Festival mladih u Svetoj zemlji: Vjera koja ujedinjuje unatoč ranama

U središtu zemlje obilježene dubokim podjelama i patnjama, mladi iz Vikarijata sv. Jakova – zajednice katolika koji govore hebrejski jezik, koja je dio Latinskog jeruzalemskog patrijarhata – okupili su se u subotu 31. listopada, zajedno s mladima iz drugih župa Svete zemlje, na svojem godišnjem festivalu u Jeruzalemu. Više od običnog okupljanja, taj je susret bio snažno duhovno iskustvo i prilika za ponovno otkrivanje istinskoga smisla pripadnosti jednoj Crkvi, iznad svake političke ili ljudske logike, piše Vatican News.

Razmišljajući o dubokom značenju toga zajedničkog hoda, otac Piotr Zelazko, patrijarhalni vikar za katolike hebrejskoga govornog područja, osvrnuo se u razgovoru za vatikanske medije na rane i teškoće koje obilježavaju svakodnevni život i srca mladih u Svetoj zemlji, ističući da u tome kontekstu patnja nikoga ne zaobilazi. Napomenuo je da i sam živi u Svetoj zemlji skoro 20 godina te se već osjeća dijelom toga društva. Rekao je da Izrael naziva svojim domom, ali da ni sam nije pošteđen njegovih rana.

To iskustvo boli ostavlja dubok trag na mladima koji u sebi nose teške životne priče i težak emocionalni teret. Otac Piotr je objasnio da svaki mladi čovjek iz ratnih rana, patnje i osobnog iskustva nosi taj teret duboko u srcu. Iako su mladi još uvijek pomalo otporni i nevini, svećenik je upozorio da će upravo njihove rane početi govoriti. U društvu koje sve više obilježavaju usamljenost i neprestani strah, u kojemu je život ispunjen strahom od svakoga novog dana, postoji rizik da rane i žalovanje nadvladaju glasove mladih te prikriju njihovu želju za pomirenjem i bratstvom, koju nose u srcu unatoč svim teškoćama. Tu je želju, međutim, teško ostvariti upravo zato što društvo ne pomaže mladima nadvladati strah i bol – napomenuo je otac Piotr.

Patrijarhalni je vikar pred takvim podjelama i raširenom patnjom podsjetio na riječi koje je mladima uputio sam latinski jeruzalemski patrijarh kardinal Pierbattista Pizzaballa kada ih je upozorio da će uvijek postojati ljudi koji neće prihvatiti i kojima se neće svidjeti sve one lijepe stvari koje mladi čine. Iz toga proizlazi hitnost življenja vjere u njezinoj radikalnoj jednostavnosti – rekao je otac Piotr te dodao da smo mi, kao kršćani i katolici, unatoč svim razlikama ujedinjeni u Kristu. Ako nas Isus ne ujedinjuje - napomenuo je - onda naša vjera nije autentična. Na taj način susret za mlade postaje posebna prilika da iskuse tu vjeru i nadu, otvorena srca koje im omogućuje vjerovati čak i onda kada život u Svetoj zemlji donosi brojne teškoće te nadati se čak i ondje gdje nema nade. Vjerujem da su ti trenuci za njih posljednja prilika da iskuse malo bratstva prije ulaska u odrasli život. Možda će se jednoga dana sjećati toga dana kada nije bilo politike, kada je sukob bio daleko, kada smo svi bili poput djece, okupljeni oko stola Gospodnjega – istaknuo je patrijarhalni vikar.

Taj put prema jedinstvu ima svoje korijene u festivalu za mlade koji je započeo na vrlo jednostavan način. Nakon prisilnog prekida održavanja festivala zbog sukoba, odluku o ponovnom pokretanju obilježila je i jedna nevjerojatna podudarnost. Otac Piotr se prisjetio da su prošle godine odlučili održati festival unatoč ratu s Iranom, no nisu znali da će doći do primirja. Takve podudarnosti potiču nadu i daju snagu našem zalaganju – rekao je svećenik. Ono što čini jedinstvenim taj događaj jest to da okuplja katoličke zajednice hebrejskoga i arapskoga govornog područja. Vikar je istaknuo da je to možda jedini dan kada se susreću katolici koji govore hebrejski s onima koji govore arapski jezik, te možda i jedino mjesto na svijetu gdje se istodobno moli na arapskom i hebrejskom jeziku.

Za više od 300 mladih bio je pripremljen bogati program koji je obuhvatio radionice, glazbu, zajedničke obroke, euharistijsko klanjanje, ispovijed i dvojezično misno slavlje. Otac Piotr je zaključio da je taj događaj svijetla točka cijele pastoralne godine te izrazio nadu da se on može nastaviti održavati iz godine u godinu. Također, izrazio je želju da festival jednoga dana postane međunarodni događaj koju bi okupljao i mlade iz drugih zemalja. (kta)