Dr. vlč. Antun Japundžić, profesor na KBF-u u Đakovu

Kalendarski završetak jedne i početak sljedeće godine izvrsna je prigoda za analizirati učinjeno te pogled uputiti u ono što nas očekuje u budućnosti. Promišljajući o Sinodi, ekumenizmu te ostalim izazovima koji čekaju opću i mjesnu Crkvu Katoličku, iz Katoličkog Tjednika sugovornika su pronašli u dr. vlč. Antunu Japundžiću...

Razgovarao: Željko Ivković

Dr. Japundžić rođen je 1981. u Slavonskom Brodu. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju završio je 2000. u Zagrebu te upisao Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu gdje je diplomirao 2005. Sljedeće godine zaređen je za svećenika i upućen na poslijediplomski studij na Papinski Istočni institut u Rimu. Magistrirao je 2008. na temu Ekumenski dijalog između katolika i pravoslavaca u učenju Ivana Pavla II. tijekom njegova pontifikata. Godine 2015. na istom institutu postigao je stupanj doktora znanosti obranivši tezu Ekleziološka vizija srpsko-pravoslavnog teologa oca Justina Popovića (1894.-1979.).

Od 2009. zaposlen je kao asistent, a od 2015. kao viši asistent na katedri ekumenske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Osim znanstveno-nastavnih aktivnosti vrši i druge službe te je tako od 2013. nadbiskupijski voditelj Ureda za promicanje ekumenizma i predsjednik Ekumenske koordinacije Osječke regije. Član je Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog.

S njim smo razgovarali o ekumenizimu, stanju Crkve u svijetu i u Hrvata, Sinodi o sinodalnosti te uobičajenim pitanjima koja si čovjek postavlja kada se završava jedna a počinje sljedeća građanska godina.

Poštovani, recite nam što biste Vi kao svećenik i znanstvenik pri KBF-u u Đakovu istaknuli da je obilježilo proteklu 2023. u Katoličkoj Crkvi, ali i Hrvatskoj i svijetu?

Svima nam je poznato da postoji mnoštvo onoga što se događalo tijekom 2023. i što bi se moglo istaknuti kao važno u protekloj godini, bilo da se radi o događanjima u Katoličkoj Crkvi u svijetu, bilo da je riječ o Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Međutim, ovdje bih posebno izdvojio održavanje Sinode u Rimu koja će zasigurno donijeti određene plodove i smjernice u daljnjem djelovanju Crkve i koja će dati smjernice za daljnje djelovanje Crkve.

S druge pak strane, kada je riječ o Crkvi u Hrvatskoj, onda bismo mogli reći da je protekla godina obilježena novoimenovanim biskupima. Ovo dakako možemo istaknuti, kako u Crkvi u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini te su time i same Biskupske konferencije dobile nove osobe i nove snage za daljnje djelovanje Crkve na našim područjima. Osim toga, naveo bih nešto s čime šira javnost možda i nije toliko upoznata, a čini mi se važno.

Naime, kako djelujem na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, istaknuo bih da smo na našem fakultetu u jesen 2023. krenuli s novim sveučilišnim specijalističkim studijem Propedeutika psihoterapije i teoterapije koji je jedini u Hrvatskoj na razini poslijediplomskoga specijalističkog studija. Na ovaj studij već sada su se upisali studenti iz raznih krajeva Hrvatske, a imamo također i studenata iz Bosne i Hercegovine. Upravo kroz ovaj specijalistički program sadašnji i budući studenti moći će stjecati nove vidike i nove spoznaje što će biti, vjerujem, na koristi, ne samo njima, nego čitavome društvu i Crkvi.

Možemo li u tom kontekstu naslutiti koji su prvotni izazovi za iduću 2024.? Kakva bi ona trebala biti?

Budući da mi kao ljudi ne možemo vidjeti u budućnost, uistinu je teško reći što nas čeka u 2024., ali je važno iskoristiti sadašnji trenutak na najbolji mogući način. Svaki novi dan, a onda i svaka nova godina jest novi početak koji je ujedno i novi izazov za svakoga od nas. U tom smislu, godina će biti onakva kakvom je mi učinimo i sebi i drugima u situaciji u kojoj se nađemo. Stoga bih rekao da je izazov za svakoga od nas da godinu učinimo što boljom jedni drugima, da jedni drugima budemo podrška i pomoć u poteškoćama s kojima se susrećemo u svome svakodnevnom životu. Što više budemo činili djela ljubavi i milosrđa, tim ćemo biti bliži i jedni drugima i Bogu. To je izazov za sve nas, u vremenu koje je pred nama, a na nama je da to nastojimo i realizirati što je moguće bolje.

Prvi dan u novoj godini u katoličkom kalendaru je blagdan Marije Bogorodice. Koja je zapravo kršćanska poruka i odgovor na dolazak Novog ljeta?

Početkom nove godine, ili još bolje i točnije rečeno 1. siječnja, svake godine slavimo svetkovinu Svete Marije Bogorodice. Proslavivši nedavno prije toga svetkovinu Isusova rođenja, sada slavimo svetkovinu Marije, Isusove Majke. Time se zapravo na početku građanske godine stavljamo ujedno i pod zaštitu nebeske Majke Marije moleći njezin zagovor i njezinu zaštitu u godini koja je pred nama. Upravo nas i liturgija toga dana usmjerava prema Marijinu majčinstvu i prema Kristovu rođenju. Stavljajući se pod Marijin zagovor i u Božje ruke prvoga dana tek započete godine, molimo Božji blagoslov za godinu koju započinjemo i u kojoj si također posvješćujemo da trebamo i mi poput Marije biti suradnici Božji. Zahvaljujući Marijinoj suradnji s Bogom, nama je došao na zemlju Spasitelj svijeta u liku novorođenoga Isusa. On je onaj koji nas spašava od naših grijeha i koji nam daruje mir. Stoga bih ovdje nadodao da je prvi dan nove godine ujedno i Svjetski dan mira koga je uveo papa Pavao VI. Taj dan na poseban način molimo za mir koji je toliko potreban i u našim životima, i u našim obiteljima, i u domovini, i u cijelom svijetu.

Što bi na tom polju prvenstveno bila zadaća svećenika, a tek onda političara, novinara te svih ostalih ljudi dobre volje?

Rekao bih da smo svi pozvani na autentičan način živjeti svoju vjeru i što bolje vršiti svoju službu bez obzira koji je naš poziv i naša služba. Naravno da bi svećenici trebali biti, da tako kažem, prvi u naviještanju i svjedočenju Božje riječi, ali svi vjernici su pozvani na to. Ne izdvajajući nikoga posebno, smatram da bismo svi mogli biti barem malo odgovorniji i savjesniji svatko u vršenju svoje službe. Bez obzira na posao koji radili i službu koju vršili, ako je radimo s ljubavlju i odgovornošću i na dobro drugih, onda zasigurno možemo očekivati napredak i boljitak čitavoga našeg društva. Vjerujem da svatko od nas, u godini koja je pred nama, može dati više na poslu i u službi u kojoj jest te može biti bolji u nečemu. Stoga započinjući novu godinu, imamo i novi izazov da u nečemu budemo bolji, za razliku od godine i godina koje su za nama.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba