Fra Ilija Božić, upravitelj svetišta Majke Božje u Olovu

Usprkos svemu svibanj je i dalje mjesec posvećen Blaženoj Djevici Mariji. Razdoblje je to kada vjernički život posebno obilježava Marijino štovanje, molitva krunice, ali i hodočašća u Gospina svetišta. Upravo o tome razgovarali smo s fra Ilijom Božićem, upraviteljem svetišta u Olovu.

Razgovarao: Željko Ivković

Fra Ilija je rođen u Varešu 1972. gdje je stekao osnovnoškolsku naobrazbu. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Visokom, a teologiju u Ljubljani i Samoboru. U novicijat je ušao 1990. u Osovi. Prve redovničke zavjete dao je 1991., a svečane 1995. Za svećenika je zaređen 1997. u Sarajevu.

Tijekom svoga pastoralnog djelovanja bio je u nekoliko župa među kojima prednjače „susjedne“ olovske župe kao što su Vijaka i Kraljeva Sutjeska.

Budući da je i rodom u blizini Olova, mogao nam je dati zaokružen odgovor na temu Gospina štovanja tijekom svibnja u ovome svetištu, ali i na ostala uobičajena pitanja o Marijinu štovanju tijekom povijesti, molitvi krunice te ulozi BDM-a u povijesti spasenja...

Poštovani, svibanj je Gospin mjesec. Na početku nam recite zašto je baš ovaj mjesec posvećen Blaženoj Djevici Mariji? U katoličkom kalendaru postoje mnogi Marijini blagdani. Ima li tu određena poruka?

Kako je obično bivalo kroz povijest kršćanstva, tako je i u ovom slučaju važnu ulogu za nastajanje svibanjske pobožnosti odigrao supstrat koji je već postojao u ranosrednjovjekovnim društvima. Baština koju je europsko čovječanstvo već posjedovalo dobila je s „marijanizacijom“ mjeseca svibnja novo određenje. Naime, mnogi su narodi još uvijek u svojoj kulturi baštinili predkršćanska obilježja prirodne religije, to jest društveno-vjerski život i dalje se oblikovao prema određenim „svetim“ vremenima i mjestima. U mnogim su kulturama ti supstrati samo kristijanizirani. Tako je slično bilo i s Gospinim svibnjem.

Svibanj je u ranim kulturama – obilježenim težačkim stilom života – zauzimao posebno mjesto kao vrijeme buđenja i bujanja prirode. Takav koncept obilja i procvata života bio je pogodno mjesto za razvoj marijanske pobožnosti. Gospin je kult već postojao među kršćanskim pukom, a svibanj je samo pogodno iskorišten za omasovljenje raznih pučkih pobožnosti posvećenih Mariji.

Možemo li u kratkim crtama proći kroz povijest štovanja Blažene Djevice Marije od prvih kršćanskih zajednica do danas te posvijestiti što u današnjem svijetu predstavlja svibanj?

Štovanje Blažene Djevice Marije prisutno je gotovo od samih početaka Crkve. Poznato nam je da se teologija zapravo rađa iz potrebe da objasni, opravda ili ispravi određenu crkvenu i pučko-vjersku praksu.

Već u prvoj liturgiji Crkve Marija ima zapaženo mjesto. Velika kristološka rasprava u 5. st., koja prethodi Kalcedonskom saboru, snažno je marijanski obilježena. Dogma o Mariji Bogorodici – Božjoj majci – koju je Efeški sabor proglasio 431., govori nam zapravo o već vrlo raširenu kultu štovanja Marije. I cio niz ranokršćanskih apokrifnih spisa kojima također dugujemo i štovanje Gospinih roditelja Sv. Joakima i Ane, ne samo da je znak važnosti koju je imala marijanska pobožnost, nego i početak njezina naglog širenja.

Iz ranih stoljeća baštinimo i predivnu molitvu Pod obranu se tvoju utječemo, koja je također znak žive pobožnosti već toliko stoljeća. U srednjem vijeku na europskom Zapadu dolazi do preoblikovanja marijanske pobožnosti koja se odsada više individualizira i premješta u privatne životne sfere. To međutim ne znači i smanjenje njezina intenziteta i utjecaja.

