Pohod zajednice Zavoda sv. Jeronima rimskome groblju Campo Verano

Zajednica svećenika iz Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, predvođena rektorom Markom Đurinom, pohodila je i ove godine na svetkovinu Svih svetih 1. studenog zavodsku grobnicu na rimskom gradskom groblju Campo Verano koju članovi zajednice tradicionalno obilaze uoči Spomena svih vjernika pokojnika – Dušnoga dana. Kroz zahvalu i molitvu prisjetili su se svih koji su na poseban način bili uključeni u život Zavoda ili su bili u službi Crkvi i hrvatskom narodu.

Molitvi su prisustvovale i sestre iz Družbe Kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje prevođene vrhovnom predstojnicom s. Fides Babić, zatim sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskog te Školske sestre franjevke Krista Kralja na službi u Zavodu.

Po dolasku na groblje Zavodska zajednica uputila se prema zavodskoj grobnici koja datira iz 1859. godine i u koju su pokopani mnogi svećenici koji su svojim djelovanjem ostavili trag u povijesti Zavoda. Molitveni susret započeo je molitvom krunice, a po završetku je uslijedila Služba riječi koju je predvodio rektor Đurin.

Po ustaljenom običaju komemoriranja nekog od svećenika koji je djelovao u Zavodu, rektor Đurin komemorirao je dugogodišnjeg zaslužnog rektora mons. Jurja Magjerca (1885.-1957.) koji je punih 29 godina, od 1927. do svoje smrti 1957., upravljao Zavodom i crkvom sv. Jeronima. Podsjetio je na njegov životni put koji ga je vodio od rodnih Molvi u Podravini, preko školovanja u Varaždinu i Zagrebu, svećeničkog ređenja 1909. godine u Zagrebu i prvih svećeničkih službi u Kašini i Varaždinu. Godine 1912. poslan je na studij u Rim kao jedan od prvih pitomaca Zavoda sv. Jeronima koji je osnovan 1901. godine. Zbog političkih razloga nije praktično započeo svoje djelovanje sve do 1911. godine, kada su u Zavod stigli prvi studenti. U Rimu je na Papinskom sveučilištu Gregoriana postignuo licencijat iz teologije 1914. dok je, zbog nemogućnosti povratka u Rim, doktorirao na Teološkom fakultetu u Innsbrucku 1919. godine, a potom je imenovan duhovnikom u samostanu sestara milosrdnica u Zagrebu te učiteljem novakinja. Tu je službu vršio od 1919. nakon čega ga u travnju 1920. nadbiskup Bauer šalje u Beograd kao vjeroučitelja u tamošnjim školama. Magjerčeva glavna briga bila je katehizacija srednjoškolaca katolika u devet raznih srednjih škola i njihovo okupljanje u katoličke organizacije. Na službi katehete u Beogradu je ostao do studenoga 1928. kada je imenovan rektorom Zavoda sv. Jeronima te je tu službi vršio sve do svoje smrti 4. rujna 1957.

Govoreći o njegovim najvećim zaslugama, rektor Đurin spomenuo je kako je Magjerec u teškim okolnostima 1939. sagradio novu zgradu – sjedište Zavoda – „na ures grada Rima i ponos hrvatskog naroda“. Za vrijeme i nakon II. svjetskoga rata pomagao je brojnim hrvatskim prognanicima i izbjeglicama te je 1945. godine utemeljio Bratovštinu sv. Jeronima za pomoć izbjeglicama koju je vodio do kraja života. Prigodom proslave 500. obljetnice ustanova sv. Jeronima 1953. godine napisao je knjigu: Hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu. Preminuo je u Zavodu 4. rujna 1957., a u zavodsku grobnicu pokopan je 9. rujna iste godine. Svojim svećeničkim životom i radom, na poseban način preko svog djelovanja u Zavodu sv. Jeronima, uvelike je zadužio Crkvu u našem narodu, zaključio je rektor Đurin.

Nakon završetka molitve kod zavodske grobnice zajednica je pošla prema grobnici Družbe Sinova Bezgrješne gdje je bio pokopan sluga Božji Bonifacije Pavletić (1864.-1897.), no čiji su posmrtni ostaci u međuvremenu preneseni u crkvu Generalne kuće Družbe u Rimu. Posljednja postaja bila je kod bila je kod grobnicȃ sestara Milosrdnica i sestara Kćeri milosrđa. I ovdje je održana prigodna Služba riječi kojom je ujedno i zaključen ovogodišnji zajednički molitveni pohod hrvatske rimske zajednice groblju Campo Verano. (kta/f.z.)