dr. s. Silvana Fužinato, bibličarka

Od 2019. na Treću nedjelju kroz godinu u Katoličkoj se Crkvi obilježava Nedjelja Božje riječi. Tom smo prigodom ove godine: o slavljenju, razmišljanju i širenju Božje riječi razgovarali s profesoricom biblijske teologije, izv. prof. dr. sc. s. Silvanom Fužinato.

Razgovarala: Josipa Prskalo

Naša sugovornica s. Silvana, članica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, rođena je 16. svibnja 1981. u Prnjavoru (BiH), u obitelji Armeta Fužinata i majke Olge (rođ. Paternoster). Osnovnu školu završila je 1996., a 2000. Žensku opću gimnaziju Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti u Zagrebu, te je 2008. diplomirala na filozofsko-teološkom studiju na Teologiji u Rijeci, područnom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Magisterij iz biblijske teologije postigla je 2011. na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Na istom sveučilištu doktorirala je 2014. disertacijom Tra fede e incredulitá. Studio esegetico-teologico di Gv 5 in chiave comunicativa.

Predaje biblijsku teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu i u Školi za novakinje pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji.

Od 2013. aktivna je članica međunarodnog projekta Evangelium und Kultur. Uz brojne znanstvene i stručne radove, u koautorstvu s Massimom Grillijem, u sklopu navedenog projekta objavila je 2019. knjigu Riječ Božja u ljudskom jeziku. Tumačenje Biblije u komunikacijskoj perspektivi, 2021. knjigu Na putu traženja. Komentari nedjeljnih i blagdanskih čitanja. Godina A, i 2023. knjigu U susretu ljubavi. Komentari nedjeljnih i blagdanskih čitanja. Godina B.

Poštovana s. Silvana, papa Franjo je 2019. ustanovio Nedjelju Božje riječi apostolskim pismom Aperuit illis. U broju 7 navodi se: „Duboka je veza što povezuje Sveto pismo i vjeru vjernika. Budući da vjera dolazi po slušanju, a slušanje je usredotočeno na Kristovu riječ (usp. Rim 10,17), iz toga proizlazi neodložan i važan poziv: vjernici su dužni pažljivo slušati riječ Gospodnju i u bogoslužnom činu i u osobnoj molitvi i razmišljanjima.“ Kakvo je Vaše iskustvo po pitanju ovog „slušanja“?

U različitim susretima s vjernicima, posebice kada je riječ o biblijskom pastoralu, imam pozitivno i lijepo iskustvo iskrena traženja Božjega lica u njegovoj Riječi. Vjernici gladuju i žeđaju za Božjom riječju, no poteškoća na koju nailaze i s kojom mi se često obraćaju tražeći pomoć jest nerazumijevanje. Redovito slušaju i čitaju Riječ Božju, ali se susreću s poteškoćama u njezinu razumijevanju, posebice starozavjetnih tekstova. Na tom putu potrebna im je pomoć kako bi Božju riječ koju su čuli razumjeli i potom utjelovili i u svom svakodnevnom životu. Hebrejski glagol šemaʽ označava i slušanje i poslušnost. Potrebno je pri tome naglasiti da je riječ o pozornom i djelatnom slušanju Božje riječi, koje poziva na poslušnost, tj. na osobnu odgovornost i zauzetost u njezinu življenju. Bez poslušnosti Božja riječ postaje prazna i beskorisna. Riječ traži slušanje, Riječ zahtijeva poslušnost. Slušanje je prvi stav u susretu s Drugim/drugim, licem u lice. Stoga slušanje u Svetome pismu nije nikada površno i rastreseno, nego slušanje koje preuzima na sebe odgovornost, dijeleći samoga sebe s Drugim/drugim. Slušati Božju riječ i poslušati Božji glas u biblijskom smislu znači utjeloviti ga u svom osobnom životu. U tom svjetlu možemo reći da Nedjelja Božje riječi ima smisla ako iznova naučimo slušati: „Čuj, Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan!“ (Pnz 6,4).

Kako zapravo slaviti Riječ Božju, na što nas papa Franjo poziva?