Sv. Franjo je bio, ne samo štovatelj, nego i veliki širitelj marijanske pobožnosti. Čak je i svoj novi red stavio pod Gospinu zaštitu. Franjevačka teološka škola 13. i 14. st., a osobito Ivan Duns Škot, kao njezin vrhunac, razrađuje teološku misao o Marijinu bezgrješnom začeću.

Na ovom primjeru vidimo kako je vjernička svijest o bezgrješnom začeću postojala i ranije, kako je potom franjevački teolozi razrađuju da bi na kraju postala dogmom.

Danas mnogi govore o krizi marijanske pobožnosti u Crkvi. U današnjem svijetu svibanj nekome predstavlja početak poljoprivrednih radova, nekoga već tjera na organizaciju ljetnoga godišnjeg odmora, nekom najavljuje dolazak ispita i završetka školske godine, a nekome – kao kod nas u Bosni i Hercegovini – i zavjet u neko od marijanskih svetišta.

U Vrhbosanskoj nadbiskupiji tu posebno mjesto zauzimaju Olovo na početku i Kondžilo na kraju svibanjske pobožnosti.

Koliko je svijest o uzvišenoj Marijinoj ulozi u povijesti spasenja još uvijek snažna među kršćanskim pukom? Možete li nam to posvjedočiti iz kontakata s hodočasnicima u drevnom svetištu kojim upravljate?

Sigurno je da Gospa još uvijek zauzima važno mjesto u kršćanskom životu našega puka. Ta svijest se osobito očituje u velikim proslavama Marijina uznesenja na nebo i njezina rođenja. Mnogi crpe nadahnuće za vlastiti život iz njezina primjera. Ona je uzor života u svakodnevici, odnosno primjer kako ostvariti svetost – na koju smo svi pozvani – u svom takoreći svakodnevnom životu: u obitelji, u životnom okruženju, na radnom mjestu, u odnosu prema dragim i manje dragim ljudima, u odnosu prema ljudima koji nam nanose zlo.

Sve su ovo stvarnosti na koje nailazimo u životu. Bio siromah ili bogat, bio zaposlen ili nezaposlen, bio obiteljski čovjek ili samac, svatko je od nas pred ovim životnim izazovima. Marija tako ostaje trajan putokaz Crkve koja u nasljedovanju Isusa Krista ide prema svome cilju: sjedinjenju s Bogom.

Vjernici koji hodočaste u olovsko svetište ne dolaze samo moleći za ozdravljenja ili druga nadnaravna čuda – iako su zabilježena brojna i takve vrste – nego i za ustrajnost u svakodnevnom kršćanskom životu. O tome lijepo govori i molitva Gospi Olovskoj koju naše svetište preporuča hodočasnicima: "Neka moj život, uz Tvoju pomoć, tiho izgara pred licem Božjim poput tisuća svijeća koje stoljećima gore oko Crnog kamena u Tvome olovskom svetištu."

Kada pomisle na Gospu, mnogi vjernici u svijest prizovu i molitvu krunice. Zašto je to tako?

Nisam siguran u potpunu točnost svoga odgovora, ali čini mi se jednostavnim pomisliti zato što je molitva krunice zacijelo najrašireniji oblik marijanske pučke pobožnosti.

Početak ove pobožnosti ne možemo naravno pratiti od ranih stoljeća. Osim toga, molitva Zdravomarije javlja se tek kasnije, u drugom tisućljeću kršćanstva. Neovisno o kasnijem nastanku, krunica se proširila po cijelom katoličkom svijetu i u mnogim teškim razdobljima Crkve postala je prepoznatljivim znakom katoličke vjere i marijanske pobožnosti. Tome je vjerojatno doprinijelo i masovno širenje među sve slojeve Crkve i društva. Ukratko: bila je razumljiva i prihvatljiva i nepismenom dijelu vjernika, kojih je u ranijim stoljećima bio jako velik broj.

Krunica i danas, kad je broj nepismenih minimalan u odnosu na prethodna stoljeća, ima itekako što ponuditi. Krunica nam naime u svakom desetku ružarija pomaže pratiti i razmatrati velike tajne Isusova života i našega spasenja: od anđelova navještenja Mariji pa do Marijina krunjenja kraljicom neba i zemlje.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba