevanja prema onima koji žive u grijehu. Kakva je to deklaracija (izjava, proglas) kojoj trebaju naknadna i nategnuta priopćenja i tumačenja?

Čitamo na web-stranici župe Dračevo da se ove godine obilježava 150. obljetnica župe.

- Da, mi ovu jubilejsku godinu obilježavamo raznim pastoralnim programima i građevinskim projektima. Od pastoralnih projekata najdraži su mi: Župni i međužupni pokret mladih (Dialogos) i Pokret za život i obitelj (Bios), a od građevinskih projekata radujem se zavjetnom Gospinu brončanom kipu koji bi trebao stajati u fontani pokraj ulaza u župnu crkvu i vitrajima koje ćemo postaviti na osam prozora župne crkve.

Na kraju, molimo Vas, uputite poruku našim čitateljima?

- Čuvajmo dostojanstvo i svetost ljudske osobe, života, braka i obitelji. To je jedino pravo Evanđelje života, kako nas je učio veliki obiteljski papa Ivan Pavao II. ■