U apostolskom pismu Aperuit illis, u broju 3., papa Franjo ostavljajući slobodu zajednicama u iznalaženju načina na koji će Nedjelju Božje riječi proslaviti kao svečani dan, naglašuje važnost postavljanja Svetoga pisma na euharistijskom slavlju na vidljivo mjesto, kako bi se pred pukom očitovala normativna vrijednost Božje riječi. Posebno je prikladno istaknuti i značenje navještaja Božje riječi te u homiliji istaknuti čast koju smo joj dužni iskazivati. Biskupima predlaže te nedjelje predsjedati slavljem uvođenja u službu lektorata ili povjeravanja slične službe, kako bi se dozvalo u svijest važnost navještaja Božje riječi u liturgiji, a župnicima da svim vjernicima razdijele Bibliju ili neku od biblijskih knjiga, jasno im na taj način pokazujući važnost svakodnevnog čitanja Svetoga pisma, temeljita proučavanja i moljenja uz njega s posebnim referiranjem na lectio divina. U duhu papina poziva i prijedloga, rekla bih da je potrebno Nedjelju Riječi Božje slaviti kao povratak Svetome pismu u komu ćemo Riječi vratiti njezin integritet i njezinu snagu. U društvenom kontekstu u komu živimo i u komu se inzistira na rasipanju riječi, tvrdnji i mišljenja na svim mogućim načinima i svim raspoloživim sredstvima komunikacije, riječ riskira postati fluidna, površna, prazna, bezvrijedna, tj. izgubiti svoj integritet i svoju snagu. U hebrejskom jeziku davar znači i „riječ“ i „događaj“. Božja riječ je istinita i autentična kada djeluje, kada budi uspavanu savjest, kada propitkuje. Božja riječ nije flatus vocis – „prazan zvuk“. Prorok Jeremija će reći da je „poput vatre, slična malju što razbija špilju“ (Jr 23,29).

Općenito govoreći, koliko je, prema Vašim saznanjima, čitanje Božje riječi zastupljeno među vjernicima – kako klericima i redovnicima/icama, tako i laicima, uzmemo li u obzir da je Dogmatskom konstitucijom Dei Verbum Drugi vatikanski sabor značajno potaknuo otkrivanje Božje riječi?

Dogmatska konstitucija Dei Verbum otvorila je u Crkvi novi put koji je ukazivao na izvorni put crkvenih otaca kojima je Božja riječ bila svagdanji kruh. No, unatoč obnovljenom zanimanju za Sveto pismo i velikom doprinosu egzegeta i teologa koji su svojom zauzetošću i stručnošću dali i neprestano daju veliki doprinos u produbljivanju i razumijevanju Svetoga pisma, ne možemo a ne uočiti da je u predavanjima, katehezama i propovijedima, u osobnom studiju kao i u zajedničkom promišljanju Božja riječ još uvijek pomalo postrani, zanemarena zbog lakše, većini prihvatljivije, primamljivije i privlačnije duhovnosti, koju manipulira nekritički fundamentalizam. Papa Franjo nas podsjeća da je „nepoznavanje Pisma nepoznavanje Krista.“ Riječi su to Sv. Jeronima, velikog ljubitelja i gorljiva istražitelja Svetoga pisma koje nalazimo i u Dei Verbumu. Stoga papa Franjo u apostolskom pismu Aperuit illis br. 4 upozorava: „Biblija ne može biti samo baština nekih, a još manje zbirka knjiga za nekolicinu povlaštenih. Često se javljaju tendencije u kojima se pokušava monopolizirati i ograničavati sveti tekst na neke krugove ili odabrane skupine. Toga ne smije biti. Biblija je knjiga naroda Gospodnjeg koji u njezinu slušanju prelazi s raspršenosti i podjele u jedinstvo. Riječ Božja ujedinjuje vjernike i čini ih jednim narodom.“ Stoga je Nedjelja Božje riječi poziv na obnovu velike odgovornosti koja nam je kao navjestiteljima Božje riječi povjerena od Boga i od Crkve.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba