Seminar za bogoslove triju sarajevskih bogoslovija: „Milost poziva i krhkost osobe”

U Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II. od 13. do 15. studenoga 2026. godine održan je seminar za bogoslove triju sarajevskih bogoslovija pod nazivom „Milost poziva i krhkost osobe”. Na seminaru je sudjelovalo ukupno 36 bogoslova Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa, Franjevačke bogoslovije i Nadbiskupijskoga međunarodnog misijskog sjemeništa Redemptoris Mater, s ciljem zajedničkoga promišljanja o svećeničkom pozivu, osobnoj krhkosti i izazovima formacije, izvijestio je portal Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II.

Seminar je započeo u petak, 13. studenog, zajedničkom večerom i uvodnim aktivnostima koje je predvodila s. Dominika Anić, ŠSF, čime je otvoren prostor za međusobno upoznavanje, povezivanje i zajedništvo bogoslova.

Središnji dio seminara održan je u subotu, a bio je posvećen temama „Na putu svećeništva”, „Krhkost kao šansa na putu” te „Životni konteksti i duhovni ritam”. Kroz ove teme bogoslovi su imali priliku dublje promišljati o vlastitome pozivu, osobnim iskustvima i izazovima s kojima se susreću tijekom formacije, ali i o važnosti prihvaćanja vlastite ljudske krhkosti kao prostora rasta, sazrijevanja i oslanjanja na Božju milost.

U poslijepodnevnom dijelu programa bogoslovi su se pridružili obilježavanju 20. obljetnice Škole animatora „Mladi za mlade” u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i predstavljanju istoimene monografije. Svojim su glazbenim nastupom uveličali svečanost, a sudjelovali su i u animiranju euharistijskoga slavlja koje je predslavio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić.

Nedjeljni program nastavljen je predavanjem na temu „Milost odgovornog življenja poziva”, koje je bogoslovima pružilo dodatnu priliku za promišljanje o odgovornosti, vjernosti i svakodnevnom življenju svećeničkoga poziva.

Vrhunac susreta bilo je nedjeljno euharistijsko slavlje koje je predslavio provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. U svojoj propovijedi osvrnuo se na teme o kojima su bogoslovi promišljali tijekom seminara, povezujući ih s evanđeoskom prispodobom o talentima. Istaknuo je kako Bog ne poziva savršene i bezgranične ljude, nego konkretne osobe sa svojom životnom poviješću, darovima, sposobnostima, ali i ranama i ograničenjima. Svećenički poziv nije osobni projekt ni zasluga pojedinca, nego prije svega Božja inicijativa i milost.

Posebno je upozorio na opasnost da strah od vlastitih slabosti, neuspjeha i očekivanja drugih dovede do toga da čovjek zakopa darove koje mu je Bog povjerio. Naglasio je kako krhkost ne treba skrivati niti je koristiti kao opravdanje za neodgovornost, nego je prihvatiti kao prostor u kojemu se čovjek otvara Božjoj milosti i raste u zrelosti. Podsjetio je i na riječi svetoga Pavla: „Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.” Govoreći o različitim putovima i duhovnim iskustvima, istaknuo je kako bogoslovi, unatoč različitostima u formaciji i duhovnim naglascima, imaju istoga Gospodina i pozvani su služiti istoj Crkvi. Stoga različitosti ne smiju biti razlog za uspoređivanje i nadmetanje, nego prilika za međusobno poštovanje, prihvaćanje i zajedništvo. Pritom je naglasio da nije najvažnije koliko tko ima darova, nego koliko je vjeran onome što mu je Bog povjerio i koliko je spreman te darove staviti u službu Evanđelja.

Osvrćući se na svakodnevno življenje poziva, provincijal je istaknuo važnost uspostavljanja zdravoga duhovnog ritma koji uključuje vrijeme za Boga, molitvu, Božju riječ, euharistiju, šutnju, bratsko zajedništvo, odmor i zdrave ljudske odnose. Pozvao je bogoslove da tijekom formacije ne zanemare vlastitu ljudskost, da čuvaju sposobnost prijateljstva, uče slušati i prepoznavati vlastite potrebe te ne dopuste da se njihovo srce udalji od ljudi kojima su pozvani služiti.

Zaključujući propovijed, potaknuo ih je da ne zakopaju svoje talente, ljudskost, osjetljivost i sposobnost ljubavi, nego da sve što jesu i što nose u sebi donesu pred Gospodina. Podsjetio ih je kako se vjernost pozivu ne mjeri uspoređivanjem s drugima, nego ljubavlju, služenjem i odgovornošću prema darovima koje im je Bog povjerio.

Seminar je bio prigoda za duhovnu obnovu, osobno promišljanje i međusobno povezivanje bogoslova različitih bogoslovnih zajednica. Ujedno je podsjetio na važnost cjelovite formacije koja, uz intelektualnu i duhovnu dimenziju, uključuje i ljudsku zrelost, sposobnost prihvaćanja vlastite krhkosti te spremnost da se Božji poziv živi odgovorno, ponizno i s povjerenjem u Božju milost.

(kta/s.b.)