Obredi Velikoga petka u mostarskoj katedrali

Obrede Velikoga petka u mostarskoj katedrali, 3. travnja, u 18 sati, predvodio je mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić u zajedništvu s generalnim vikarom don Nikolom Menalom, katedralnim župnikom don Josipom Galićem, katedralnim vikarom don Gabrijelom Pavlovićem te don Zvonimirom Rezom, svećenikom doktorandom, uz asistenciju tajnika Antonija Zirduma, bogoslova iz katedralne Župe i ministranata.

Liturgija Velikoga petka okupila je velik broj vjernika u katedrali Marije Majke Crkve koji su većinom prethodno sudjelovali u pobožnosti križnoga puta na brdu Humu. Obredi Velikoga petka sastoje se od tri dijela: Službe riječi, klanjanja Svetomu križu i svete pričesti. Muku Gospodina našega Isusa Krista čitali su generalni vikar don Nikola, župnik don Josip te pjevači Mješovitoga katedralnog zbora „Marija“. Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor „Marija“ pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića.

Prigodnu propovijed koju je izrekao don Zvonimir Rezo prenosimo u cijelosti:

„Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: 'Koga
tražite?'“ Braćo i sestre, kakvo je ovo pitanje? Pa zna se koga traže. Zna i on koga traže jer u istoj rečenici stoji: „...znajući sve što će s njim biti“. Znajući, postavlja im ovo pitanje. Božja pitanja vrlo su često banalna jer u sebi kriju puno više od onoga što zvuče. Bog pita Adama: „Gdje si?“ Ne bi da ne zna gdje je. Ali mu postavlja to pitanje jer traži Adamov odgovor. Traži od Adama da prevali preko usta svoj grijeh. „Skrivam se, bojim se.“ Pita Isus onoga bolesnika: „Želiš li ozdraviti?“ Pitati bolesnika želi li ozdraviti. Ali bolesnik odgovara: „Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.“ Pogledajte glupa odgovora. Pogledajte kako on uopće ne sluša pitanje. Ne opravdavaj mi se. Pitam te, želiš li ozdraviti. U ispovijedi Bog te ne traži da se pravdaš kako se grijeh dogodio, nego te pita želiš li stvarno maknuti taj grijeh iz svoga života, želiš li stvarno ozdraviti. Znajući sve, Isus ih upita: „Koga tražite?“ Oni mu odgovore: „Isusa Nazarećanina.“ U tom njihovom ultra kratkom odgovoru krije se razlog njihova bijesa i želje za osudom. Oni u njemu vide samo Isusa Nazarećanina. Vide nekog lika koji se zove Isus i dolazi iz gradića zvanog Nazaret. Vide samo čovjeka, a ne vide Boga. I zato ga žele ubiti, kao i svakog drugog čovjeka koji se pravi Bogom. Kad su ga priveli, veliki svećenik pita ga o njegovom nauku. Odgovara mu Isus: „Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio? Oni eto znaju što sam govorio.“

Mi smo ovdje kršćani. Mi smo večeras došli sjetiti se Isusove Muke i smrti te častiti sveti križ. Da nas veliki svećenik Kajfa pita o Isusovu nauku, što bismo mu odgovorili? Jedan američki svećenik napisa: „Da postane ilegalno biti katolik i da te dovedu pred sud, bi li bilo dovoljno
dokaza da te osude?“ Ima li u našem životu dovoljno dokaza da smo katolici, dovoljno pokazatelja da smo Kristovi? Ima li u našoj pameti Veliki petak dovoljno Isusova nauka kojeg bismo iznijeli bilo pred Kajfom, bilo pred nekim suvremenim sucem? Da nas netko pita u koga mi vjerujemo, bismo li mi odgovorili „u Isusa Nazarećanina“ ili smo ipak u njemu prepoznali Boga?

„Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. Potom ponovno iziđe i reče im: 'Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice'.“ Ako ne nalaziš nikakve krivice, zašto si ga izbičevao? Pa eto, malo da udovolji narodu. Mislio je: „Kad ga vide ovako nikakva, krvava, bit će im
dosta.“ „Kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: 'Raspni, raspni!'“ Ne mogu se s đavlom stvarati kompromisi! Kad god mi mislimo „samo ću malo, što ima veze“, nakon toga se osjećamo bezveze! Đavao je bio Lucifer, svjetlonoša, najpametniji anđeo. Itekako je pametniji od nas! Itekako nas može nadmudriti i prevariti! Pilat je pokušao napraviti kompromis sa zlom, pa se vječno iskompromitirao, kako jednom reče biskup Ratko. Ostao upamćen zauvijek kao onaj koji je Isusa osudio. Ne znamo da se pokajao i promijenio. Za razliku od Josipa i Nikodema, dvojice farizeja koji su u ovom trenutku konačno iskoračili. „Nakon što Isus umrije, Josip iz Arimateje, koji je, kriomice, u strahu od Židova, bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem, koji je ono prije bio
došao Isusu noću. Isusova smrt trenutak je koji je njih dvojicu potaknuo da iskorače. Nisu se priznali Isusovima kad je On uskrsnuo, nego baš u tom strašnom trenutku Isusova, u očima ljudi, poraza. „Jesmo, mi smo njegovi. I mi smo ga ubili jer nismo bili dovoljno
njegovi.“ Braćo i sestre, u trenutku svoje smrti vikat ćemo: „Gospodine, pomozi, Gospodine, otvori vrata raja!“ Možda začujemo glas: „Koga tražite?“ Jedini odgovor koji otvara ta vrata jest: „Tražim Isusa Krista, Boga mojega, kojemu sam cijeli život služio.“ Tako neka bude. Amen.“

Nakon propovijedi uslijedilo je otkrivanje i klanjanje križu uz napjev „Puče moj“. Nakon svete pričesti vjernici su se u molitvenome ozračju i tišini razišli svojim kućama razmišljajući o velikom Otajstvu Muke Kristove.

(kta)