Fra Bono Kovačević, župnik u Orašju

„Ne smije se dogoditi da učinimo nasilje protiv bilo čijeg života, prava, imetka i dostojanstva. To je temeljni zakon života. Zato ugušimo svaki osjećaj osvete i mržnje. Mržnja i osveta posao je đavla, ljubav i praštanje Božje je djelo“, potiče fra Bono.

Razgovarao: Josip Vričko

Sugovornik Tjednika povodom obilježavanja Dana molitve za mir u Bosni i Hercegovini župnik je župe Bl. Alojzija Stepinca Orašje fra Bono Kovačević. Rođen je 1976. u Gradačcu, kao deveto od jedanaestero djece u obitelji. Osnovnu je školu završio u Donjoj i Gornjoj Tramošnici, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Teologiju i filozofiju diplomirao je na Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima (Sarajevo).

Kao član Franjevačke provincije Bosne Srebrene za đakona je zaređen u Sarajevu 2003., a za svećenika 29. lipnja 2004. Odmah potom obavljao je službu župnog vikara i duhovnog asistenta Frame u: Sutješkom, Livanjskom, Žepačkom, Doborskom i Šamačkom dekanatu – sve do 2019.

Od 2019. obnaša službu župnika u župi Bl. Alojzija Stepinca u Orašju. Također, od 2012. do 2022. bio je promotor duhovnih zvanja u toliškom samostanskom području. Kao župni vikar bio je, a i sada je dopisnik različitih katoličkih medija, uključujući i Katoličkog tjednika te je urednik monografije Frame Domaljevac, povodom 20. obljetnice (1997. – 2017.).

U svim crkvama u Vrhbosanskoj nadbiskupiji u nedjelju, 28. siječnja molit će se za mir u Bosni i Hercegovini, što je sukladno s odlukom Svećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije donesenom 2003. i odredbom tadašnjega nadbiskupa Vinka kard. Puljića da posljednja nedjelja u siječnju bude Nadbiskupijski molitveni dan za mir u BiH. Čini se kako nam je u aktualnim okolnostima ta molitva potrebnija nego ikad.

U ove dane nemira, prijetnje i nasilja molitva nam je potrebnija nego ikad. Molitveni dan za mir u BiH jest poziv na molitvu da svi ljudi, bez obzira na nacionalno, vjersko i političko uvjerenje, žive u miru, slobodi, pravednosti i sigurnosti. Ovim danom šalje se poruka opraštanja, pomirenja i ljubavi. Molimo milosrđe Božje da se više ne događa ono što se događalo u prošlosti, posebno da se više ne događa nasilje nad najnedužnijim i najnemoćnijim ljudskim bićima, jer svaka nedužna žrtva, pripadala ona bilo kojem narodu, bilo kojoj vjerskoj zajednici i bilo kojem političkom uvjerenju, zaslužuje poštovanje i molitvu, ima pravo da joj se vrati dostojanstvo i čast.

Potrebno je danas naglasiti potrebu zajedničke molitve za obraćenje i mir u Domovini svih ljudi i svih naroda. Sv. Augustin napisa: „Molitva je čovjekova snaga, a slabost Božja.“ Iskoristimo tu snagu i slabost.

Uvriježeno je kazati kako mira nema bez pomirenja, a pomirenja bez praštanja. Vi ste, poštovani fra Bono, župnik na, tako da velimo, graničnoj župi. Mnoge su se obitelji svojedobno u Orašje doselile iz drugih župa u ovu mladu zajednicu utemeljenu 2006. A neki su se domicilni župljani – trbuhom za kruhom – odselili. Kako je danas, nakon gotovo dva desetljeća?

Da, nema mira bez pomirenja, a pomirenja bez praštanja, odnosno da bismo donijeli mir, pomirenje i praštanje, moramo se osloboditi grijeha, a vjerovati u slobodu dobra, u pobjedu mira, slobode i ljubavi.

Da, dobro ste primijetili da su se mnoge obitelji svojedobno u Orašje doselile iz drugih župa u ovu mladu orašku župu, a što se tiče onih koji su se odselili, neću reći za njih da su se odselili, nego da su otišli na privremeni rad – trbuhom za kruhom. Danas, nakon gotovo dva desetljeća, kao osobitost ove mlade župne zajednice ističem kako svaki pojedinac daje doprinos životu, duhovnom i materijalnom rastu župne zajednice, kroz neku od službi i poslanja. Nastojim da se u župi uvijek nešto događa na duhovnom i kulturnom polju, uključujući djecu i mlade, ali i njihove roditelje te pri tome isto tako ne zaboravljati stare i nemoćne, te siromašne. Svi oni nastoje osvježiti bogatstvo naše oraške zajednice koja na odan i dostojanstven način služi Bogu i čovjeku.

Osobito u duhovnom životu želimo zadržati plodove Duha, te ih i dalje obogaćivati i graditi vlastiti put spasenja, a posebno ukazati na potrebu jačanja osjećaja vjernika da su ljubljeni od Boga i Crkve, te čuvanja obiteljskog zajedništva kroz molitvu i sakramentalni život.

Kako iz perspektive župe Bl. Alojzija Stepinca danas izgledaju praštanje i pomirenje?

Osobito mi je važno mojim župljanima govoriti o praštanju i pomirenju, da možemo biti mirni i blagoslovljeni. Trudim se uvijek pozivati župljane na zajedništvo, na međusobno pomaganje, da u našim obiteljima vlada sloga i mir, da supružnici, roditelji i djeca, rođena braća i sestre međusobno razgovaraju. Ako molimo svaki dan osobno, u obitelji, župskoj zajednici, za obraćenje i mir Domovine, onda jedinstvo i zajedništvo oko bitnog možemo graditi svakoga dana ostavljajući po strani vlastite ciljeve, ambicije, ego, stavljajući u središte drugoga. Molitvom i ljubavlju obuhvatit ćemo sve ljude da milosrdni Bog u svom smilovanju podari mir i sigurnost našim srcima, našim prostorima, hrvatskom narodu i svim narodima koji nas okružuju.

Molimo za dar slobode u kojoj su svi sigurni, svi poštovani, svi prijateljstvom povezani da svi živimo život dostojan čovjeka. Ljubav prema Bogu, prema čovjeku mora biti naše uvjerenje i naš život. Mir i sloboda koju smo ostvarili prije 30-ak godina svakog su dana na ispitu i pozvani smo nastaviti graditi mir i slobodu u sadašnjem trenutku.

Nastavak pročitajte u Katoličkom tjedniku ili na portalu nedjelja.ba