S. Meri Muše, članica sestara Službenica Milosrđa

Labirint migracija put je nade, ali i rizika


Sarajevo,  Pon, 20. Prosinac 2021.

Povodom Svjetskog dana migranata koji se obilježava 18. prosinca, sugovornicu smo pronašli u diplomiranoj pravnici i članici sestara Službenica Milosrđa (Ančele) s. Meri Muše koja je, između ostaloga, angažirana u Isusovačkoj službi za izbjeglice (JRS) na pravnim poslovima...

S. Meri Muše rođena je u Splitu, gradu u kome se školovala te, prije 25 godina, odlučila stupiti u samostan Službenica Milosrđa koje su poznate i kao Ančele. Po struci je diplomirana pravnica što je iznimno važno za jednu međunarodnu humanitarnu organizaciju kao što je JRS. S njom smo razgovarali o uobičajenim pitanjima koja se tiču migrantske tematike, s posebnim osvrtom na balkansku rutu, stanje u Hrvatskoj te djelovanje JRS-a...

Poštovana, Svjetski dan migranata proglasila je Opća skupština Ujedinjenih naroda i obilježava se 18. prosinca svake godine. Što nam poručuje taj nadnevak?

Smatram potrebnim istaknuti da se izbjeglice i migranti bitno razlikuju, i kao takvi u suvremenom međunarodnom pravu različito i tretiraju, iako često putuju na isti način. Migranti se, posebice oni ekonomski, sami odlučuju na odlazak kako bi sebi i svojoj obitelji osigurali bolje životne uvjete. Izbjeglice moraju otići ako žele spasiti život ili sačuvati svoju slobodu.

Nadahnuti svetopisamskim shvaćanjem pravde, suosjećanja i ljubavi, pod pojmom migrant podrazumijevamo sve raseljene osobe koje svoje ljudsko dostojanstvo traže na nekom drugom mjestu.

Dana 18. prosinca 1990. usvojena je Konvencija o zaštiti prava migrantskih radnika i članova njihovih obitelji. Obilježavanjem tog dana podsjećamo se doprinosa koji migranti daju ekonomijama zemalja u koje migriraju, te naglašavamo važnost poštivanja njihovih ljudskih prava i osiguravanja uvjeta života dostojna čovjeka.

Broj migranata u svijetu stalno raste, a od 272 milijuna osoba koje žive izvan svoje zemlje, prema podatcima UN-a, veliki broj nema pristupa osnovnim socijalnim pravima.

Obilježavanje ovog dana podsjeća nas na potrebu poduzimanja odlučnijih koraka i suočavanja s uzrocima neregularnih migracija, inače će još više života migranata, koji pokušavaju prijeći međunarodne granice na nezakonit način, biti izgubljeno u rukama krijumčara i trgovaca ljudima. Vjerojatno nikad i nećemo saznati točan broj jer će mnogo migranata slijedeći svoj san o novom i boljem životu, izgubiti život u potpunoj anonimnosti u pustinjama, oceanima ili drugim nesrećama.

Posljednjih godina svjedočili smo kako sve više migranata s Bliskog istoka, iz Azije i Afrike ide prema Zapadu koristeći teritorij BiH kao tranzitnu zonu, a u Hrvatskoj nailaze na barijere. Danas se čini kako je ta brojka manja te da Hrvatska i BiH pomalo postaju nezanimljive zemlje za tranzit te populacije?

Migranti su očito dokučili da je put u Europu preko Bjelorusije sigurniji nego preko Sredozemnog mora koje je progutalo mnoge živote. Sve više izbjeglica bira ovu rutu, a bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko pušta ih da prođu. Međutim, u Europskom parlamentu situacija na bjelorusko-poljskoj granici definira se kao "napad". Skoro nitko više ne govori o humanitarnoj krizi i pravim uzrocima ovakvih migracija. Čini mi se da je malo nade da će doći do smirivanja situacije i da će BiH i Hrvatska postati nezanimljive tranzitne zemlje. Možda se radi tek malo o prebacivanju tenzije na drugi dio istog obruča.

Organizacija kojoj pripadate uključena je u koordinaciju za brigu i pomoć ljudima u pokretu, migrantima i izbjeglicama, koji prolaze kroz Hrvatsku. Što nam možete reći o konkretnim rezultatima vašega rada?

Pružiti utočište ljudima koji bježe od proganjanja iz svoje zemlje jedno je od najstarijih civilizacijskih obilježja koje seže više od 3 500 godina unatrag, iz vremena procvata velikih antičkih carstava na Srednjem istoku. Tri tisuće godina kasnije, 80-ih godina prošlog stoljeća, isusovci, u jeku Vijetnamskog rata, odlučuju olakšati patnju stradalih i osnivaju JRS - Isusovačku službu za izbjeglice. Od tada, pa tako i danas, JRS pomaže izbjeglice i migrante koji si, izlažući se opasnosti, pokušavaju osigurati bolji život. Prošle je godine JRS u 57 zemalja diljem svijeta pomogao i promijenio živote više od milijun ljudi.

JRS u Hrvatskoj radi s četirima skupinama stranaca: osobama koje su u postupku traženja međunarodne zaštite, osobama koje su dobile azil ili supsidijarnu zaštitu, osobama koje su u RH po osnovi dozvole za boravak i rad te s Hrvatima povratnicima, uglavnom sa španjolskog govornog područja iz Južne Amerike.

Neovisno o kojoj se skupini radi, kada stranac dođe u tuđu zemlju, prinuđen je ovisiti o tuđoj pomoći. Ništa mu nije unaprijed dano, nema nasljedstva, zaštite, roditelja, prijatelja. Jezik komunikacije je engleski, ali rijetki su oni koji se njim dobro služe. Ta jezična barijera im priječi dobiti ono što im treba. Rijetko tko od izbjeglica ili stranaca ima bilo kakav identifikacijski dokument. To su osobe koje trebaju dokazivati svoje ime, zemlju podrijetla, nadnevak rođenja. Pomoći im da dobiju neki dokument, da riješe neki svoj status prve su i najveće stvari u životu svake osobe koja traži novi dom u tuđoj zemlji, koja želi obrazovanje, posao, zdravstveno osiguranje, spajanje s obitelji koja je ostala u zemlji podrijetla, koja mora naučiti jezik zemlje. To ne znači samo uputiti jednu takvu osobu da nešto i negdje učini, nego je pratiti u korak, pisati dopise, zastupati je, pratiti do određenih institucija, prevoditi, zagovarati dok ne dobije to svoje pravo, biti joj suputnik i supatnik.

Koji su aktualni projekti JRS-a u ovoj situaciji u kojoj se našla čitava regija? S kim surađujete u ovom velikom poslu?

Veći je broj projekata koje JRS provodi, ali navest ću dva bitno različita, od kojih je prvi projekt integracije, a drugi podizanja svijesti mladih u školama i lokalnim zajednicama.

Projekt pod nazivom MUZA – Migranti U Zajednici započeo je prošlog mjeseca, a provodit će se tijekom sljedećih dviju godina. Kroz ovaj projekt nastojat ćemo pomoći izbjeglicama da se osamostale i postanu neovisne, odnosno potpuno uključene u hrvatsko društvo. Jedna od bitnih stvari je jezik. Da bi stranac samostalno funkcionirao u nekom društvu, potrebno je usvojiti jezik zemlje, inače ne možemo govoriti o integraciji. Izbjeglice ne moraju biti samo pasivni primatelji usluga, već aktivni sudionici društva komu daju svoj doprinos i obogaćuju ga svojim posebnostima. Znamo da u Hrvatskoj postoji veliki nedostatak radne snage, napose na području građevinarstva i turizma, pa je potrebno potaknuti ljude da nauče nove vještine i angažiraju se.

Hrvatska je, do ovih globalnih događanja, godišnje primala više od 70 000 stranih radnika, posebno u turizmu i građevinarstvu, i taj je broj iz godine u godinu rastao. Ti sektori gotovo da ne mogu funkcionirati bez stranih radnika, a do njih je jako teško doći. Imamo brojne kontakte s poslodavcima, pa i potpisan ugovor s Hrvatskom udrugom poslodavaca.

Mnogima smo tako već našli posao, a budući da je čest problem s nepriznavanjem strane kvalifikacije u Hrvatskoj, mnoge smo i prekvalificirali. U posljednjem projektu koji se zvao Edukacijom do bolje integracije azilanata, u suradnji s Obrtničkim učilištem i Inicijativom za engleski jezik i kulturu, 40 nezaposlenih azilanata učili smo ugostiteljskim zanimanjima.

CHANGE je europski projekt JRS-a namijenjen učenicima, kojim se nastoji potaknuti mlade ljude kritički promišljati i donositi prosudbe – posebno u kontekstu interneta i društvenih mreža – kako bi mogli razlikovati činjenice od mišljenja, prepoznati propagandu te odgovarati na govor mržnje s vlastitim pozitivnim i na činjenicama utvrđenim porukama.

Općenito, kakva je vaša suradnja s institucijama Katoličke Crkve glede rada s migrantima? Ima li otpora kod župnika?

Diljem Europe brojne župe i crkvene organizacije odzvale su se pozivu pape Franje da prime i podrže u integraciji izbjeglice i migrante koji traže priliku za bolji život. Nažalost, u našoj domovini takav način primanja migranata još uvijek nije moguć, no JRS u posljednje vrijeme zagovara otvaranje ovakvih prokušanih, sigurnih, legalnih i solidarnih putova migracija koje nazivamo humanitarni koridori.

Uz razgranatu mrežu JRS obitelji diljem svijeta i zajedničku vjeru da je pravedniji i solidarniji svijet moguće početi graditi malim, ali sigurnim koracima, pozivamo Vladu RH i MUP RH da reaktivira, ali i donese nove odluke koje će omogućiti provođenje programa solidarnosti, zakonitih i sigurnih putova migracija za izbjeglice koje svakodnevno stradavaju na svom putu do slobode, nerijetko gubeći život u potrazi za mjestom na kome će imati pravo na život.

Po uzoru na ovaj prokušani model prihvata, koji već godinama u drugim zemljama uspješno provode crkvene organizacije, JRS bi, u suradnji sa župnim zajednicama koje su izrazile želju pridružiti se pokretu solidarne i konkretne podrške, mogao ponuditi smještaj za nekoliko najugroženijih izbjegličkih obitelji.

Ove smo godine, zajedno s izbjeglicama, bili gosti biskupija i župnih zajednica u Rijeci, Splitu, Varaždinu i Zagrebu. Primili su nas bratski, otvorenih srdaca, ugostili kao prijatelje, spremni pružiti podršku i čuti priče osoba koje su u Hrvatskoj pronašle sigurnost i zaštitu. Također, surađujemo s Hrvatskim katoličkim sveučilištem, Družbom Isusovom, SKAC-om diljem zemlje, katoličkim medijima i drugim institucijama i zajednicama unutar Katoličke Crkve. Oni koji su u otporu ponekad su možda glasniji, no svjedočim kako i među njima ima onih koje je susret s našim novim sugrađanima i našim djelovanjem promijenio. Ključ razumijevanja je stoga uvijek u osobnom susretu s osobom u potrebi. To mijenja perspektivu, unosi nove vrijednosti i otvara mjesto dijalogu, suradnji i prihvaćanju.

Postoji li barem približan podatak koliko migranata i izbjeglica u jednom danu boravi na teritoriju Hrvatske? Za koliko se njih brine JRS?

Nedavno smo u našem centru SOL imali priliku pitati 30-ak studenata jesu li upoznati s činjenicom koliko je osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u RH. Odgovori su bili od nekoliko stotina tisuća do jednog milijuna. Ako su studenti tako percipirali poruku medija, velika je vjerojatnost da i velika većina Hrvatske javnosti tako misli.

Međutim, Hrvatska je zasad među zemljama Europske unije koje dodjeljuju najmanji broj međunarodnih zaštita. Od 2006. do 2021. Hrvatska je dodijelila 844 azila ili supsidijarne zaštite. Od toga ih u RH živi tek negdje oko 500-tinjak jer su ostali otišli u zemlje koje za njih zvuče prosperitetnije.

Ove je godine zahtjev za međunarodnu zaštitu podnijelo 1 858 izbjeglica. Prema statističkim pokazateljima, prema državljanstvu najviše ih je iz Afganistana, negdje oko 1 000, potom Iraka, Irana, Pakistana, Sirije, Turske, Bangladeša…Međutim, velika većina ne sačeka rješenje, već napušta RH i odlazi prema Njemačkoj, Francuskoj, Italiji… U Prihvatnom centru Porin u Zagrebu redovito boravi do 300 tražitelja međunarodne zaštite.

Ove je godine kroz SOL prošlo nekoliko stotina ljudi, dok nam je zbog trenutne situacije spriječen ulazak u Prihvatilište za tražitelje i Detencijski centar.

SOL je JRS-ov Centar za integraciju izbjeglica, što je akronim za Susret običnih ljudi, a istodobno i sol kao tvar koja daje okus hrani. I zaista, svi se mi u JRS-u trudimo biti taj začin dobrote koji će strancu dati okus života u tuđoj zemlji. Jer dobar ljudski život može biti samo tamo gdje smo uložili trud da ga oblikujemo. On se sam po sebi nikad nije dogodio.

Prije nekoliko godina sentiment lokalnog stanovništva bio je naklonjen migrantima, ali danas, nakon brojnih pljački i ubojstava, obični čovjek više nije za migrante i izbjeglice, to jest ne želi ih u svojem susjedstvu... Kako to komentirate?

Brojne pljačke i ubojstva? Osim jednog jedinog izdvojenog nesretnog slučaja o kome smo nedavno mogli čitati u medijima, nije mi poznato da se u Hrvatskoj sve ove godine dogodio ijedan slučaj ubojstva od osobe u izbjegličkom statusu. Provala u napuštene kuće koje su se nalazile na tranzitnim rutama migranata je bilo. Velika je odgovornost medija ne promicati niske strasti, nego voditi ljude ka susretu s realnošću, predstavljati konkretne priče, lijepe primjere integracije jer ih zaista ima, onih koji su donijeli dobrobit zemlji u koju su došli. Ti ljudi nisu agresori, nego ljudi očajni, prevareni i potrebiti. Oni životom pokazuju ono što mi svi jesmo, a to je da smo putnici, pa i izbjeglice na ovoj zemlji i da putujemo. Oni su nam dani kao ispit ljudskosti na ovome putu.

Yazdan, učenik trećeg razreda srednje medicinske škole u Zagrebu, mladić koji je u petnaestoj godini života pobjegao iz rodnog Irana zajedno s majkom i sestrama blizankama zbog teškog obiteljskog nasilja, kaže: “Ponekad mi izgleda kao da ljudi misle da smo mi imali izbora gdje i kako ćemo doći – valjda nisu informirani da kada nam prijeti smrt, možemo samo bježati.“

Jeste li se susretali s otporom domicilnog stanovništva za vrijeme rada na svojim projektima?

Da, ali ne zato što su imali negativna iskustva sa strancima već zbog straha od nepoznatog. Stranac je nepoznanica. I straši. Svima nam je zadatak pomalo mijenjati taj mentalitet i oslobađati ljude od straha od nepoznatog, od onoga s čim se nisu susreli, što im je daleko.

Integracija stranaca u društvo uistinu je težak proces zbog različitosti običaja, mentaliteta, jezika, pisma. To je izazov koji nema alternative jer će se ljudi uvijek seliti, migrirati. Uzmimo samo za primjer naše iseljenike koji su se iselili u zemlje Južne Amerike zbog svojedobnih nedaća i tamo bili stranci, a sad je tu treća generacija koja se vraća u Domovinu zbog istih ili sličnih problema. U zemlji svog podrijetla oni su opet stranci. Prva i treća generacija iste loze. Dolaze mi u misao riječi Thompsonove pjesme: Moj dida i ja… Drugo vrijeme - ista sudbina. Zato ne smijemo osuđivati.

S kršćanskog aspekta pojam stranca pokazuje koliko je važan susret sa strancem i koliko je težak. Da nije težak, stranac ne bi bio toliko važna figura u Bibliji. Ne trebamo se bojati stranaca. U Hrvatskoj ih ionako nema mnogo. Na nama je da pokažemo svoju ljubav i prihvaćanje. Na ljubav se odgovara ljubavlju. U susretu s drugim si kao kad gledaš u zrcalo. Vidiš ono što doneseš.

Razmišljajmo na kraju o budućnosti. Kakvi dani čekaju BiH, Hrvatsku i općenito Europu glede novih valova migranata?

Standardi ljudskih prava vrijede za sve migrante, bez obzira na njihov pravni status. Poštivanje ljudskih prava mora uvijek biti ispred provedbe zaštite granica i viznog režima. Migranti ne traže milost, nego pravednu priliku da ostvare svoja prava na život i rad bez diskriminacije i iskorišćivanja koji su ih najčešće i natjerali na odlazak iz njihove zemlje.

Svjedok sam strašnih priča migranata koje prepričavaju nasilje, omalovažavanje, bol i skrivene rane koje su ponijeli sa sobom kada su na put krenuli sami ili uzeli za ruku svoju djecu, birajući život, i pobjegli prema Europi. A opet, moraju nam dokazati da za nas nisu opasni, da su ljudi, da zaslužuju komadić neba ispod koga mogu zajedno sa svojom djecom disati slobodno...

Svi koji razumiju širu sliku, svjesni su da ove migracije neće prestati. Stručnjaci predviđaju da će na poseban način klimatske promjene uvjetovati migracije sve većeg broja ljudi jer će mnoga područja svijeta postati neobradiva i nenastanjiva. S druge strane i ekonomski sustav uvjetuje da mnogi ljudi postaju višak na tržištu rada pa moraju tražiti alternativu na nekom drugom mjestu. Neizbježno je da će jaz između bogatih i siromašnih uvjetovati sve veće migracije.

Labirint migracija put je nade, ali isto tako i put rizika i mnogih opasnosti i patnje. Ne smijemo zaboraviti da se iza dramatičnih naslovnica i slika ljudi u pokretu nalaze osobne priče o tragediji, hrabrosti da se krene na put i čežnja za mirnim i toplim domom.

Sv. Ivan Evanđelist nam reče da je Bog Otac toliko ljubio svijet da je poslao svoga Sina jedinca na svijet da nas spasi. Toliko je imao povjerenja u čovjeka da je svog Sina iz nebeske radosti poslao u zemaljsku žalost. Time nas uči da imamo dovoljno hrabrosti u razboritu povjerenju prema onima koji, kao izbjeglice i migranti, tragaju za dostojnijim i radosnijim životom, prema onima koji dolaze i prolaze kroz naše suzne domovine.


Razgovarao: Željko Ivković

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Održana sjednica Vijeća za liturgiju BK BiH pod predsjedanjem biskupa Komarice

Sarajevo,  Ned, 23. Sij. 2022.

Održana sjednica Vijeća za liturgiju BK BiH pod predsjedanjem biskupa Komarice

Vijeće za liturgiju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, pod predsjedanjem biskupa banjolučkog mons. Franje Komarice, održalo je u Sarajevu, u subotu 22. siječnja 2022. svoju redovitu sjednicu.

Papa: Riječ Božja nas mijenja, krutost nas skriva

Vatikan,  Ned, 23. Sij. 2022.

Papa: Riječ Božja nas mijenja, krutost nas skriva

Na treću nedjelju kroz liturgijsku godinu, posvećenu produbljivanju Svetoga pisma, Papa je u vatikanskoj bazilici slavio misu pozivajući vjernike da otkriju pravo Božje lice koje nije nikada udaljeno i ravnodušno, nego uvijek čovjeku blisko.

Papa pozvao na molitvu za mir u Ukrajini

Vatikan,  Ned, 23. Sij. 2022.

Papa pozvao na molitvu za mir u Ukrajini

Papa Franjo pozvao je u nedjelju, 23. siječnja sve vjernike da se u srijedu 26. siječnja pridruže molitvi za mir u Ukrajini.

Prvo katoličko sveučilište u SAD-u osnovano je 23. siječnja 1789. godine.

Sjedinjene Američke Države,  Ned, 23. Sij. 2022.

Prvo katoličko sveučilište u SAD-u osnovano je 23. siječnja 1789. godine.

Sveučilište je osnovao američki katolički nadbiskup John Carroll. Sveučilište Georgetown danas je jedna od najuglednijih obrazovnih i znanstvenih institucija u SAD-u.